Prošlog je četvrtka čak 17 NBA skauta na Gripama svjedočilo dramatičnoj Splitovoj pobjedi nad Megom, kojom su Žuti došli na koračić do izbjegavanja izravnog ispadanja iz ABA lige. Međutim, nitko iz redova domaćina nije bio mamac za goste iz Amerike; oni su prvenstveno došli izbliza pogledati što se ove sezone nalazi u čuvenom ružičastom izlogu — Megina ekipa iz godine u godinu vrluda u rezultatskom aspektu, ali uvijek je na njenu rosteru značajna količina talenta.
I dvojica hrvatskih mladića svoj put prema elitnog košarci traže preko staze koju je utabao čuveni srpski menadžer Miško Ražnatović, Megin stvarni gazda. Centar Karlo Matković u naslovnoj je ulozi nakon što je prošle sezone bio rezerva Filipu Petruševu (ljetos otišao u Efes), dok četvorka Matej Rudan ima manju rolu jer je na njegovoj poziciji prva opcija Boriša Simanić. Obojica su u ožujku proslavila 21. rođendan, što ukazuje na to da im je dosadašnji razvoj išao sporije od očekivanog za talentirane visoke igrače.
Matković i Rudan nisu prvi Hrvati u Megi; još prije šest godina je polusezonu s Ružičastima odradio Ivica Zubac. Bila je to krucijalna i vrlo turbulentna godina za aktualnog centra LA Clippersa.
U sezonu je ušao kao član Cibone koju je tada vodio Damir Mulaomerović. Aktualni hrvatski izbornik pred sobom je tada imao slatku brigu, s dvojicom iznimno talentiranih 18-godišnjaka na poziciji petice, Zupcem i Antom Žižićem. Mulaomerović je na glasu kao hrabar trener, ali tada nije imao hrabrost razvijati oba mladića istovremeno. Procijenio je da Žižić zaslužuje prostor za razvoj, dok je Zupcu ostavio mrvice (u rotaciji je bio i Antin stariji brat Andrija). Naposljetku je Ivica, nezadovoljan minutažom, iskoristio kašnjenje plaća za jednostrani raskid ugovora i potpisao za Cedevitu. Međutim, Cibona je uložila žalbu te je uslijedilo mjesec i pol dana pravnog natezanja za vrijeme kojih je usred sezone stagnirao.
Iluzorno je očekivati da će Matković i Rudan ostvariti zvjezdanu karijeru poput Zupčeve, ali u Megi čine sve kako bi im omogućili idealne uvjete za napredak
Naposljetku je Ražnatović odlučio evakuirati svog pulena iz Zagreba — Mega je platila odštetu Ciboni te je Zubac otišao pronaći sreću u Srbiji. Premda nije imao pravo igrati ABA ligu, kroz utakmice srpskog prvenstva uspio je pokazati dovoljno da ga tog ljeta na NBA draftu kao 32. izbor uzmu LA Lakers. Naposljetku se pokazalo da se, za razliku od Žižića, uspio nametnuti kao vrlo produktivni centar u najjačoj ligi na svijetu. Da je, pak, nastavio svoj put u Ciboni ili Cedeviti, tko zna gdje bi se danas nalazio.
Dakle, Mega je promoviranjem Zupca tada učinila strašan posao za dobrobit hrvatske košarke, a sada nastavlja u istom ritmu: Rudan i pogotovo Matković već su odigrali neke važne minute za Hrvatsku u nedavnim kvalifikacijskim prozorima za Mundobasket.
Matković: Kapacitet za najveće klubove lige
Matković je rođeni Livnjak, ali je najvažniji dio mlađih kategorija prošao u Cedeviti te je prije tri godine potpisao svoj prvi profesionalni ugovor s Vitaminima: “Stvarno sam ponosan u kojem smjeru se razvija naš klub glede mladih igrača”, rekao je tom prilikom Marino Baždarić, šef Cedevitina omladinskog pogona. “Dugoročni cilj je okupiti velik broj potencijala koji će jednog dana zaigrati važnu ulogu u našoj prvoj momčadi”. Od toga nije bilo ništa. Nakon Cedevitine selidbe u Ljubljanu, Matković je prvo posuđen OKK Beogradu te je odradio sezonu u KLS-u, a godinu potom posuđen je Megi.
