Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Moćni Kelti

… i beskrvni, aljkavi Cavsi koji ne izgledaju kao da mogu uzvratiti

Zadnja izmjena: svibanj 18, 2018

Nakon što su Boston Celtics u prvoj utakmici finala Istočne konferencije isprašili njegovu momčad s 25 razlike, LeBron James izgledao je potpuno cool. Kao čovjek koji je dosegnuo najviši stupanj nirvane i drži sve pod kontrolom bez stresa izjavio je: „U ovom trenutku je razina moje zabrinutosti nula. Nisam išao na koledž i ovo nije March Madness. Znate, kroz seriju uvijek pronađete način kako biti bolji. Gubio sam već u postsezoni, 0:1, 0:2, tako da mi ovo nije novost.“

James je ostao hladne glave i nakon drugog poraza od Celticsa izjavivši kako, eto, ide kući obitelji i da će biti spreman pomoći svojoj ekipi u trećoj utakmici.

Osjeća li se LeBron doista spokojno jer je ‘tek’ 0:2 za Boston, ili je ovo predstava za javnost? Ili mu je možda čak pun kufer svega u Clevelandu pa ga nije ni briga? Teško je reći. Znam samo da bi njegov level kulerstva ako želi proći u veliko finale trebao biti nešto niži, jer je ova ekipa koju on predvodi možda i najgora momčad u kojoj je igrao te je pred njim težak zadatak.

Na drugoj su strani mladi Celticsi nanjušili krv, igraju fantastično u oba pravca, puni su samopouzdanja kao da su veteranska ekipa i ne pokazuju da se boje LeBrona. Oni su tu da prekinu njegovu diktaturu i uspostave keltsku strahovladu koja bi mogla trajati godinama.

Ovo su tri ključna detalja na kojima se trenutno lomi serija.

Bostonov zid

Indiana Pacers u prvoj rundi bili su jako dobra priprema Cavsima za ono što ih je dočekalo u finalu konferencije protiv Bostona. Pacersi su imali pravi pristup iz večeri u večer, trsili su se u svakom defanzivnom posjedu i imali su pravi plan kako usporiti snažni Clevelandov napad koji su sprovodili u djelo. U sedam utakmica protiv Indiane Cavsi su ostvarivali napadački učinak od 105 poena na 100 posjeda, što je ekvivalentno šestom najgorem napadu lige iz regularne sezone.

Za razliku od Pacersa, Raptorsi su u drugoj rundi šaptom pali. I oni su imali plan, ali koji nije bio dobar i nisu ga sprovodili u djelo. Usto su Raptorsi defenzivno užasno precijenjena ekipa, pa ne čudi što su Cavaliersi ostvarivali napadački rejting od čak 118 poena na 100 posjeda — što je, usporedbe radi, za čak četiri poena bolji učinak od najboljeg napada lige iz regularne sezone, onog Rocketsa.

Koliko su Celticsi kolektivno moćna ekipa najbolje pokazuje druga utakmica. U svakoj je četvrtini za Boston učinkom iskako neki drugi igrač

U finalu Istoka Cavsi su naišli na Pacerse na steroidima. Naišli su na zid. Bostonova obrana sastoji se od petorice dugačkih atleta koji mogu igrati različite tipove obrane, sjajno komuniciraju i spremni su stati na crtu bilo kome bez da moraju gutati knedle od straha. Najlošiji defenzivac u startnoj postavi Celticsa je — tko? Terry Rozier? Jayson Tatum? Ako se mene pita, momčad kojoj su Rozier ili Tatum najlošiji defenzivci ima jako dobru obranu.

Samo, znate kako je to kada je suparnik LeBron James okružen gotovo uvijek s petoricom šutera — defenzivni koncepti se ruše, a najtvrđe obrane postaju sir tipa ementalera. Ne i kod ovih Celticsa. Oni su za prve dvije utakmice na teren izašli s jasnom idejom kako zakočiti napad Cavaliersa.

Za početak, moramo krenuti od personala kojeg sam već spomenuo. Jedini igrač koji ne može izaći na kraj s Jamesom jedan-na-jedan je Rozier. Tatum, Jaylen Brown, Marcus Morris i Al Horford to donekle mogu. Brad Stevens je za prvu utakmicu odlučio da mu, za razliku od serije sa Sixersima, u startnoj petorci ne treba Aron Baynes jer: a) na drugoj strani na centru starta Kevin Love koji će ga izrešetati tricama, b) treba mu Morris, samoprozvani LeBron stopper, koji fizički može mečirati LeBrona, i c) trebaju mu niske mobilne postave koje mogu preuzimati, rotirati i pomagati. Posjedanjem Baynesa na klupu, a uvođenjem Morrisa u startnu postavu, Stevens je upravo osigurao ovu posljednju stavku.

