Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mala mafija

Zašto je u Hrvatskoj gotovo neizbježno da nogomet bude izvan i iznad zakona?

Zadnja izmjena: 11. prosinca 2016. Goran Stanzl/PIXSELL

Football Leaks doveo je, dakle, na svjetske naslovnice i Luku Modrića, jednog od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena, u isti onaj kontekst u kojem se već dugo nalaze Lionel Messi i Neymar. Modrićevo navodno milijunsko izbjegavanje plaćanja poreza samo je jedan od segmenata Football Leaksa, koji se bavi hrvatskim nogometašima.

Pojednostavljeno rečeno, čini se da su i Mateo Kovačić i Ante Ćorić lažno prikazivali svoj status u menadžerskim agencijama, te da je s oba slučaja povezan, naravno, Zdravko Mamić – čovjek kojemu je upravo potvrđena stomilijunski teška optužnica.

Izvršni direktor Hrvatskog nogometnog saveza Damir Vrbanović odbio je zahtjev da podnese ostavku, premda je i njemu potvrđena optužnica za sudjelovanje u Mamićevoj kriminalnoj organizaciji. Gospodin Vrbanović poznat je i po svojedobno  vehementnom odbijanju provedbe Zakon o sportu, kojem je jedan od ciljeva da pokuša uspostaviti kakav-takav red u hrvatskom nogometu. Vrbanović je početkom ove godine hladno izjavio da će HNS ignorirati Zakon o sportu, što do danas i čini.

Umjesto da država sankcionira takvo ponašanje Hrvatskog nogometnog saveza, bivši ministar obrazovanja Predrag Šustar pokušao je, za vrijeme mandata tehničke Vlade, poništiti Zakon o sportu.

Istodobno, ove smo se subote u drugom poluvremenu utakmice Dinama i Rijeke uvjerili da će HNS učiniti baš sve kako bi spriječio Rijeku da postane prvak države.

Sve ovo što smo nabrojali može se svesti na jedan, očigledan zajednički nazivnik: hrvatski je nogomet najdublje kriminaliziran, a Hrvatski nogometni savez djeluje izvan zakona i iznad zakona.

Uglavnom bez ikakvih posljedica.

Borba za vlast

Četiri su prepoznatljive grupe razloga za dugogodišnju kriminalizaciju hrvatskog nogometa.

Prvo, Hrvatski nogometni savez nikad nije uspostavio transparentan, legitiman i posve legalan model ponašanja i donošenja odluka. Takvo što je u devedesetim godinama bilo nemoguće, jer je HNS-om upravljao pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Činjenica je, naime, da je dr. Tuđman određivao tko će biti predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza; da je, zatim, često odlučivao o izborniku nogometne reprezentacije, te, naposljetku, da je imenovao predsjednike Dinama. Mlađe čitatelje možda treba podsjetiti kako je dr. Tuđman odlučivao i o Dinamovu imenu, pa se do njegove smrti klub zvao Croatia.

Skoro punih deset godina našim se nogometom upravljalo po političkoj, a ne po bilo kakvoj sportskoj ili pravnoj liniji.

Poslije Tuđmanove smrti političko se odlučivanje pretvorilo u kriminalizirano, pri čemu su borbu za vlast u HNS-u vodile grupacija Zdravka Mamića s jedne, a  s druge strane ona u kojoj su značajan utjecaj imali registrirani kriminalci poput Nikice Jelavića i Siniše Šoše; njihov je maneken bio Igor Štimac. Poslije Mamićeva trijumfa u ratu za HNS, Štimac se bar donekle priklonio pobjedniku, pa je tako postao i selektor hrvatske nogometne reprezentacije.

Drugo, poslije te Mamićeve pobjede, upravitelj Dinama i njegovih igrača postao je i gotovo neprijeporni vlasnik hrvatskog nogometa. Pojedini Hajdukovi predsjednici pokušali su mu se suprotstavljati, ali su do danas izbačeni iz svih sportskih struktura.

Čelnici Rijeke uspostavili su, pak, suradnju s Mamićem – koja je trajala, evo, barem do subotnjeg maksimirskog mini-skandala, iako preostaje da vidimo kako će se rasplesti njegove posljedice. Rijeci, nažalost, zaista nije padalo na pamet da podrži Hajduk u pokušaju emancipacije hrvatskog nogometa od Mamićeva utjecaja.

