Marko Rog: Uhljeb

Mora li otići iz Napolija da bi redovito igrao?

Zadnja izmjena: 11. listopada 2018. Profimedia

“Sad je sve OK, počeo sam igrati”, rekao je prisutnim novinarima uz smiješak Marko Rog, jasno im dajući do znanja kako je depresija prouzrokovana manjkom minutaže u Napoliju stvar prošlosti. Bilo je to u ožujku prošle godine kada se hrvatska reprezentacija okupila pred kvalifikacijsku utakmicu protiv Ukrajine.

Jesu li sami novinari ušminkali stvarnost olako zaključivši kako je Marku u Napulju konačno granulo sunce ili je sam Rog bio naivan i lakomislen, zapravo je manje važno. Ionako se vjerojatno radilo o kombinaciji tih dviju stvari. Rog je tri tjedna prije te reprezentativne akcije odigrao cijelu utakmicu protiv Rome, našavši se prvi put u početnoj postavi u jednom ligaškom susretu, a osam dana kasnije u susretu s Crotoneom ponovno je bio starter. Između te dvije utakmice uknjižio je i 34 minute u osmini finala Lige prvaka protiv Real Madrida — doduše, u trenucima kada se San Paolo zbog rezultatske izvjesnosti već počeo prazniti.

I nije mu bilo za zamjeriti ako se tada usitinu smiješkao, jer bilo je to gotovo trostruko više minuta nego što ih je dotad prikupio u sezoni, a raspoloženje mu nije pokvarilo ni to što je tik pred okupljanje reprezentacije prosjedio cijeli susret s Empolijem. Navodno je njegovoj većoj minutaži kumovao pritisak Napolijeva predsjednika Aurelija De Laurentisa, nezadovoljnog zbog utrošenih po prilici 14 milijuna eura, koliko su u klubu platili tadašnjeg 21-godišnjaka.

Bilo kako bilo, po povratku iz reprezentacije u preostalih je devet utakmice sezone Rog ponovno brojao sitno.

Da stvari mogu biti gore, pa i depresivnije, mladi se veznjak uvjerio prošle sezone. U Serie A u svih je 28 nastupa ulazio s klupe, sakupivši pritom mizernih 259 minuta, što će reći da je samo u tim utakmicama u kojima je ulazio prosječno igrao nešto više od devet minuta. U Ligi prvaka sakupio je četiri ulaska s klupe, a triput je odigrao cijeli susret u natjecanjima koje je Maurizio Sarri otpisao nauštrb prvenstva, jednom u Europskoj ligi te dvaput u talijanskom kupu. Da je kojim slučajem Sarri propustio priliku života te ostao u Napulju, Marko bi vjerojatno potražio drugu sredinu, ali u svibnju imenovani Carlo Ancelotti izričito je — zapravo baš poput Sarrija prošle sezone — tražio da Rog ostane.

Marko je prošle subote dobro odigrao cijeli domaći susret sa Sassuolom, a dva tjedna prije toga blijedo, ali barem do 60. minute u gostima kod Torina. I ne bi nas začudilo kako je na novo reprezentativno okupljanje došao opet dobro raspoložen. Pa, ipak, te novinare uvijek nešto kopka — je li uistinu sve okej i je li počeo igrati?

Najslabije ocijenjen

Koliko je god genijalan Sarri bio za Napoli, toliko je i njegova prisutnost bila, a ono barem ne odveć plodna za samog Roga. Dobro se to vidjelo u subotu kada je Ancelotti u početnoj postavi protiv neugodnog Sassuola u odnosu na meč s Liverpoolom zadržao jedino vratara i stoperski dvojac, odnosno izrotirao je gotovo cijelu momčad te napravio nešto što bi Sarriju u prvenstvenoj utakmici teško palo na pamet. U dosadašnjih osam kola Serie A pak koristio je usluge 21 igrača, s time da je najmanje minuta odigrao stoper Sebastiano Luperto, njih 91.

Rog je, međutim, 18. na toj listi, to jest odigrao je točno dvostruko više minuta od Luperta. Uračunamo li minutažu iz Lige prvaka, više od Roga igrao je i Španjolac Fabián Ruiz, pojačanje dovedeno iz Betisa za 30 milijuna eura i vezni igrač koji opasno kuca na vrata početne postave. Također, od spomenutog 21 igrača koji su nastupali u talijanskoj ligi Rog je prema WhoScoredu onaj najslabije ocijenjeni, čemu je dobrim dijelom kumovala slaba partija u Torinu, ali i beznačajnost triju Rogovih ulazaka u igru po nekoliko minuta.

Dodatna otežavajuća okolnost za 23-godišnjeg Nedeljanca jest činjenica da je u Ancelottijevu sustavu, koji se najčešće iz obrambenih 4-4-2 prelijeva u napadačkih 4-3-3, zbog sličnih igračkih karakteristika sasvim logično rezerva za box-to-box veznjaka, 27-godišnjeg Allana.

