Poslije šest kola ABA lige (u kojima, doduše, neki klubovi nisu odigrali sve utakmice) pogled na individualnu statistiku vrlo je neobičan – naime, dva vodeća igrača u MVP poretku dolaze iz istog kluba, što se zaista rijetko događa.
Riječ je o Filipu Petruševu (prosječna korisnost 25) i Marku Simonoviću (21,7), koji su za Megu odigrali svih šest utakmica i to čak ne u prevelikoj minutaži, obojica prosječno provode 30 minuta u igri. Petrušev je vodeći i u rubrici postignutih koševa (21,7), u kojoj Simonović zauzima peto mjesto (16,2), ali zato predvodi ligu u skokovima (10), a Petrušev na četvrtom mjestu (7,2) ne zaostaje previše. Treba istaknuti i da je Petrušev drugoplasirani po blokadama (1,3).
Ipak, nije prvi put da su nam ovakvo nešto priredili iz Mege. U sezoni 2014./15. također su dva najkorisnija igrača ABA lige došla iz ovog kluba — nagradu je dobio Nikola Jokić, dok je samo šest indeksnih poena za njim zaostao Nenad Miljenović. Međutim, to je bila podosta drugačija priča iz dvaju razloga. Prvo, tada je bila riječ o centru i beku — dosta je lakše pumpati statistiku igračima iz iste momčadi kada je jedan iz vanjske, a drugi iz unutarnje linije. Drugo i važnije, Mega je tada igrala slabo i okončala ligu na 10. mjestu, zbog čega su mnogi Jokićevu nagradu osporavali i prozvali je ‘umjetno’ stečenom, sve u svrhu kako bi se zavarali budući poslodavci. Vrijeme je pokazalo kako je aktualni NBA superstar itekako vrijedan te titule, ali isto tako se Miljenović u nastavku karijere u Sevilli i PAOK-u pokazao kao mačak u vreći te danas igra u Japanu.
Aktualna Mega nema problema s rezultatskim aspektom. Trenutno je na omjeru 4-2, uz napomenu da su porazi od moćnih Zvezde i Mornara lako mogli otići na drugu stranu, nedostajalo je tek malo više iskustva i mirnoće u završnici. Što je najvažnije, u tim i ostalim utakmicama (pobjede protiv Igokee, Zadra, Cibone i Borca) prikazana je odlična košarka, s potpunim fokusom na talentirani tandem u reketu.
Sve upućuje na to da je ovaj put Mega krenula po ovce i novce — razvijati talente i ganjati što bolji rezultat
Simonović je 21-godišnji crnogorski krilni centar koji je u Megu stigao u ljeto 2019. iz netom ujedinjene Cedevite Olimpije. Svoj talent već je bio najavio u prethodnoj sezoni sa Zmajčekima, ali njegov agent Miško Ražnatović naslutio je da u novoj supertvorevini neće biti prostora za razvijanje mladića te je svog pulena evakuirao u Megu. U debitantskoj sezoni Marko je bio centralna figura u napadačkoj shemi Dejana Milojevića i bilježio vrlo dobre brojke (16,2 poena i 7,6 skokova prosječno), ali se momčad grčevito borila za ostanak, stoga njegove dobre predstave baš i nisu odjeknule.
Lani je Simonović dosta plivao između dviju centarskih pozicija, ali promjenom trenera i dolaskom Petruševa na peticu u potpunosti se fokusirao na četvorku te je u novom sustavu posve procvao, a s njim i Megina igra. S visinom od 210 cm i zavidnim atleticizmom, od njega se mogao napraviti sasvim pristojan centar za euroligaške standarde, ali s tim fizičkim predispozicijama mogao bi kao četvorka imati vrlo zanimljivu NBA budućnost.
Umjesto borbe za NCAA naslov — Mega
Riječ je o vrlo skočnom i hitrom igraču koji bez problema otvara reket vanjskim šutom (10/24 za tri, 41,7 posto), a posebno je dojmljiva brzina izbačaja koja najviše dolazi do izražaja u pick & pop akcijama. Što se tiče poena u blizini obruča, strašno je ubojit u kontranapadima jer bez problema pretrčava čuvare. U igri na postu nije osobito opasan, ali je zato jako agresivan na napadačkom skoku i utrčavanjima pod obruč, iz kojih postiže mnogo koševa.
Njegov najveći problem je igra u obrani, gdje zbog lakše građe zna biti uguran pod obruč, a također ima poteškoća prilikom preuzimanjima bekova zbog tek prosječne lateralne brzine. Ipak, dio svojih nedostataka nadoknađuje velikim rasponom ruku i finim osjećajem za postavljanje i blokadu, što ga čini solidnim zaštitnikom obruča.
Petrušev je, pak, 20-godišnji srpski centar koji je većinu dosadašnje karijere proveo u sklopu američkog obrazovnog sustava, prvo kroz srednje škole Avon Old Farms i Montverde Academy, a potom na prestižnom Sveučilištu Gonzaga. Prema ESPN-ovoj procjeni Bulldogsi su ove sezone trebali biti prvi favoriti za NCAA titulu, ali su pretrpjeli veliki šok kada ih je napustio startni centar i lani najbolji igrač konferencije West Coast (prošle sezone bilježio 17,5 poena uz 7,9 skokova), pogotovo zato što nije otišao u NBA nego u ABA ligu.