Žele li FIFA i UEFA učiniti nogomet bar donekle legalnim i poštenim, i HNS će morati prilagoditi, što znači da u njemu više neće biti mjesta za Mamića i njegove satelite

Mamić je HNS-om i Dinamom vladao posve proizvoljnim i nužno koruptivnim metodama, koje su katkad prelazile i u prijetnju čistim fizičkim nasiljem, kao u slučaju oca mladog nogometaša Roberta Murića, kojemu je Mamić prijetio ubojstvom. Taj je slučaj na sudu završen ritualnim pomirenjem, koje je neizbježno podsjetilo na filmove i serije o talijanskoj mafiji.

Kriminalizirana etika nogometa

Zdravko Mamić bio je, naravno, svjestan da njegova vladavina neće moći vječno trajati, pa je, kako bi se pokušao osigurati, pokrenuo dvije akcije za očuvanje  vlasti u hrvatskom nogometu.

Gospodin Mamić pokušao je, znači, diskvalificirati bivšeg ministra obrazovanja po nacionalnoj liniji, želeći  se prikazati  žrtvom Srba u Vladi Zorana Milanovića. Istodobno, Mamić je počeo graditi veze prema novim strukturama u HDZ-u, pa je, eto, dočekao izbornu zoru s Tomislavom Karamarkom, dok je on bio neupitni lider Hrvatske demokratske zajednice, a još je ranije organizirao rođendansku proslavu za predsjednicu Republike. O Mamićevim vezama s visokom sudskom vlašću javno je govorio sam sudac Ivan Turudić.

Treće, Hrvatski nogometni savez i Zdravko Mamić u zadnjih su nekoliko godina uživali zaštitu krovnih nogometnih struktura iz inozemstva. Kad je god država bila zaprijetila da će pokušati raščistiti kriminal u Hrvatskom nogometnom savezu, intervenirali su UEFA ili FIFA, optužujući vlasti za neprihvatljivo politiziranje sporta.

Iz današnje je perspektive sasvim logično to što su glavne nogometne organizacije snažno podržavale HNS. Njihovi su čelnici, od  Seppa Blattera i Michela  Platinija nadalje, i sami ulovljeni u najgorim mogućim koruptivnim djelima.

Ili, posve grubo rečeno: međunarodni je  nogomet velikim dijelom polulegalan, katkad i potpuno kriminaliziran biznis – bilo  da je riječ o dodjeli svjetskih prvenstava, o ilegalnim transferima igrača, ili o prevarama na kladionicama.

Zdravko Mamić, hrvatski  nogometni suci, Davor Šuker i veći dio Hrvatskog nogometnog saveza perfektno se uklapaju u kriminaliziranu etiku svjetskog nogometnog poslovnog modela, pa je toga potpuno logično da su UEFA i FIFA uvijek štitile HNS, a samim tim i gospodina Mamića.

Što poslije Mamića?

I četvrto, nesporna je činjenica da se HNS može pohvaliti jednim vrhunskim proizvodom, hrvatskom nogometnom reprezentacijom.

Koliko god mi bili nezadovoljni ispadanjem u ovoj ili onoj fazi natjecanja, činjenica je da naša nogometna reprezentacija redovito nastupa i na svjetskim i na europskim  prvenstvima, što  zaista jest realni sportski uspjeh. Niti jedna politička elita ne želi baš uništiti organizaciju koja stoji iza  uspješne reprezentacije.

Zbog svih ovih faktora, hrvatski je nogomet u duboko kriminaliziranom stanju iz kojega se ne vidi produktivni  izlaz.

Okej, bude li Zdravko Mamić  osuđen na neku ozbiljniju  kaznu, njegov će se utjecaj u Dinamu i u našem nogometu prirodno smanjiti. No, žele li nova vodstva FIFA-e i UEFA-e zaista  učiniti svjetski nogomet bar donekle legalnim i poštenim biznisom, i Hrvatski će se nogometni savez morati prilagoditi, što znači da u njemu više neće biti mjesta ne samo za Mamića, nego ni za Šukera, ni za Vrbanovića, ni za razne druge Mamićeve satelite.

U tom je kontekstu zanimljivo pratiti najavljeni posjet novog UEFA-ina predsjednika, Slovenca Aleksandra Čeferina, premijeru Andreju Plenkoviću. Međutim, veliko je i realno pitanje što će se dogoditi s hrvatskim nogometom, kad se – i ako se – sadašnja njegova struktura moći raspadne. Zasad ne vidimo tko bi to mogao pošteno, profesionalno i sa zaista dobrim namjerama reorganizirati domaći nogomet; Zvonimira Bobana takav posao, nažalost, ne zanima.

Hrvatski će nogomet, dakle, još nekoliko godina žonglirati između sadašnjeg, duboko kriminaliziranog stanja, i mogućnosti da HNS ostane bez bilo kakvog operativnog vodstva, što se upravo događa našoj košarci.

Ne propusti top članke