Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mini-analiza: Kako Unitedova obrana servira suparnicima prilike na srebrnom pladnju

Čini se da je Jose Mourinho izgubio svoj čarobni dodir

Manchester United je loš, i to poprilično. Rezultat je na prvi pogled strašan i upućuje na teže razaranje. Međutim, nije United loš zato što je izgubio 4:0 – United je izgubio 4:0 zato što je loš. Neprepoznatljiv. Maksimalno nemourinhovski.

Jose Mourinho izgradio je svoje trenersko ime na određenom stilu. Bio je The Special One, bio je drugačiji i bio je obožavan. The Jose Way je uključivao fanatičnu predanost igrača, konstantni stav kako je momčad sama protiv svih koji su se urotili protiv nje, obrambeni bedem koji je generirao izlaske u tranzicijski napad. Negdje kod drugog dolaska u Chelsea nestalo je čarolije.

Isti oni koji su ga slavili zbog toga što je Eto’o igrao beka počeli su ga kuditi zato što je “parkirao bus”. Osvojio je i tu naslov, ali nije imao snage smijeniti senatore u svlačionici na vrhuncu slavlja. Nekim igračima je tada istekao rok, drugi su to vidjeli i ubrzo je Jose izgubio svlačionicu. Izgubio je tada svoj The Jose Way i morao je otići. Razumljivo, potrošio se. Bio je na vrhu 15 godina, vodio ratove sa svima: medijima, sucima, protivnicima, čak i s vlastitim igračima. Javno je prozivao Carvalha glupim, a bio mu je jedan od omiljenih igrača. Tada je to mogao, jer je osjećao svlačionicu i jer ga je masa idolizirala. Danas ga ta masa ponižava radi istih stvari koje je nekad obožavala.

Mourinho na terenu postupa po sličnim principima kao i prije. Samo oni sve rjeđe pale. Recimo, protiv Liverpoola je upalio dobri stari pristup držanja remija u gostima. Protiv Chelseaja ne samo da nije upalilo, nego je otkrilo koliko Mourinhu ostaje raditi da promijeni fizionomiju momčadi. Realno, u Unitedu ima možda i najlošiju užu obranu još od dana u Portu, gledano po individualnoj kvaliteti.

Noć za zaborav

Prvi je gol prilično dobra ilustracija toga. Međutim, problemi u igri zadnje linije nisu isključivo kadrovski, nego sežu i u sam koncept igre i pokrivanja prostora. Ono što nijedna Mourinhova momčad nije dopuštala, ovaj United servira na srebrnom pladnju.

Analizirajmo situaciju kod trećeg gola.

Zapanjujuće koliko se prostora otvara između bekova i stopera. Ovo je nešto što možemo vidjeti kod Simeoneova Atletica: bekovi idu do samih aut linija i pozicioniraju se neovisno o stoperima. Ipak, Mourinho nema individualne klase kao Simeone, jer teško je zamisliti da Godin ne bi pročitao akciju i izašao zatvoriti prostor prije samog dodavanja; još teže je zamisliti kako Gabiju igrač ulazi iza leđa i kako Koke ne radi pritisak na Matića koji dodaje loptu, dok je napadački duo toliko neaktivan da uopće nije na slici.

Za razliku od disciplinirane Simeoneove momčadi, Mourinho ima Smallinga koji ne prepoznaje opasnost i uopće ne reagira, Matu kojemu Hazard utrčava iza leđa bez da ga pokrije, a Matić ima i vremena i otvoren koridor za dodavanje Hazardu, koji ulazi unutar 20 metara bez da stoper uopće gleda prema njemu. Zaista fascinantna serija loših reakcija. Postavlja se onda pitanje: čemu instrukcije da bekovi stoje ovako široko, ako tako ostaju ranjivi najopasniji koridori na terenu.

Od prve sekunde, loše komunikacije između Blinda i Smallinga i lošeg istrčavanja De Gee, preko kornera u kojem se lopta odbija od dva igrača Uniteda, s gore opisanim trećim golom do četvrtog u kojem Kante ulazi iza leđa Pogbi i lomi Smallinga kao da je riječ o jednom od najboljih napadača, bila je to noć za zaborav.

Poziv na uzbunu

Možda čak United nije ni zaslužili četiri komada u mreži. Prilično veći posjed, osjetno više dodavanja na suparničkoj polovici, više udaraca prema golu… Da ste vidjeli samo statistiku, pomislili biste kako je utakmica u najmanju ruku bila izjednačena. Četiri komada u mreži su možda puno, s obzirom da su odreda plodovi katastrofalne dekoncentracije, ali ta četiri komada su puno bolja opcija nego 2:0.

Taj rezultat bi bio prihvaćen pod normalno, a ovaj mora pozvati na uzbunu, u duboke analize. Ovakva Unitedova obrana je krajnje neprihvatljiva i hitno joj je potrebna rekonstrukcija. A negdje u pola utakmice United je ostao i bez Baillyja, svog daleko najboljeg stopera, koji je ozlijedio ligamente koljena. Čisto da se zna da i od lošeg može gore.

Ne propusti top članke