Celticsi se tako u startu odlučuju na switch obranu. Preuzimaju na lopti kada James vrti pick, preuzimaju kada Cavsi istrčavaju iz bloka. Istina, to kreira mismatcheve, jer su LeBron i Love ostajali u situacijama jedan-na-jedan protiv nižih igrača, ali i za to je Stevens pronašao rješenje. Poslužili su se taktikom koja se još naziva i kickout switch, a koju sam kratko tematizirao u osvrtu na seriju Rocketsa i Jazza. Radi se, ukratko, o switchu nakon switcha kako bi se anulirao mismatch. Najbolje je da pogledamo kako to izgleda u ovoj seriji:

U prvoj sekvenci videa Rozier preuzima Lovea, ali samo nakratko, jer mu iz desnog kornera stiže pomoć u vidu Tatuma. Ovaj na sebe preuzima Lovea, a Rozier odlazi na Tatumova čovjeka u korner. Rocketsi su do savršenstva doveli ovaj tip switch obrane, koji je sam po sebi dosta efikasan jer je igrač koji prima loptu okrenut leđima, ne vidi što mu se sprema u pozadini, pa je i njegova reakcija sporija od uobičajene.

Velike pohvale Stevensu, stručnom stožeru i igračima koji su u relativno kratkom vremenu implementirali ovaj defenzivni princip. Moram priznati da tijekom regularne sezone i u prve dvije runde nisam vidio da se Celticsi ovako brane, što znači da su pomno slagali i odabrali baš ovu taktiku baš za ovu seriju. Odlika velikih momčadi je upravo ta — da se mogu prilagoditi na svaku situaciju, brzo i efikasno.

Osim promjena u startnoj petorci i dominantne switch obrane, Celticsi su morali smisliti i koji je najbolji način za braniti LeBrona. Stevens ima taj luksuz da na njemu može rotirati nekoliko igrača. U prvoj utakmici protiv njega je krenuo Morris; u drugoj, kada je Tyronn Lue ubacio Tristana Thompsona u petorku, inicijalni defenzivac protiv Jamesa bio je Brown. Stevens na njemu rotira još Tatuma i Semija Ojeleyeja, što znači da ima dovoljno tijela da ga energetski umara. Čak i kada James konačno dobije mismatch koji može eksploatirati, Kelti se kao roj stršljenova pojave i krenu na njega:

U obje situacije James ima mismatch protiv Roziera kojeg Boston anaulira slanjem pomoći i udvajanjem — prvo od Horforda, onda od Browna. James je ostao zatečen ovakvom agresivnošću i preciznošću u Bostonovim rotacijama u prvoj utakmici, možda i najgoroj njegovoj predstavi u doigravanju u kojoj je iz igre šutirao 5/16 uz sedam izgubljenih lopti.

Ostanimo još malo na ove dvije video sekvence, jer na njima možemo vidjeti još dva detalja kako Bostonova obrana funkcionira. Za početak, pogledajte Horfordovu ulogu ‘čistača’ i kako se pomiče prema Jamesu spreman pomoći svom beku u nevolji. A onda obratite pozornost i na to kako su dobro postavljeni na strani bez lopte Marcus Smart i Brown, koji bez problema pravilnim pozicioniranjem čuvaju trojicu igrača, spremni reagirati kome god LeBron da pošalje dodavanje. To je još jedna velika stvar u obrani Celticsa – spremni su pomoći u reketu, a onda kao iz topa istrčati na perimetar pokriti šutera. Za udžbenike.

U drugoj utakmici James je reagirao puno bolje. Bez zadrške je napadao mismatcheve, pogodio je neke trice, i odmah je napad Cavsa lakše disao. Uvijek lakše diše kada su Cavsi malo inovativniji, kada igraju s kretanjem lopte i igrača i generiraju lagane poene. Ovo im je putokaz kako bi trebali igrati, jer sa statičnim napadanjem kroz izolacije idu na ruku Bostonu.

Za drugu utakmicu Cavsi su smislili kako se barem donekle otarasiti Horforda-libera, koji u obrani stalno vreba spreman pomoći ondje gdje gori. Loveova sposobnost da zabija trice i izvlači se na perimetar pomogla je u tome. Ali kao što smo vidjeli iz videa, nije dovoljno samo stajati na trici da bi imao pravi spacing; važna je sinkronizacija s ostalim igračima, posebno onim koji ima loptu, a to je najčešće James.