“Igrao od početka, ušao na poluvremenu ili kasnije, ja uvijek dajem sve od sebe… To je jedino kako znam igrati.“

Drugim riječima — kada Allan nastupa, teško da ćete i Roga vidjeti u prvih 11. A Brazilac je pak, uz Lorenza Insignea, Mareka Hamšíka i Kalidoua Koulibalyja, jedan od ključnih kotačića momčadi — započeo je osam od 10 utakmica, jedan jedini put je zamijenjen te je treći u redu po broju odigranih minuta. Po Jorginhovu odlasku Allan je uz Hamšíka postao vrlo bitan igrač u izgradnji napada, prosječno po utakmici dijeli 70 dodavanja uz više od 90 posto točnosti, odigrao je već nekoliko sjajnih partija te upisao dvije asistencije. Usto je i defenzivno vrlo važan jer, između ostalog, prosječno po susretu ima daleko najviše dobivenih duela (4,5) te uz Koulibalya radi najviše prekršaja.

Preostale dvije pozicije u veznom redu u sustavu 4-3-3 za Roga su, izuzev pokoje minute koje može dobiti kao rezerva, praktički nedostižne, i to iz koncepcijskih razloga. Srce terena zauzima klupska ikona Hamšík, koji se kod Ancelottija duboko spušta po loptu te započinje napade, a njegova je zamjena u pravilu 21-godišnji profinjeni, ali i fizički moćni Amadou Diawara. Poziciju drugog centralnog ili lijevog veznog čvrsto drže polivalentni Poljak, kod Sarrija najčešće 12. igrač Piotr Zieliński, a već spomenuti Ruiz sve se češće nameće kao prva opcija. Usto su njih dvojica bitni u slučaju kada prestaje Ancellotijev presing te kad se momčad preustroji u 4-4-2 jer mogu zauzeti obje bočne pozicije u vezi; najčešće ipak lijevu, jer na desnoj je prva opcija i dalje Jose Callejón.

Kovačićevim stopama?

Ancelotti je, kao što vidimo, došao u fino posloženu momčad te je općenito na glasu kao trener koji ne radi velike rezove, odnosno nerijetko se prilagođava zatečenom. Također, kao svaki iole racionalan trener koji je suočen s domaćim prvenstvom i nastupom u Ligi prvaka, računa na poduplane pozicije, odnosno 22 igrača koji će se moći rotirati.

Zbog svega navedenog najizglednija opcija za Roga jest ona najgora, odnosno kako će priliku u početnih 11 kao backup igrač dobivati svake tri ili četiri utakmice. Taman onoliko koliko bi ga moglo učiniti relativno zadovoljnim — uljuljkati, uspavati i učiniti ga konformistom. Jasno se to ogleda u tome što prije Sassuola nije upisao niti minute u utakmicama protiv Crvene Zvezde, Juventusa i Liverpoola.

Je li to okej za igrača koji je protekle dvije sezone u potpunosti prosjedio na klupi, koji je baš zbog toga propustio Svjetsko prvenstvo u Rusiji, koji je navršio 23, te koji se u kontekstu reprezentacije sada spominje kao nekakva zakrpa za desnog beka, mada nije najjasnije što Zlatko Dalić time dugoročno želi postići? Može li ili mora li ovaj prilično glupi video postati nešto bogatiji?

“Nisam tip koji će se nešto ljutiti jer nije počeo utakmicu”, rekao je Rog u veljači, dok je još naivno vjerovao kako može među 23 privilegiranih. “Igrao od početka, ušao na poluvremenu ili kasnije, ja uvijek dajem sve od sebe… To je jedino kako znam igrati.“

Ovakve su pomalo preskromne izjave karakteristične za njegov sramežljivi i radišni karakter. Ne treba to osobito čuditi jer ipak je momak iz juniorskog i trećeligaškog nogometa u NK Varaždinu u roku od šest mjeseci obukao dres reprezentacije, a godinu kasnije zaigrao Ligu prvaka. Takvu tešku tranziciju Rog je svladao puno lakše nego onu prilikom prelaska iz Dinama u Napolijev Sarriball.

Njegov trenutni status u Napoliju podsjeća ponešto na onaj Matea Kovačića u Real Madridu. Ono što su za Kovu predstavljali Luka Modrić, Toni Kroos i Casemiro, to su sada za Roga Hamšík, Allan i Ruiz/Zielinski.

U ovom tekstu nisam se uopće doticao njegovih igračkih karakteristika, bilo kvaliteta ili nedostataka, jer Rogovu kvalitetu rijetko tko dovodi u pitanje, pa to vjerojatno ne rade niti Sarri i Ancelotti. Slično je i s Kovačićem, iako ima ponešto onih koji su smetnuli s uma s kakvom je konkurencijom bio suočen u Kraljevskom klubu te činjenicu da zbog nje nije igrao standardno u godinama kada bi trebao. Mogao je Mateo komotno ostati u Madridu i sada odmarati iscijeđeni Realov vezni red, a pri kraju sezone u ključnim utakmicama grijati klupu.

Ipak, odbio je biti nogometni uhljeb. Ako se Rogu u Napoliju ne pruži kakva opipljivija prilika, tim bi stopama i sam trebao krenuti. Uostalom, sam je Marko jednom prilikom izjavio — nema tu neke velike filozofije, u nogometu se živi samo od sutra.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.