Majstori su obavili posao

Kako je Real Madrid odnio pobjedu sa Stamford Bridgea

Zadnja izmjena: 8. travnja 2022.

Najbolju ilustraciju utakmice između Chelseaja i Real Madrida dala je sudačka nadoknada drugog poluvremena. Luka Modrić je smireno kontrolirao loptu, Casemiro i Dani Carvajal su imali dvije vrhunske obrambene reakcije, a čak je i Gareth Bale odradio dobar posao, iako je loptu dotaknuo samo jedan jedini put u 10-ak minuta koliko je proveo na terenu i to ju je neprecizno napucao na drugu stranu. Međutim, Bale je imao nekoliko sprintova bez lopte kojima je razvukao suparnika, a time je otvorio prostor za suigrače s ciljem da Real zadrži loptu i da privede utakmicu kraju.

Potpuna smirenost. To je ona ista smirenost koju je Real pokazao na početku utakmice kad je Chelsea napao svom silinom. Već u 28. sekundi utakmice lopta je prozujala kroz Realov kazneni prostor i par centimetara je dijelilo Christiana Pulisica da bude prvi na njoj. Par sekundi kasnije Jorginho je otresao Modrića i okrenuo stranu, a onda mu je još par sekundi kasnije oduzeo loptu i predao je N’Golu Kantéu koji je bez problema prošao Tonija Kroosa.

Poanta je u tome da su to otprilike iste momčadi koje su prošle sezone igrale u polufinalu Lige prvaka i da ta silina kojom je Chelsea ušao u utakmicu gostima nije bila nepoznata. Dapače, već ih je jednom teško opekla.

“Imali smo problema s njihovim igračima, brzi su”, izjavio je Zinédine Zidane nakon prve utakmice koja je završila 1:1. “Napatili smo se, ali smo preživjeli. Još smo u igri i sretni smo svojom današnjom predstavom. Chelsea je s razlogom u polufinalu, druga utakmica bit će vrlo napeta.”

Ista ona agresivnost koja je prošle sezone radila za Chelsea ovaj put je išla Realu u korist. Ancelotti je znao kako okrenuti najjaču Chelseajevu stranu protiv njega samog

Druga utakmica uopće nije bila napeta. Chelsea je u prvoj utakmici bio bolji, ali u drugoj je potpuno razbio Real koji je mogao biti zadovoljan sa samo dva gola u svojoj mreži; igra Bluesa u posjedu bila je odlična, obrana i pritisak na suparnika razrađeni do najsitnijih detalja, a možda i najupečatljivija stvar je bila ono što je Zidane zaključio nakon prve utakmice: Chelseajevi su igrači bili prebrzi za Realov vezni red.

Kako je Real reagirao na te prve dvije minute kada je Chelsea jurnuo prema naprijed i kada je sve podsjećalo na prošlogodišnji scenarij? Nikako. Niti se Modrić povukao jer je u prve dvije minute izgubio dva duela protiv Jorginha i jedan protiv Antonija Rüdigera, niti se Kroos spustio bliže Casemiru kako bi se zaštitio od Kantéa i Masona Mounta koji su ga napadali. Igrači su ostali mirni i vjerovali su u plan.

‘Jednako’ je Realu dovoljno

Temelj plana koji je Carlo Ancelotti spremio za Chelsea je bio Federico Valverde. Nominalno je Real na travnjak izašao u klasičnih 4-3-3. Međutim, Ancelotti se nije odlučio na desno krilo postaviti klasičnog krilnog igrača, nego je s Valverdeom odlučio pokušati stvarati višak. U suštini, Ancelotti Valverdea u fazi napada nije koristio kao krilo nego kao ‘desetku’.

Chelsea se branio u formaciji 3-4-2-1, baš kao i prošle sezone kada je Thomas Tuchel napravio razliku na travnjaku pritiskom koji su donosila dvojica centralnih veznjaka i ova dvojica ispred njih. Njih četvorica su imala brojčanu prednost nad trojicom veznjaka i Ancelotti je odlučio to kompenzirati kako Real ponovo ne bi izgubio sredinu terena.

Ovdje vidimo Valverdea (označenog bijelom zvjezdicom) koji je s krila ušao u sredinu svjestan da ga César Azpilicueta ne može pratiti toliko daleko kako ne bi ostavio cijelu stranu slobodnu za Carvajala. Istovremeno, Modrić je svjestan da će ga Jorginho pratiti i odvlači ga prema aut liniji, što otvara prostor za Valverdea da se spusti na Modrićevo mjesto i primi loptu jer Rüdiger, koji bi preuzeo Valverdea kada bi ušao prema sredini, neće iskakati na suparničku polovicu.