U drugoj utakmici Love je gotovo konstantno dok ga je čuvao Horford Jamesu osiguravao pravi spacing:

U prvoj akciji James ima izolaciju protiv Tatuma koji je ostavljen bez pomoći suigrača. Zašto? Love je odvukao Horforda za sobom u korner, a Morris nije naviknut igrati libera u obrani i ne stiže u pomoć Tatumu. U drugoj situaciji James opet ima izolaciju, sada protiv Morrisa. Horford ne može opet doći u pomoć jer je Love na samo jedno dodavanje od LeBrona, a osim toga pogledajte gdje Love stoji — metar i pol je udaljen od linije za tricu kako bi Jamesu ušićario još nešto prostora. Da je stajao na liniji, Horford bi bio bliže Jamesu i spreman pomoći Morrisu. I treća situacija: Love je opet na strani bez lopte, Horford je opet uz njega. James i Thompson igraju dva-na-dva, Baynes kasni na preuzimanju na koje Horford ne bi kasnio da je tu, pa James zabija koš.

Clevelandu će u nastavku serije itekako trebati ovakvih prilagodbi budući da ga Boston trenutno trži na mizernom napadačkom učinku od 96 poena na 100 posjeda, što je za čak sedam poena lošiji učinak od Phoenixova najgoreg napada lige iz regularne sezone.

Clevelandova rak-rana

Nije teško pogoditi da moramo popričati i o obrani Cavaliersa. I dok su u seriji protiv Pacersa zahvaljujući suparnikovom tankom napadačkom arsenalu još uvijek obranu držali pod kontrolom, u seriji protiv Raptorsa na vidjelo su izašli svi defenzivni problemi koje smo mogli gledati u regularnoj sezoni. Od osam momčadi u drugoj rundi, gori defenzivni rejting od Clevelanda imali su samo Raptorsi. Cleveland je imao tu sreću da je brutalnim napadačkim učinkom barem kratko uspio maskirati svoju rak-ranu.

U seriji protiv Bostona to nije moguće, jer su Celticsi njihov napad u prve dvije utakmice stavili pod kontrolu, pa je opet sve ono najgore što obrana Kavalira može ponuditi isplivalo na površinu.

Krenimo od prve utakmice, u kojoj je Lue odlučio zadržati startnu petorku koja je sredila Raptorse — dakle, postavu s Loveom na petici i Kyleom Korverom na perimetru. Obojica su defenzivno naišli na vrlo nezgodan matchup. Love je morao izlaziti po perimetru za Horfordom, preko kojeg se odvija najveći dio Bostonovih akcija. Završilo je tako da je Horford ubacio 20 poena uz šest asistencija. Dominikanac je iz pick and popa ubacivao trice, spuštao se u post kada bi imao mismatch ili napadao ulazom, i tako još jednom pokazao zašto je elitni glue.

Ne samo da su Lovea na centru eksploatirali igrači koji su igrali jedan-na-jedan protiv njega, nego je dobar dio Bostonove taktike bio izgrađen na napadanju obruča kroz handoff, cutove ili izolacije. Stevens i ekipa znali su da Cavsi nemaju pravog centra i zaštitnika obruča, baš kao ni timsku obranu da to nadoknade, pa su se u prvoj utakmici pogostili laganim poenima. Iz igre su šutirali ukupno 51 posto, a na obruču su imali suludu efikasnost od čak 73 posto, realiziravši čak 28 od 38 pokušaja.

Drugi dio taktike za prvu utakmicu bio je izgrađen na napadanju Korvera, koji nije tako problematičan defenzivac kao što su u seriji ranije bili J.J. Redick i Marco Belinelli, ali je Boston procijenio da tu mogu uhvatiti bonus poene pa su Korvera stavljali u najrazličitije akcije kako bi iskoristili njegov manjak atleticizma.

Ovome dodajte LeBrona koji se troši u napadu, pa mu za obranu ostane malo ili ništa, te je veći dio utakmice minus defenzivac, a od J.R. Smitha nikada ne znaš što možeš očekivati od večeri do večeri. Jedina dvojica koja su zaslužila prolaznu ocjenu su George Hill, koji gotovo cijelu seriju odlično pod kontrolom drži Roziera, te Tristan Thompson, koji na momente podsjeti na stare dane.

