Metamorfoza Messija

On je najbolji i onda kad nije najbolji on

Zadnja izmjena: 23. rujna 2017. Profimedia

Devet golova u pet utakmica učinak je Lionela Messija na početku ove sezone u Primeri. Time je još jednom nadmašio samoga sebe, jer kao strijelac još nijednom nije tako dobro ušao u sezonu. Za Messija, zapravo ništa novo, jer ako bi postojao danas jedan nogometaš kojem bi se vjerojatno svaki tjedan moglo pronaći da ruši barem jedan rekord, to bi svakako bio Barcelonin argentinski čarobnjak.

Baš zato, u ovom će se tekstu braniti teza da Messi više nije najbolji Messi, ali da to u ovim godinama niti ne može biti.

Iako nije najbolji Messi, zbog kontinuiranog procesa prilagođavanja i reinvencije vlastite igre, on je i dalje najbolji nogometaš na svijetu. Jer prkošenje godinama i problemima koji s tim dolaze (slabija rehabilitacija, gubitak hitrosti) najbolji je pokazatelj koliko je netko spreman učiti i raditi na samom sebi. U osnovi, koliko je velik…

Također, često se kaže kako je statistika kao bikini – otkriva puno, a sakriva najvažnije – ali u Messijevom slučaju (uz pravilnu interpretaciju) pokazuje svu ljepotu njegove metamorfoze. Kroz sve etape svoje karijere, stvarao je nevjerojatni sinergijski efekt, što je gotovo nevjerojatno za čovjeka njegovih individualnih talenata. To je ono što ga razdvaja od ostalih. U svojoj eri svakako, a možda i u povijesti nogometa.

Tiki-taka Messi

Nikada ne treba zaboraviti, Messi je proizvod La Masije, jedne od najboljih nogometnih akademija na svijetu. Nije stoga niti čudno da se, nakon ere u kojoj je Ronaldinho bio prvi igrač, a Messi tek potpora, bez problema uklopio u jedan od najkompleksnijih nogometnih sustava, tiki-taka Barcelonu Pepa Guardiole. Smisao tiki-take u osnovni se može opisati u tri koraka; napadačka se igra svodi na kontinuirano testiranje suparnikove koncentracije i gustoće linija. Alati su superiorna igra kratkih dodavanja, brzo rješavanje lopte i kretanje bez lopte u sinkronizaciji.

Obrambena se igra svodi na koncentrirani pritisak na zonu gdje je izgubljena lopta i potrebu za besprijekornom transformacijom ako suparnik iz te zone izađe.

Treći se korak dotiče specifičnih rola pojedinih igrača i preuzimanja kalkuliranog rizika. Ukupno, svaki se igrač podređuje kolektivu kako bi se maksimizirao sinergijski efekt vrlo specifičnog stila igre koji je mogao biti doveden praktički do savršenstva zbog specifičnih vještina pojedinaca koji su u njemu i odgajani; prije svih Xavija, Andresa Inieste i Messija.

U toj Guardiolinoj Barceloni (koji se i sama mijenjala u te četiri godine) Messi je praktički izmislio (ili barem ponovno otkrio i redefinirao) poziciju ‘lažne devetke’, koja je u međuvremenu praktički izumrla. Igrao je na poziciji prvo krilnog napadača pa lažne devetke, u sistemu koji je najbolje funkcionirao kada su mu partneri bili David Villa i Pedro. Bilo je to u posljednje dvije sezone pod Pepom.

On je i ljepilo momčadi i nož. Igrač kakav zapravo još nikad nije postojao

Messijeve su brojke tada bile nevjerojatne; imao je gotovo 70 dodavanja po susretu uz preciznost od preko 85 posto. Većina igrača najboljih europskih klubova danas nema takvog dodavača u sredini vezne linije. Messi je bio oruđe sistema, a vidjelo se to po i po njegovoj igri u obrani (brojke samo to potvrđuju), jer u posljednjih desetak godina svega je šačica najisturenijih igrača toliko obrambeno aktivna. Brzo se rješavao lopte, zatvarao je suparničke linije kod visokog pritiska te je preuzimao rizik i pokazivao individualnu kvalitetu kada bi se za to stvorili uvjeti. Činio je sve kako bi sustav funkcionirao, a u posljednjoj je Guardiolinoj sezoni postigao i 50 golova, što je do danas rekord za Zlatnu kopačku.

U dvije posljednje sezone pod Guardiolom te u prvoj s Titom Vilanovom, Messi je bio na vrhuncu svoje karijere. Te se tri godine po svim kriterijima – brojkama, nagradama, dojmu – mogu postaviti bok uz bok s bilo koje tri sezone bilo kojeg vrhunskog nogometaša u povijesti nogometa. Ovisno o interpretaciji su malo bolje ili malo lošije, ali svakako u najvišem razredu nogometne povijesti.

MSN Messi

Nakon jedne godine tranzicije pod Tatom Martinom, kada je momčad pokušavala izvesti krnju varijantu tiki-take, na ljeto 2014. ekipu je preuzeo Luis Enrique, ali njegov dolazak u klub nije toliko važan koliko akvizicija Luisa Suareza i Neymara. U trenutku dolaska, Suarez je upravo je bio odradio najbolju sezonu za individualca u povijesti Premier lige, a Neymar je došao nakon što se za njega otimao cijeli nogometni svijet, kako bi ostvario karijeru obećanog junaka kakvog Brazil nije imao još od Ronalda.

