Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Lov na Euroligu

Nema iznenađenja u doigravanju ABA lige, ista četvorka je opet tu

Zadnja izmjena: 21. ožujka 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Regularna sezona ABA lige zaključena je prošle nedjelje očajničkim slovenskim okršajem u kojem je Krka donedavnog euroligaša Olimpiju poslala u Dvaba ligu. Iako se tijekom sezone činilo da će klub iz Novog Mesta završiti na začelju, ovakav rasplet itekako je pravedan. Naime, Krka je od svojih sedam pobjeda čak tri ostvarila nad klubovima koji su izborili doigravanje, što ove sezone predstavlja pravi pothvat.

Crvena zvezda, Cedevita, Budućnost i Partizan su protiv ostalih klubova uglavnom demonstrirali silu, što odlično pokazuje podatak da petoplasirana Mega, koja je potpuno potonula nakon što je Budućnosti ustupila najboljeg igrača Gogu Bitadzea, ima omjer 10-12, odnosno, čak četiri pobjede manje od četvrtoplasiranog Partizana.

Izostanak i trunčice neizvjesnosti u borbi za doigravanje trebao bi se debelo nadoknaditi kroz sljedećih mjesec dana. Navršava se pet godina od legendarnog Final Foura u Beogradu, a čini se da ćemo ovog proljeća imati najuzbudljiviju završnicu od tada. Nema velikog favorita niti velikog autsajdera — svaki klub u doigravanje ulazi s nemalim šansama za trofej koji donosi Euroligu. Pogledajmo kakva je situacija uoči polufinalnih susreta koji se igraju na dvije pobjede.

Crvena zvezda — Partizan

Povremene pratitelje regionalne košarke bi pogled na konačnu ljestvicu mogao lako zavarati. Omjer 21-1 govori da je Zvezda promarširala osnovnim dijelom te da bi stoga trebala biti ogromni favorit u vječitom derbiju, ali okolnosti su se uvelike promijenile u posljednjih nekoliko mjeseci. Dojam je da su crveno-bijeli svoju najjaču formu ispucali u prvoj polovici sezone dok se konkurencija još budila iz ljetnog drijemeža. Iako je tada ekipa Milana Tomića izgledala uistinu zastrašujuće, poteškoće u Eurokupu ukazivale su da je prava slika o snazi momčadi donekle iskrivljena. Te sumnje potvrdio je potop na gostovanju kod Cedevite, a posebno gubitak finala srpskog Kupa od mrskog rivala.

U borbi za Euroligu vladat će golema nervoza, stoga vjerojatno nećete uživati u lijepoj igri. Međutim, bacanja za loptom među reklame sigurno neće nedostajati.

S druge strane, Partizan je u sezonu ušao s omjerom 2-3, a nakon šokantnog domaćeg poraza od Zadra napravljena je smjena na klupi. Nenad Čanak dao je ostavku i par dana potom potpisao za Lietkabelis, dok je njegovo mjesto zauzeo Andrea Trinchieri. Talijanski stručnjak s euroligaškim pedigreom postao je prvi strani trener u povijesti kluba, a vrlo je brzo potvrdio svoju reputaciju — crno-bijeli su uzeli Kup i prošli u drugu fazu Eurokupa, ali time se ne misle zadovoljiti.

Što bi moglo presuditi u okršaju starih gradskih rivala?

Tomiću je Zvezda prvi samostalni angažman na klupi, ali nedostatak iskustva se baš i ne osjeti jer je čak 10 godina proveo u ulozi pomoćnika u  Olympiacosu, gdje se u pravilu igra najtvrđe u Europi. Dakle, jasno je da su Zvezdini čelnici u potrazi za novim obrambenim magom na klupi i Tomić u tom pogledu nije zakazao — dok su ostali sudionici doigravanja sporadično upadali u probleme s nedoraslim suparnicima, Zvezda je gotovo uvijek obrambenim intenzitetom rješavala utakmice već u prvom poluvremenu.

Međutim, Partizan ipak ima neka oruđa za probijanje tih mehanizama, a glavno predstavlja Jock Landale. Australski centar je u sva tri međusobna susreta bio najbolji Partizanov igrač zato što je koncepcijski najproblematičniji za čuvanje. Brži je od supersnažnih Mikea Zirbesa i Michaela Oja; šutom za tri ih izvlači iz reketa, a sa 211 cm i 116 kg nije baš poput leptirića u obrani. Landale svojim sposobnostima može otvoriti podosta prostora suigračima za prodore, ali Tomićeve će ih rotacije vjerojatno uspijevati zatvoriti u zadovoljavajućem postotku, stoga će slijediti povratni pasovi na perimetar. Tu leži ključ Partizanovih nada — crno-bijeli bekovi morat će šutirati trice bolje nego inače (33,16 posto u sezoni) ako žele poništiti Zvezdinu prednost domaćeg terena.

Kao i u finalu Kupa, morat će natjerati Zvezdu da uzima znatno više vanjskih šutova nego što je navikla, iako to sa sobom nosi određeni rizik. U suprotnom će finale ostati nedosanjani san.