Boston se pak kao ekipa, baš kao i sve momčadi preostale u ovoj rundi playoffa, usredotočio na iskorištavanje mismatcheva. Cilja najslabije karike u suparničkoj defenzivi i na njih udara sve dok ovaj ne podigne bijelu zastavu. Kelti nemaju prvu napadačku opciju — kao što je, recimo, Kyrie Irving koji je stvoren za iso košarku. Nemaju Jamesa Hardena, Kevina Duranta ili LeBrona Jamesa, ali svaki njihov igrač pokazuje da može prepoznati mismatch i napasti ga:

Za drugu utakmicu Lue je pripremio promjenu u startnoj petorci. Iz nje je povukao Korvera, a ubacio Thompsona kako bi dobio kakvog-takvog zaštitnika obruča te kako bi Bostonu otežao kreiranje mismatcha preko Korvera. Usto su Cavsi malo modificirali i timsku obranu. Zaigrali su s nešto manje preuzimanja, posebno s visokim igračima, bekovi su se trudili ići preko blokova, te su malo energetski podignuli pristup u obrani. Ali opet nije bilo dovoljno. Cavsi jednostavno ne mogu 48 minuta igrati s pravim pristupom u obrani i dovoljan je kratki period da upadnu u crnu rupu pa da Boston to iskoristi u svoju korist. U drugoj utakmici to je bilo u trećoj četvrtini, koju su Celticsi dobili 36:22.

U trećoj četvrtini druge utakmice na vidjelo je izašlo kako izgleda Clevelandova obrana kada Boston malo ubrza protok lopte i pokrene svoj napad. Cavsi to ne mogu pratiti, pa počinju spori povratci u tranziciju, slaba komunikacija na switchu ili se jednostavno zaborave rotirati na stranu pomoći. Celticsi su predobro utrenirana i pripremljena ekipa da to ne iskoriste.

Pratnja

U prvoj su utakmici kod Clevelanda podbacili apsolutno svi. James je ubacio 15 poena, Love 17, ali uz slabu učinkovitost. Dvoznamenkasti u rubrici poena bili su Rodney Hood i Jordan Clarkson, ali više zbog volumena potrošenih lopti nego zbog efikasnosti. Kombinirano su ubacili 21 poen, za što su im trebale 23 lopte. Osim toga, Clarkson je bio možda i najgori defenzivac na parketu, pa ga Lue u drugoj utakmici nije ni koristio.

U drugoj utakmici James i Love su podignuli svoju napadačku efikasnost, ali opet nisu dobili podršku od ostatka momčadi. Jedini tko je nešto ubacio bio je Korver sa svojih 11 poena. Smith je ostao bez poena, Hill je imao tri na kontu, Thompson osam na račun napadačkih skokova, a s klupe su Green, Hood i Larry Nance kombinirano ubacili osam poena.

Dubina i mladost trebale su biti prednost Cavsa nakon trade deadlinea kada su razmijenili pola momčadi. Međutim, upravo su Hood i Clarkson trenutno najgori igrači u rotaciji. Nance nema rolu, a Hill ima jedva prolaznu ocjenu.

Lue je dvije utakmice potratio na traženje igrača s pulsom, igrača koji mogu odigrati nešto barem u jednom pravcu. Nadam se da će se sjetiti Cedija Osmana, koji je imao finih momenata još u regularnoj sezoni i koji bi kao nekakva 3&D opcija mogao poslužiti ovoj aljkavoj ekipi koja ne pokazuje da u sebi ima kap krvi.

Na drugoj strani kod Celticsa nema pratnje. Oni igraju sa svojom udarnom sedmoricom igrača kao jedna jedinica, u kojoj nitko osim Jaylena Browna ne odskače po potrošnji lopti. Napredak ovog momka je zapanjujući. S lakoćom odrađuje kreatorsku i spot-up rolu u napadu, dok na drugoj strani čuva Jamesa i igra odličnu timsku obranu.

Koliko su Celticsi kolektivno moćna ekipa najbolje pokazuje druga utakmica. U svakoj je četvrtini za Boston učinkom iskako neki drugi igrač. U prvoj je to bio Brown s 14 poena. U drugoj, kada su Cavsi zaprijetili odvajanjem, pojavio se Tatum s devet poena. U trećoj se konačno pojavio Scary Terry Rozier i sa svojih 14 poena usmjerio Boston ka pobjedi. Cavse je u zadnjoj dokrajčio lider Horford s osam poena te njegov zamjenik Smart.

Ne želim još otpisati Cavse i LeBrona, ali vodstvo 2:0 i prednost domaćeg parketa veliki su plusevi za Boston. Treća je ključna. Cavsi će udariti svom snagom jer znaju da im je to kvalifikacijska utakmica i vjerojatno zadnja šansa da ostanu u igri prije nego što čekiraju karte za Bahame.

Ne propusti top članke