Da bi stvari funkcionirale među njima trojicom, potreban je bio harmonizacijski faktor. Taj je faktor bio nitko drugi doli Lionel Messi. Kada momčad ima tri igrača toliko superiorne individualne klase, onda su sudari ega, vlastitih potreba u igri te potreba za samopromocijom oni elementi koji mogu uništiti cijelu ekipu. Messi se pobrinuo ne samo da je ne unište, nego da MSN postane možda i najubojitiji napadački tercet u povijesti nogometne igre.

S vremenom je svatko je dobio svoj zadatak. Luis Suarez preuzeo je rolu čistog centarfora (nešto potpuno drugačije igrao je u Liverpoolu), Neymar je postao ‘X-faktor’ za igru jedan-na-jedan, a Messi ‘čarobnjak iz sjene’ koji čini igru beskonačno efikasnom. Igrač koji omogućava da se Neymar pronađe u što je više moguće situacija jedan-na-jedan, a Luisu Suarez u što više prilika za postizanje golova. Kada se on odlučuje okončati akcije, onda je to vrlo često gol.

Neymar je tako prošle godine postao prvi igrač koji je imao zbroj 12 kada se ubroje prosjek driblinga, ključnih dodavanja i pretrpljenih prekršaja na utakmici. Nijedan igrač to nije uspio u posljednjih desetak godina koliko se vodi napredna statistika. Vjerojatno niti jedan igrač to nije uspio niti bilo kad u ligama ‘Petice’. Jedini koji je tome bio blizu bio je baš Messi u svoje tri najbolje sezone. S Neymarom je morao preuzeti drugačiju ulogu kako se momčad ne bi raspala zbog potrebe za ‘dvije lopte’.

Prepustio je Brazilcu dobar dio svoje igre jedan-na-jedan i postao igrač koji stvara za druge. Na prvu se to ne bi reklo, jer je prošle godine u La ligi imao tek devet asistencija. Međutim, nije tako…

Messi je prošle sezone stvorio najviše prilika za gol za svoje suigrače te, dakako, nije kriv što je ogroman dio ostao nerealiziran. Da su njegovi suigrači imali makar i prosječnu konverziju, ne bi Emil Forsberg bio najbolji asistent u ligama ‘Petice’, već bi to bio Lionel Messi. Dopustio je i drugima da preuzmu dio njegove zvjezdane prašine. Nije moglo trajati dovijeka, pošto je Neymar otišao ovoga ljeta, ali dok je MSN trajao vidjelo se kako na terenu stvara povijest.

Ne onakvu povijest kakvu je stvorila Pepova i Messija tiki-taka Barcelona, ali svejedno povijest. A ponovo je glavni sastojak, u drugačijoj ulozi, bio baš Lionel Messi.

Messi danas

Još prošle sezone, njegova se igra mogla svesti na tri riječi: nevjerojatna napadačka efikasnost. Ne samo da je stvorio najviše prilika za svoje suigrače, nego je postao najbolji strijelac u Europi po četvrti put tako da je promašio vrlo malo prilika…

Odnos prilika i realizacije dva kola prije kraja u ligama ‘Petice’

Neymarovim odlaskom ponovo je Messi taj koji će morati povući. Već neko vrijeme njegova igra u obrani kopni, a sada je gotovo nepostojeća. U zlatno doba tiki-take Messi je imao po jednu oduzetu loptu duelom, jednu presječenu i jedan napravljeni prekršaj po utakmici. Bio je prvi igrač u pritisku. Ove sezone, u pet je utakmica u fazi obrane osvojio ukupno dvije lopte.

Messi se sada u obrani odmara. Ali to je cijena efikasnosti.

To je cijena za igrača koji je ujedno i najbolji kreator i egzekutor prilika, igrača koji najviše toga napravi za druge i najmanje toga sam potroši. Za igrača koji se ove sezone morao i dodatno pomaknuti prema središnjici veznoga reda kako bi pomogao u kreaciji igre, koja je već nekoliko sezona problem za Barcelonu. Nikad nije loptu primao dalje od gola nego što je prima u prvih šest utakmica Primere i Lige prvaka.

Čak i u takvim okolnostima, te s ekipom koja je ostala bez Neymara te će dobar dio sezone biti bez Ousmanea Dembelea, Messi stvara razliku u svim napadačkim segmentima igre. On je i ljepilo momčadi i nož. Igrač koji je postigao već devet golova, a igra zapravo na poziciji playmakera. Igrač kakav zapravo još nikad nije postojao.

I baš zato, jer je svojevremeno bio savršeno oružje sistema koji se zvao tiki-taka, jer je bio integracijski faktor možda i najvećeg nogometnog terceta pod nazivom MSN, a jer je danas skoro pa one-man team ekipe koja se smatra favoritom kako za domaći titulu, tako i za onu europsku, Messi je vjerojatno najveći. A sigurno najveći igrač svoje ere. Jednako zbog svega što je postigao, kao i zbog toga jer se znao promijeniti. Znao je prilagoditi, modificirati svoju igru. Nešto što je znao i Michael Jordan, a što znaju oni najveći. Jer takav je Messi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.