Noć nije dobro počela za Manchester United.
Ponovno su Crveni vragovi zaglavili u prometu. Izbjegavanju gužve nije pomogla ni promjena hotela u koji je tim smješten pred domaće susrete. Autobusu s igračima trebalo je više od sat vremena da stigne do dva kilometra udaljenog Old Traforda. Smiješila im se nova kazna zbog kašnjenja početka utakmice. Frustirani Jose Mourinho odlučio je propješačiti posljednji kilometar; za razliku od susreta sa Valencijom, njegov je tim ovaj put na vrijeme stigao u svlačionicu, ali noć nije postala ništa bolja.
Identična postava koju je suprotstavio Chelseaju u ligaškoj utakmici za vikend svjedočila je brutalnoj Juventusovoj dominaciji. Talijanska ekipa pokazala je Unitedu u vlastitom dvorištu da u ovom trenutku ne pripada istom staležu. Manchester United je završio u podređenom položaju, nadmudren i nadigran uz dojam da su gosti došli odraditi posao, a ne praviti show.
Minimalni poraz protiv jednog od glavnih favorita za osvajanje Lige prvaka, bez obzira oslikavao stvarno stanje na terenu ili ne, ne bi trebao biti razlog za uzbunu kad ne bi bio dio šire slike.
Neke stvari se s pravom smatraju poviješću. Vrijeme je da se ugase reflektori nad nevjerojatnom karijerom
Mourinho je po tko zna koji put ponovio istu stvar u očekivanju drugačijeg ishoda. Neki će to definirati kao glupost, neki kao nedostatak sposobnosti za adaptaciju. Trener koji je u prošlosti svojim kameleonskim spososobnostima oduševljavao svijet postao je bezidejan i dosadan. Opravdanje će, kao mnogo puta dosad, sigurno potražiti u kvaliteti kadra i nedovoljnoj podršci uprave, ali razlog leži isključivo u njemu. Nogometni pragmatizam znači sakriti nedostatke svoje ekipe i osloniti se na njene prednosti. Mourinho to više ne radi. Razmišljanje da po svaku cijenu mora zaštiti zadnju liniju isisava najbolje iz ostatka Uniteda, koja počinje sličiti sebi tek kad se nađe u rezultatskom zaostatku i posljedično oslobodi stega obrambenih zadataka. Koncentrirajući se na svoje kvalitete, uspjela je spasiti utakmice protiv Newcastlea i Chelseaja; protiv Juventusa nije išlo.
Neuhvatljivi Juve
Tražeći rješenje u okvirima dogme koju je prihvatio, Mourinho je još jednom postavio ekipu u pasivni obrambeni blok. Juan Mata pozicioniran iza Romelua Lukakua nakon markiranja Jorginha u susretu sa Chelseajem ponovo je dobio zadatak da isključi iz igre metronoma suparničke ekipe: Miralem Pjanić imao je smanjen utjecaj na igru Juventusa, ali to nije smetalo ostatku njegove momčadi da kontrolira događanja na terenu.
Kada na drugoj strani imate Maxa Allegrija, možete biti sigurni da ćete prije ili kasnije u tijeku utakmice biti nadmudreni. Nakon uvodnih desetak minuta u kojima su Paul Pogba i Nemanja Matić pokušali svojim fizičkim predispozicijama dominirati sredinom terena, stvari su im počele izmicati iz nogu. Čudna odluka da asimetričnom formacijom 4-3-3 ne napada slabiju, desnu stranu domaće obrane dobila je potvrdu ispravnosti u nastavku utakmice. Umjesto Ashleya Younga, Allegri je procijenio da je Victor Lindelöf najslabija karika u Unitedovoj zadnjoj liniji i odlučio ga je opteretiti dvojicom svojih najkvalitetnijih napadača. Posebno značajnu ulogu imao je Paulo Dybala, koji je kontinuiranim spuštanjem u vezni red razbijao suparnički obrambeni blok.
Allegri je Juventusov napad koncentrirao na lijevu stranu domaće obrane domaćina, skidajući pritom teret organizacije napada s markiranog Pjanića i dodjeljujući ga Rodrigu Bentancuru, koji se spuštanjem ka zadnjoj liniji oslobađao Matića i omogućavao pomicanje Joãa Cancela. S Cancelom na desnom krilu, Juan Cuadrado mogao je ulaziti u sredinu terena i stvarati višak daleko od svog čuvara. Matić, okružen dvojicom protivničkih igrača, trebao je pomoć koja je izostala jer je svako iskakanje Lindelöfa iz zadnje linije pratilo utrčavanje Cristiana Ronalda u ispražnjeni prostor.
Par naizgled jednostavnih rotacija i Juventus je izgledao neuhvatljivo.
Na poluvrijeme su gosti otišli s golom prednosti, osam šutova naspam Uniteda, 67 posto posjeda lopte i nevjerojatnih 93 posto točnih dodavanja. Činilo se da su domaći igrači dobili najbolja mjesta za vrhunsku predstavu koju su mogli samo promatrati.
Mourinova ekipa u drugo poluvrijeme ipak ulazi agresivnije, pomiče linije bliže golu Woyciecha Szczęsnyog i počinje koristiti nedostatak lijevog krila u Juventusovoj formaciji. Youngovi ubačaji generiraju par ozbiljnih situacija pred suparničkim golom, ali za izjednačenje pored Giorgija Chiellinija i Lea Bonuccija, koji prema Mourinhu mogu na Harvardu držati predavanja o igranju na stoperskoj poziciji, bilo je potrebno više. Pogotovo nakon što je Allegri osjetio opasnost i reagirao uvođenjem Federica Bernardeschija i Andree Barzaglija, čime je zatvorio rupu na lijevoj strani.
S druge strane, Manchester United je utakmicu završio sa igračima s kojima je i počeo. Nesumnjivo bio je to smišljen potez portugalskog stručnjaka koji je poslužio kao uvod u novo poglavlje iscrpljujućeg psihološkog rata s upravom engleskog kluba, rata koji već mjesecima traje na Old Trafordu.
Mourinho je sa stadiona još jednom odšetao s tri prsta podignuta visoko u zrak kao porukom za Juventusove navijače. Ovaj su put simbolizirali tripletu osvojenu sa Interom. Četiri dana ranije u obračunu s Chelseajevi navijačima bila su to tri trofeja Premier lige osvojena s londonskim klubom. Trener koji je u prošlosti oduševljavao svijet svojom karizmom i elokvencijom postao je bezidejan i dosadan. Opravdanje ćete, kao mnogo puta dosad, sigurno potražiti u osvojenim trofejima, ali razlog leži isključivo u njemu. Neke stvari se s pravom smatraju poviješću. Vrijeme je da se ugase reflektori nad nevjerojatnom karijerom.