Tu je Ancelotti upisao taktičku pobjedu protiv Tuchela. Valverdeovim ulaskom s krila u sredinu terena izjednačio se brojčani odnos u veznom redu i Chelsea više nije imao figuru viška kao lani. Tu se postigla ravnoteža, a Real je iz te ravnoteže konstantno nalazio načine kako izvući prednost. Mount je pratio Casemira, tako da je Real, kada bi se on spustio nisko i kada bi Modrić odvukao Jorginha prema aut liniji, dolazio u situaciju dva-na-jedan s obzirom na to da je Kanté ostajao sam protiv Valverdea i Kroosa, kao što se može vidjeti na slici gore.

Ista ona agresivnost koja je prošle sezone radila za Chelsea ovaj put je išla Realu u korist. Ancelotti je znao kako okrenuti najjaču Chelseajevu stranu protiv njega samog. Ova ‘2’ u rasporedu 3-4-2-1 uvijek imaju isti zadatak: jedan pritišće loptu kada se odigra prema aut liniji, a drugi markira Casemira. Ovih ‘4’ iza njih su nešto drugačiji; dvojica bočnih uvijek drže liniju, a dvojica centralnih markiraju Kroosa i Modrića. Ancelotti je sklonio Casemira, ubacio krilo u sredinu, Modrića pomaknuo desno i kao posljedicu je dobio čisti višak na samom centru terena.

Real nije dominirao. Prvo poluvrijeme je bilo otprilike jednako; posjed lopte bio je otprilike izjednačen, omjer udaraca 8-7 za Chelsea i obje su momčadi imale po jednu veliku šansu. Ali ‘jednako’ je Realu sasvim dovoljno, jer Real će svoje šanse iskoristiti.

Ni grama nervoze

Karim Benzema je ponovo odradio sjajnu utakmicu.

Zabio je tri gola, ali još važniji je njegov utjecaj na igru cijele momčadi i činjenica da je on centralna točka preko koje Real prelazi na suparničku polovicu. Ancelotti je pronašao način kako stvoriti višak u sredini terena, ali Benzema je prva i osnovna opcija kako taj višak prebaciti u opasnu zonu.

Benzema dolazi u prilazak prema lopti i sa sobom povlači Thiaga Silvu te ostavlja lijevo Viníciusa Júniora na širokom prostoru s Andreasom Christensenom. Prima loptu, odmah je iz prve vraća Kroosu jer nema potrebe da se okreće prema Viníciusu. Vinícius daje loptu natrag Benzemi, koji se do tada već okrenuo licem prema golu, Benzema mu gura dodavanje u prostor i koristi to što je izvukao Thiaga Silvu s pozicije kako bi napao dubinu i došao u završnicu.

Dakle, Benzema nije samo zabio prvi gol. On je odradio ključni dio u prijenosu lopte do završnice, spajajući Viníciusa i zonu u kojoj je Ancelottijevim manevrom nastao višak, a zatim je proigrao asistenta i onda je na kraju došao u završnicu u kojoj je demonstrirao s kakvom lakoćom zabija golove.

U drugom poluvremenu je Tuchel promijenio stvari. Izvadio je jednog stopera i stavio veznog igrača, tako da je iz 3-4-2-1 prešao u formaciju s četvorciom u zadnjoj liniji i potpuno neutralizirao utjecaj koji je Valverde imao ulascima u sredinu terena.

Chelsea je u drugom poluvremenu dominirao posjedom lopte, imao je 12 udaraca prema suparničkim vratima i nekoliko zaista dobrih šansi. Za neke od njih je teško objasniti kako su ostale neiskorištene. Za usporedbu, Real je u cijelom drugom poluvremenu prema suparničkim vratima zapucao samo jedan jedini put: onda kad je Benzema zabio treći gol.

Ali Real je Real.

Nakon trećeg gola, ostatak utakmice samo je rutinski priveden kraju. Ancelottijeva momčad se branila dobrih 20-ak minuta drugog poluvremena bez da je prešla centar, a Chelsea je u tom periodu imao dvije dobre prilike i čisti zicer. Bez obzira na to, nijedan Realov igrač nije pokazao niti gram nervoze ili frustracije. Baš kao u sudačkoj nadoknadi, bili su savršeno smireni. Dodavanje tu, uklizavanje tamo, sprint kako bi suigraču otvorili koji metar prostora da lakše sačuva loptu dok vrijeme lagano prolazi. I tako su majstori obavili posao.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.