Centar visok 208 cm još lani je bio prilično nezgrapan u kretnjama, ali godina sparinga s vižljastim Petruševom sjajno mu je došla da popravi motoriku te se danas prometnuo u Megino moćno oružje u pick igri. U njoj ga, pak, ograničava nedostatak vanjskog šuta, ali ga nadoknađuje odličnim pozicioniranjem u reketu i snažnim finiširanjem na obruč. On je tip centra koji je dovoljno eksplozivan i jak da razgrne sve oko sebe na putu do poena, ali i skoka.
Značajno je što je svoje najbolje utakmice odigrao redom protiv ekipa s vrha: protiv Budućnosti 26 poena, 12 skokova i pet asistencija, a u uzvratu 17 poena i 11 skokova; protiv Crvene zvezde 20 poena; protiv Igokee 17 poena i 12 skokova te protiv Cedevite Olimpije 15 poena i 12 skokova. Dakle, pokazao je sposobnost da se ravnopravno nadmeće, pa i dominira u izravnom okršaju s najboljim centrima ABA lige.
Prostor za daljnji napredak nalazi se u leđnoj igri, jer ga kontrola lopte priječi da maksimalno iskoristi svoju masu kad primi loptu nekoliko metara od obruča. Trener Vladimir Jovanović također se trudi da mu usadi naviku kreiranja iz reketa, barem u slučaju udvajanja. Lani je imao samo jednu asistenciju u čitavoj ligi, dok danas ima jednu u prosjeku, što i dalje nije neka sreća, ali ide nabolje.
Što se tiče Matkovićeve buduće destinacije, njegovi izgledi na predstojećem NBA draftu ne izgledaju obećavajuće — predviđa mu se u najboljem slučaju kasni izbor druge runde — ali definitivno je riječ o centru koji je kapacitet za najjače klubove u regiji, a već sada bi mogao biti iskoristiv u nekim euroligašima.
Rudan: Sjajne predispozicije
Iako je Matković u ovoj sezoni kao najkorisniji Megin igrač daleko konkretniji, u široj je perspektivi Rudan zanimljivija priča.
On je stasao u Ciboninoj omladinskoj školi, ali već 2017. odlučio je otići u Bayern, što je prilično razljutilo tadašnjeg Cibonina direktora: “Mi smo ga doveli kada ni KK Split nije bio zainteresiran za njega”, poručio je Domagoj Čavlović. “Radili smo na njemu, davali mu priliku, odveli ga na kamp u Treviso i onda nam ode sa 16 godina.” Rudan je tijekom četiri godine u bavarskoj prijestolnici dobivao stanovitu minutažu u seniorskoj ekipi, ali sveukupno nije ostvario željeni napredak, stoga je ljetos posuđen Megi.
Riječ je o igraču sjajnih fizičkih predispozicija za poziciju četvorke — visok je 208 cm i širokih pleća. Zbog toga Jovanović često poziva akcije u kojima mu se čisti prostor da iskoristi snažno tijelo i leđima napadne čuvara u blizini obruča. Pored toga, Rudan koristi sasvim pristojnu brzinu i energetsku sposobnost ponavljanja za česta utrčavanja pod obruč, gdje nerijetko iz drugog plana primi loptu i efektno zakuca. U obrani mu, pak, najviše problema rade prodorni igrači koji iskorištavanju njegove slabosti u lateralnim kretnjama.
Ipak, kao i kod svih četvorki u modernoj košarci, Rudanovu budućnost odredit će njegova šuterska sposobnost s perimetra. U ovoj sezoni pokazao je sasvim obećavajuću tehniku i preciznost (36,7 posto), ali na razmjerno malen broj pokušaja (2,2 po utakmici), što ostavlja neka pitanja. Da bismo dobili odgovore na njih, neophodno je da Rudan ostane još jednu sezonu u Megi — jasno, pod uvjetom da Simanić na ljeto pronađe novog poslodavca. Kad bi najesen dobio nositeljsku ulogu i mnogo više lopti za potrošnju, onda bi raskošne predstave poput onih protiv Cedevite Olimpije (23 poena i osam skokova) i Studentskog centra (21 poen i šest skokova) trebale postati redovita pojava.
Iluzorno je očekivati da će Matković i Rudan ostvariti zvjezdanu karijeru poput Zupčeve, ali nedvojbeno je da u Megi čine sve kako bi im omogućili idealne uvjete za napredak. Pomalo je tužno što nisu vjerovali da takve uvjete mogu dobiti u nekom od hrvatskih klubova, ali s obzirom na brojne talente koji su se, poput Zupca, u njima opekli — možete li ih kriviti?