“Mnogo je neizvjesnosti oko iduće NCAA sezone, odlučio sam otići u Megu kako bih popravio svoje izglede na draftu”, pojasnio je svoj iznenađujući potez.
Riječ je o vrlo pokretljivom centru odlične koordinacije. Krase ga dobar osjećaj za pozicioniranje u blizini obruča i još bolji za školsko poentiranje od table odmah po primitku lopte, čak i iz ponešto težih kutova. Sposoban je i pogađati s vrha reketa te tako otvarati prostor za ulazak četvorke pod obruč. U obrani se iskazao kao odličan bloker i zaštitnik obruča.
Međutim, u njegovim NBA ambicijama ograničavaju ga sljedeći hendikepi — jako slabo šutira s perimetra, zbog čega ne može igrati četvorku, dok za pravu peticu nije dovoljno krupan, a k tome bi ga u obrani bekova mučio manjak eksplozivnosti. Zbog svega toga se, unatoč sjajnoj sveučilišnoj karijeri, u projekcijama nadolazećeg drafta nalazio pri dnu druge runde. Zainteresirani klubovi vidjeli su ga prvenstveno kao rezervnu peticu koja će donijeti energiju s klupe u kraćim dionicama. Petrušev drži da je sposoban za više i to želi dokazati kroz Megu.
I tako su Ružičasti nenadano dobili supertandem u reketu koji je postao baza za nizanje pobjeda, a ne samo za nabijanje individualne statistike. Najzaslužniji za to je novi trener Vlada Jovanović, koji je uvelike promijenio Megin identitet.
Na draft tek dogodine
Već sada je jasno da je Jovanović mnogo ozbiljniji stručnjak od Milojevića. Bivši trener se kroz osmogodišnji mandat pokazao kao fantastični odgojitelj talenata, ali se u rezultatskom smislu nije baš iskazao, osim u sezoni 2015./16., kada su se očito posložile kockice. U svim ostalim abaligaškim sezonama Milojević je imao negativan omjer. S jedne strane, čovjek je razvio Jokića, a s druge strane je s tim Jokićem bio tek 10. u ABA ligi… Milojevićeva najveća pogreška bilo je tvrdoglavo inzistiranje na manijakalnom, dosadnom presingu preko cijelog terena, kojim je htio iskoristiti mladost i energiju svojih pulena. To je prolazilo protiv slabijih momčadi, ali su ga ozbiljne ekipe bez problema probijale i dolazile do pregršti lakih poena, stoga je Mega, usprkos silnom talentu, uglavnom gubila utakmice od jačih abaligaša.
Jovanović, koji u rezimeu ima i osvojenu ABA ligu s Partizanom 2011., odlučio je stati na kraj toj mahnitosti i igrati ‘normalnu’ obranu. Posljedično, igrači imaju mnogo više energije i koncentracije u napadu te je Megin napad prava milina za gledanje. Lopta uredno cirkulira i dolazi do dvojca u reketu, koji se, pak, kretnjama sjajno nadovezuje. Suparničke obrane zateknu se u golemom problemu jer se ne mogu istovremeno fokusirati na obojicu visokih te posljedično Petrušev i(li) Simonović često budu ostavljeni jedan-na-jedan sa svojim čuvarom, a tu njihov talent dolazi do izražaja i pretvara se u poene.
Izuzetno važna razlika u odnosu na Megine prošle sezone je doza iskustva. I ranije su, doduše, ružičasti dres oblačili mnogi etablirani igrači, poput Borisa Savovića i Novice Veličkovića, ali to nije bilo planski nego uvjetovano njihovim trenutnim praznim hodom što se tiče ozbiljnijih ponuda. Sada je Jovanović ciljano doveo trojicu iskusnijih igrača — Milenka Tepića, Scoochieja Smitha i Jovana Novaka — i to praktički istog profila, u pitanju su combo bekovi. Trener je uvidio da je previše rizično razvijati mladog razigravača u isto vrijeme kad se najperspektivniji dio momčadi nalazi u reketu, stoga je plejmejkersku poziciju trostruko osigurao i to mu se isplaćuje od samog početka.
Iskusni trojac briljantno vodi konce igre i asistencijama hrani visoki tandem, ne dopuštajući da momčad upadne u predugačke krizne intervale, što se učestalo događalo pod Milojevićem. Mega više ne igra sjajno na mahove, nego drži sličnu razinu igre najvećim dijelom utakmice i to je najveći indikator da je ova momčad legitimni kandidat za doigravanje.
Jasno, ako se putem ne raspadne.
Najveća opasnost bila je da Petrušev i Simonović budu izabrani na predstojećem draftu i smjesta se pokupe u NBA, ali Ražnatović je prije par dana objavio da je obojicu povukao iz konkurencije. Premda njihove sjajne igre u uvodnom dijelu prvenstva nisu prošle nezapaženo, izgleda da ipak nisu uspjeli podići interes NBA franšiza na željenu razinu; stoga je, nadajmo se, odlučeno da odrade regionalnu sezonu do kraja i sreću na draftu potraže dogodine.
Dakako, uvijek postoji opasnost da naprasno odu u neki jači europski klub, kao svojedobno Goga Bitadze u Budućnost, ali sve upućuje na to da je ovaj put Mega krenula po ovce i novce — razvijati talente i ganjati što bolji rezultat. I to jako dobro izgleda.
