Igrale su se zadnje sekunde utakmice Bucksa i Kingsa kada je Trey Lyles nasrnuo na Giannisa. Isfrustriran i ogorčen, s leđa je odgurnuo grčkog superstara i time navukao bijes Brooka Lopeza, koji je zaštitnički stao u obranu svog suigrača. Lyles je uhvatio Lopeza za vrat i umalo izazvao opću tučnjavu. Kada je centar Bucksa napokon odvojen iz gužve, okrenuo se prema Giannisu vičući s nekoliko metara udaljenosti: “Čuvam ti leđa! Nikad neću dopustiti da ti to rade.”

Lopezova reakcija potaknula me da se zapitam koliko su Milwaukeejevi igrači zapravo povezani. Ne samo na terenu, jer to nije bio potez čovjeka vruće glave koji gradi renome opakog tipa, nepromišljen i nezreo. Riječ je o dobroćudnom divu koji se prije svega voli zabavljati i bacati dobre pošalice. Doduše, u jednome ipak zastrašuje, a to je obrana. Njegove duge ruke u stilu Mr. Fantastica, znanstvenog genija koji ima mogućnost rastezanja svog tijela na izuzetne duljine i oblike, zbilja su nešto posebno. Omogućuju mu da dominira u reketu i mijenja suparničke navike.

Njegove su ruke nalik granama koje sa svake strane daju plodove i štite sveto stablo — obruč

Mike Budenholzer već godinama bazira obranu na njegovim kvalitetama. On je momčadsko sidro ukopano kao klin u sredini terena. Patrolira na uskom području nadzirući sve pokušaje napadanja obruča. Iz tog razloga Milwaukee već godinama dopušta velik broj šutova za tri poena. U tri od posljednjih četiriju sezone najviše u ligi. Međutim, taj se trend ove godine promijenio. Bucksi nisu ni u top 10, što je bio plan od prvog dana trening kampa. Tada je, naime, Budenholzer pred igrače stavio statistiku koja je pokazivala koliko su trica primili svake večeri.

Uzmimo u obzir da postoje tri parametra šutiranja: trica, poludistanca i obruč. Koji od njih se najmanje koristi? Poludistanca. Atlanta i Phoenix jedine su momčadi koje na pet metara od koša uzimaju preko 15 šutova, s tim da Brooklyn ima najbolju realizaciju (50 posto). U dugim dvicama, pak, očekivano predvode Bullsi DeMara DeRozana (oko 11 u prosjeku). A protiv koje momčadi se uzima najviše šutova s poludistance? Bucksa. Prosječno čak četiri više od ostatka lige na udaljenosti do pet metara (17,7), a zajedno s Bostonom i na pet do sedam metara (7,6). Milwaukee je odlučio pustiti dio terena koji suparniku u prosjeku donosi najmanje poena po šutu. Ne dopušta otvorene trice i polaganja, a pušta mid-range.

Izazivanje napadača

Uzrok takvog pristupa jest Lopez.

Njegova drop obrana od pick and rolla zapravo je mamac kojim se ostavlja prostor između trice i reketa. Izraženiji više nego ikad. Osnova je ne izlaziti previše na ball-handlera, ali zatvarati mu put, povlačeći se prema košu i istovremeno pratiti visokog igrača koji se otvara prema unutra. Krene li igrač s loptom u prodor, Lopez ga čeka i izlazi na šut. U slučaju da ide dodavanje na igrača koji je postavljao blok, dovoljan je jedan zaokret tijelom i ponovno je ispred lopte. Kako nijedna momčad ove sezone ne šutira više od 50 posto s poludistance, Bucksi mogu tako vječno. Oni su svoju obranu pretvorili u matematički problem.

Daleko od toga da je ona idealna. Vidjeli smo dvoboja protiv odličnih šuterskih ekipa poput Kingsa. Sacramento je taj defenzivni pristup kažnjavao hand-off akcijama Domantasa Sabonisa i Kevina Huertera. No, suparnici ove sezone protiv njih imaju tricu na 35 posto, u čemu je Milwaukee u top 5. Pomaže i činjenica da je Jrue Holiday među boljim obrambenim igračima kad je riječ o zaobilaženju i izbjegavanju bloka, pa Lopez ne izlazi ni na off-ball screen akcije za šutere na strani.

