Sve je naizgled bajno u Sjevernom Londonu i na Emiratesu svi imaju razloga za zadovoljstvo. Arsenal je zadnji poraz upisao u prvom kolu Premier lige još 14. kolovoza, a suludu učinkovitost bilježi činjenicom da je u zadnje tri utakmice imao ostvarena ukupno tri udarca u okvir, a pritom je zabio – četiri gola.
Sarkazam na stranu, usprkos tri remija protiv respektabilnih protivnika, Arsene Wenger mora biti zabrinut činjenicom da u tri utakmice Arsenal nije stvorio dvije ozbiljne šanse i da ga spašavaju autogolovi Kevina Wimmera i Marca Verrattija, nesmotren penal Grzegorza Krychowiaka te gol Oliviera Girouda u 89. minuti, jedini udarac u okvir gola i jedini udarac uopće u od 39. minute.
Iako je rezultat podjela bodova, PSG je nadigrao Arsenal i ovakav ga remi stavlja na vrh ljestvice u skupini. Ključ uspjeha PSG-a je dominacija sredinom terena. Duo Verratti i Thiago Motta je dominirao utakmicom. Zajedno su imali 202 dodavanja, što je gotovo polovica od svih dodavanja koje je ostvario Arsenal. Ova grafika jasno dočarava njihov utjecaj.
Show me their #passmap's without names and I still see it's PSG.
No other teams has such a high CM pass volume.#special pic.twitter.com/6gxbTF3Z6D— 11tegen11 (@11tegen11) November 23, 2016
Zapravo, prvi gol pada baš kroz utjecaj Motte i Verrattija.
Bekovi idu visoko uz aut linije i postaju krila, Krychowiak se spušta među stopere i čini zadnju trojku koja će osigurati možebitnu kontru. Za to vrijeme, Blaise Matuidi i Lucas Moura – iako na krilnim pozicijama – igraju prilično usko. Matuidijeva je zadaća biti drugi špic, napasti zadnju liniju i donijeti fizičku dinamiku napadu, dok se Lucas spušta primiti loptu i rušiti suparničku strukturu driblingom u maniru desetke. Čitav se sustav zasniva na oslobađanju kreativnosti i telepatske konekcije Motte i Verrattija, koji sada imaju dovoljno mjesta i opcija za odigravanje.
Užasno pasivni Arsenal, koji je fantastičnom dvojcu središnjih veznjaka ostavio ovoliko prostora, čini identičnu grešku kao Dinamo protiv Lyona.
Doduše, ostavlja prilično manje prostora, ali svejedno je kanal između stopera i beka otvoren, dva vezna ih nimalo ne štite, Carl Jenkinson kao bek je tijelom pozicioniran potpuno pogrešno, prema Maxwellu koji je situacijsko krilo. Motta ima jednostavan zadatak i gura loptu Matuidiju, koji se postavio s vanjske strane stopera, a njegovo spuštanje lopte na drugu stativu je nemoguće braniti za drugog beka i stopera koji čuvaju Edinsona Cavanija. Ako dopustiš ovoliko prostora Motti i Verrattiju, a ne zatvoriš kanale za dodavanje u dubinu, nemoguće je ne primiti gol.
Dok Cavani (samo 17 pokušanih dodavanja) i Matuidi služe kao egzekutori i fizička sila koja razvlači obranu suhom trkom, glavnina playmakerskih aktivnosti događa se u dubini terena između Verrattija i Motte, uz pomoć Krychowiaka i Lucasa. Tako PSG može vrlo jednostavno kontrolirati posjed, a time i utakmicu, te stvarati šanse koje Cavani nastavlja promašivati.
S druge strane, ozljedom Santija Cazorle, Granit Xhaka je završio na klupi te Mesut Özil i Alexis Sánchez postaju jedini kreativci u momčadi. Problem je što oni ordiniraju u završnici, u finalnih 30 metara, a nitko nije u stanju prenijeti loptu do tamo u organiziranom napadu.
Wenger je pokušao dobiti balans time da je uz Aarona Ramseya, koji je ofenzivniji, stavio Francisa Coquelina koji balansira njegov manjak u obrani. Međutim, Coquelin je previše drven na lopti i time markiranje Ramseya postaje prelagano, možete ga staviti pod pritisak i time potpuno razbiti Arsenalovu igru bez straha da će vas Coquelin kazniti. Kad je riječ o partnerstvu Cazorla-Xhaka, takav pristup je nemoguć, jer obojica imaju dovoljno kvaliteta u oba smjera da ne možete na njima graditi svoj taktički plan.
Arsenal je zabio dva gola. Jedan nakon što je Krychowiak izgubio loptu na svojih 20 metara, a onda stigao napraviti i penal; drugi nakon što je vlastiti igrač napucao Verrattija u nogu. Nekad sreća donese bodove (koji bježe možda i radi ozljeda), ali sreća nikad ne traje vječno. Wenger će hitno morati naći rješenja, jer Arsenal izgleda sterilno i bez ikakve mogućnosti da kontrolira posjed. Bez kontrole posjeda nemoguće je kontrolirati utakmicu, a to je prvi uvjet za kontinuiran pritisak na suparnika i stvaranje šansi. Uzmite samo za primjer Mottu i Verrattija.
