Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mini-analiza: Kako Barcelona stvara višak protiv svakoga, na konkretnom primjeru

Iz sinoćnje pobjede nad Athleticom u kupu

Kup utakmice imaju neponovljivu draž koja slabijim momčadima daje dobru šansu da iznenade jačeg protivnika. Kad se kup igra na dvije utakmice ta je draž višestruko smanjena, ali često nam zato pokloni fantastične uzvratne utakmice. Naravno, pod uvjetom da favorit prvu izgubi.

Athletic Bilbao došao je u goste Barceloni s prednošću od 2:1 iz prve utakmice. Ništa čudno kad se sjetimo koliko su varljive kup utakmice. Međutim, na njihovu žalost, Kup Kralja ima i uzvrate. Na našu sreću, jer ponudili su nam fantastičnu utakmicu.

Često slušamo kako se Barcelona promijenila. Od momčadi koju je krasila kombinatorika i vrhunski mehanizmi igre postala je ponešto jednostavnija i više ovisni o individualnom učinku trija MSN. I to je istina, jer uspjeh Barcelone postao je izravno ovisan o raspoloženju Lea Messija, Neymara i Luisa Suáreza. Zapravo, pomalo je tužno kad se izgubi identitet momčadi ili kad dominantni taktički sistem igre devoluira natrag u igračku kvalitetu. Ali istodobno, zar je najlošija stvar na svijetu ovisiti o individualnoj kvaliteti takvih igrača? Naposljetku, u većini slučajeva ni ne možeš protiv tako superiorne individualne kvalitete. Potrebno je samo tu kvalitetu dovesti u situaciju u kojoj može uspjeti.

Athletic Bilbao odigrao je sasvim dobru utakmicu. Imao je kompaktne linije i sasvim jasan plan u oba smjera igre. Nije došao preživjeti 90 minuta, konstantno se braniti i po mogućnosti iščačkati kakav slučajan gol ─ došao je igrati nogomet. Samo, Barcelona je igrala bolji nogomet. Odnosno, udarni trio je bio raspoložen, motiviran i na svojoj razini.

Kad u kvadrat od maksimalno 100 četvornih metara stavite Messija, Neymara, Suáreza i Andrésa Iniestu, napravit će višak baš protiv svakoga. Luis Enrique našao je način da dovede kvalitetu koju ima na raspolaganju u poziciju uspjeha.

Asimetrična postava s Messijem u sredini i Iniestom visoko traži neke prilagodbe u ostatku momčadi. Desni vezni u Barceloninih 4-3-3 ima zadatak biti Messijev vodonoša, neovisno o tome tko dobije mjesto u početnoj postavi. Rafinha odlazi visoko i široko, iako zapravo ne sudjeluje u igri. Pozicionira se kod lijevog beka i sprječava da se čitava momčad Athletica pomakne prema strani gdje se nalazi najveća koncentracija Barcelonine kvalitete.

Suárez i Neymar se trude igrati između linija, dok Jordi Alba dolazi visoko u napad i postaje krilni igrač. Za početak daje širinu momčadi i blokira desnog beka da prati Neymara, a onda utrčavanjem daje dubinu napadu. Barcelona je natjerala Athletic da se skupi u sredini i onda odigrava na igrača koji utrčava s krila. Čitavu je utakmicu tako stvarala šanse i probleme suparniku. Da su Baski bili manje kompaktni ili da su radili greške, Barcelona bi ih unakazila, jer točno je znala kako ih napadati.

Barca je svjesno koncentrirala napad na samo jednu stranu, ondje pozicionirala igrače i tražila višak kroz superiornu kvalitetu pojedinca. Da bi sistem funkcionirao, trebao joj je suhi rad Albe i Rafinhe u ulogama pomoćnih kotačića stroja; kad je to dobila, ostalo je da Iniesta i trio MSN odrade svoje. A nekad jednostavno ne možeš protiv superiorne individualne kvalitete, posebno kad je ta kvaliteta dovedena u poziciju u kojoj može uspjeti.

Ne propusti top članke