Proteklih su sezona ključni bili help defenderi koji su zatvarali reket i štitili obruč. Ove je godine fokus na braničima u pick and rollu. Holiday, Jevon Carter i Grayson Allen zaduženi su za razbijanje akcija kako bi ostali mogli ostati bliže šuterima, s bravuroznim Lopezom koji svima čuva leđa. Zašto je došlo do te promjene? Jedan od razloga je eksplozija Granta Williamsa u sedmoj utakmici finala Istoka, što je možda ranije od planiranog dovelo do korigiranja defenzivne sheme. Bucksi su shvatili što je potrebno da se igra podigne na novu razinu i u tome savršeno koriste usluge svog veterana kao centralne figure.

Lopez je prepreden igrač. Nevjerojatno je strpljiv i dobrog tajminga u izlaženju na blokadu, a da pritom uopće ne troši mnogo energije. Poludistanca ne donosi više poena od polaganja, a postotak realizacije lošiji je što je šut dalje od obruča. Tu se vodi psihološka bitka. Lopez se namjerno otvara u stavu paralelno s bočnom aut-linijom, odajući dojam da je krivo postavljen, ali u biti izaziva napadača da krene u dribling jer mu ostavlja potpuno otvoren put prema košu, na što nasjedaju i vrhunski mid-range igrači poput Devina Bookera.

Poput Tima Duncana

Dobro je poznata Lopezova transformacija od odlaska iz Brooklyna. Nakon što je u prvih sedam godina zabio ukupno tri trice, postalo je normalno da ide na preko 100 u sezoni. Trenutno je na najboljem postotku u karijeri (37,7 posto) a usto će srušiti osobni rekord po ukupnom broju blokada (179).

Njegova dinamika sazrijevanja i prilagodbe malo me podsjetila na Tima Duncana. Ni jednog ni drugog nisu pratile fanfare ni medijska ekstaza, premda ni izbliza nemaju istu karijeru niti se igrački daju usporediti. Međutim, kao što je Duncan svoj pečat ostavljao u tišini, tako je i Lopez svojima atipičnim stilom sudjelovao u izgradnji Milwaukeejeve šampionske kulture. I obojica su svoje nedostatke nadoknadili usavršavanjem temeljnih vještina. Timmy je u svojim 30-ima svaki dan dolazio na trening odraditi školu trčanja, poprilično dosadnu i monotonu vježbu, a sve kako bi produljio svoj igrački vijek. Lopez je to napravio tako da ispunjava kriterije 3-and-D igrača, samo što to nije. Nijedan se nije mogao hvaliti trkom ili visokim odrazom, a za obojicu je reket njihovo igralište.

Zasad Lopez uživa u jednoj od najboljih sezona u svojoj karijeri. Nije samo tip igrača koji može uskočiti u postojeću obrambenu strukturu momčadi; on može sam nositi tu strukturu. Moglo bi se čak reći da je njezina okosnica. Promijenio je svoj stil od metodične post igre do pouzdanog tricaša s nikad efektivnijim postotkom šuta. Vrhunski bloker, majstor u box-outu i kandidat za obrambenog igrača godine koji je dobrano zagazio u svoje tridesete.

Ustvari, on je Milwaukeejevo Drvo života, simbol koji spaja unutrašnji i vanjski svijet. Njegove su ruke nalik granama koje sa svake strane daju plodove i štite sveto stablo — obruč. Možda nema luđački pogled i borilački pristup Bobbyja Portisa, finesu i potez Khrisa Middletona ili vještine Jruea Holidaya, ali podjednako je važan dio sustava. Središnji element u obrani i Giannisov zaštitnik.

S takvim su Lopezom Bucksi opasni kao sam vrag. On je dobrim dijelom zaslužan za to da su danas bolja momčad nego što su bili prilikom osvajanja naslova.