Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mini analiza: Zidane je osakatio izgradnju napada igrom s petoricom u obrani

Sevilla je pobijedila Real Madrid, a nije ni igrala dobro

Niz Real Madrida od 40 utakmica bez poraza došao je svom kraju na stadionu Ramón Sánchez Pizjuán protiv Seville. Dojmljiv niz i prvi poraz Reala od travnja potpisao je Stevan Jovetić, a puno više od prekidanja niza, koji i postoji samo da bude prekinut, Real može brinuti činjenica da je prvenstvo opet otvoreno.

Zinedine Zidane odlučio je krenuti s tri stopera. Iako je Marcelo imao dosta ofenzivnu rolu, to je u praksi imalo za posljedicu zadnju liniju s petoricom.

Real s pet igrača natrag nije nešto na što smo navikli, posebno kad uzmemo u obzir da je Zidane u igru stavio i Casemira. U takvom rasporedu snaga Luka Modrić i Toni Kroos su dobili prilično drugačije zadatke u obrambenoj fazi. Umjesto uobičajenog držanja zone ispred zadnje linije, stajali su prilično poviše u polju sa zadatkom rotiranja prema bočnim pozicijama, na kojima Real nije imao dovoljno zaštite s obzirom na igru s petoricom u zadnjoj liniji. Manjak kompaktnosti osjećao se kroz čitavu utakmicu, tako je i na grafici vidljivo kako je između njih i Casemira ogromna distanca i Casemiro sam mora kontrolirati prostor između linija i dva igrača Seville.

Još važnije, Modrić i Kroos bili su predaleko od situacije u kojoj su mogli kontrolirati utakmicu.

Modrić je imao samo 77 posto točnih dodavanja, svega 36 od 47 pokušanih, što je njegov najslabiji učinak u sezoni,  dok je Kroos imao dosta bolji postotak, ali isto tako samo 37 točnih dodavanja. Za dva igrača koja su najbolja u kontroli igre, ovako visoko postavljanje bilo je sasvim kontraproduktivno.

Sevilla ove godine igra fantastičan nogomet – što je, uostalom, vidljivo i na njenoj prvenstvenoj poziciji. Jorge Sampaoli i njegov asistent Juanma Lillo napravili su od Seville rijetko zabavan miks presing momčadi frenetičnog ritma i ekipe koja igra nogomet s puno posjeda po pravilima pozicijske igre.

Usprkos pobjedi, ovo nije bila jedna od najboljih Sevillinih utakmica. Osim zadnjih desetak minuta ludog juriša po pobjednički gol, izostao je pravi intenzitet presinga i ritam igre. Zidane je sam osakatio izgradnju svog napada gurajući Kroosa i Modrića previsoko, a od strane domaćina je izostao pravi pritisak na Casemira ili Marcela i Danija Carvajala, koji su dobili dosta zaduženja u iznošenju lopte.

Sa strane pozicijske igre i organizacije napada, možda je to bila i najlošija utakmica Seville – posebno ako uzmemo u obzir koliko im se prostora otvaralo na bočnim pozicijama i između Casemira, Modrića i Kroosa.

Čak pet igrača opterećuje zadnju liniju Real Madrida, s oba beka visoko podignuta u poziciju odakle mogu napasti Marcela i Carvajala. Ipak, Steven N’Zonzi je blokiran između Modrića, Kroosa i Casemira, stoperi nemaju opcije na lopti i moraju još jednom pokušati tražiti rješenje pokušajem dugog dodavanja, što protiv zadnje linije Reala nije vrlo izgledna opcija.

Uz spuštanje samo Samira Nasrija ili još jednog igrača iz prve linije u prostor iza leđa Karima Benzeme, stoper bi imao jasnu opciju dodavanja, a uz ovako visoko postavljenog beka bez ikakvih bi se problema mogao odigrati višak oko Marcela i stvoriti izgledna prilika.

Ipak, završnicu su odigrali puno bliže onome što smo navikli od njih. U njoj su uspjeli staviti Real pod pritisak te na intenzitet svojstven Sampaolijevim ekipama uzeti sva tri boda u utakmici u kojoj nisu dominirali – ali su unijeli zanimljivost  u Primeru, gdje ništa još nije gotovo.

Ne propusti top članke