Zvezda nedvojbeno ima prednost u kvaliteti, i to bitno povećanu nedavnim potpisom igrača euroligaške klase K. C. Riversa, ali treba napomenuti da su i on i Stratos Perperoglou već dobrano zagazili u svoje tridesete, što bi se moglo osjetiti ako se serija produži. Zvezdi će također trebati brza otvaranja nakon skoka u obrani kako bi se izbjegle muke pozicijske košarke koje joj sprema talijanski stručnjak.

Ipak, najvažniji čovjek u napadu Zvezde je Joe Ragland, kojeg Tomić zasigurno neće dozirati kao dosad (u ABA ligi je prosječno 22,7 minute na terenu, a jedini put kad je igrao preko 30 bilo je upravo protiv Partizana). Ako Ragland bude zakočen štafetnom obranom koja će se izmjenjivati na njemu, puno toga će pasti na pleća Filipa Čovića, koji je Zvezdina najslabija karika. Zbog fizičkih deficita prva je meta u obrani; što se tiče napada, u tri ovosezonska derbija ubacio je dva poena, a nije baš da je malo igrao. Zvezda je trebala imati pouzdanije igrače na poziciji rezervnog pleja, ali izgleda da je klupska strategija razvijanje predsjednikova sina.

Kad se sve zbroji i oduzme rekao bih da su šanse za prolaz 60:40 u Zvezdinu korist, najviše zbog prednosti domaćeg parketa.

Cedevita – Budućnost

U drugom polufinalu očekuju nas dvoboji onih koji se vade iz govana.

I Cedevita i Budućnost ušle su u sezonu s golemim ambicijama koje su se vrlo brzo raspale kao kula od karata, te su uslijedili veliki remonti momčadi. Premda je Cedevita više prčkala po kadru, Slaven Rimac bolje se snašao u svom kaosu nego Jasmin Repeša u podgoričkom. Ovo je ujedno i trenerski revanš za Final Four prije pet godina, kad je u zagrebačkom finalu Rimac na Ciboninoj klupi nadmudrio Repešu. Jasko će sada protiv bivšeg kluba povesti euroligašku momčad, ali taj pridjev danas malo koga impresionira. Budućnost se ove sezone pokazala kao tigar od papira — skupocjena momčad nije mogla bolje od trećeg mjesta, a u Euroligi je, nakon kratke dobre serije nakon Repešina ustoličenja, ponovo zaredala s teškim porazima (trenutno sedam u nizu).

Repeša će, budite uvjereni, papirnati višak kvalitete pokušati pretvoriti u poene trpanjem lopte u reket na Earla Clarka i Bitadzea. U napadu će vanjska linija živjeti od individualnih akcija Norrisa Colea kroz pick s Bitadzeom i otvaranja pozicija za šut Edwina Jacksona. U obrani će se famoznim rotacijama primarno pokušati zaustaviti Cedevitina tranzicija iz koje slijedi veliki broj otvorenih šutova, ali pitanje je kako?

Istina, Cedevita je opasno tanašna na pozicijama četiri i pet te će patiti u skoku, ali Rimac praktički 90 posto vremena igra s krilom na poziciji četvorke (Elgin Cook, Ivan Ramljak, Edo Murić). Ako Repeša ne bude htio sniziti petorku, a nije baš da ju je spuštao tijekom sezone, otvorit će se puno prostora na perimetru; to Cedevita i želi jer je s 41,83 posto najpreciznija u šutu za tri u cijeloj ligi. Ključan čovjek za Cedevitinu koncepciju je Andrija Stipanović, koji de facto sam drži reket pod kontrolom. Ako upadne u probleme s osobnim pogreškama ili se dogodi neka ozljeda, Rimac se može oprostiti s dubinom. Marko Banić tek se vratio nakon višemjesečnog izbivanja zbog ozljede i pitanje je koliko može pridonijeti, a Karlo Žganec je jednodimenzionalan centar.

U periodu kada Repešina obrana bude gazila punom parom, Cedeviti će biti neophodni poeni Jacoba Pullena. Rimac najboljeg strijelca ubacuje s klupe ne samo da bi dao snažni impuls nakon što se ispipaju snage, nego i zato što s njim na parketu vlada potpuno drugačija filozofija igre — Pullen za samo 22,2 minute na terenu ubacuje 17,4 poena, odnosno ispuca 12,2 lopte. Brojke jasno govore da s njim na terenu KK Cedevita postaje KK Pullen.

Koliko god ubojit Pullen bio za protivnika, isto tako može biti poguban za svoju momčad zbog odvraćanja pogleda od otvorenih suigrača i učestale kurcobolje u obrani. Znanstveno rečeno, Cedevita i Pullen su u simbiotskom odnosu koji konstantno prijeti da postane parazitski. Rimac ima zahtjevan zadatak o kojem ovisi prolaz u finale: mora izmusti što više poena od Pullena u što kraćem intervalu, jer će u suprotnom sjebati kemiju ostatka momčadi.

Uzevši u obzir sve napisano, procijenio bih izglede 55:45 na Cedevitinu stranu.

I tako, prvi dani proljeća donose nam velika uzbuđenja u regionalnoj košarci. U borbi za plasman u Euroligu vladat će golema nervoza, stoga vjerojatno nećete uživati u lijepoj igri. Međutim, bacanja za loptom među reklame sigurno neće nedostajati.

Ne propusti top članke