Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Može li Rijeka ovo?

Analiza utakmice u Salzburgu iz koje Kekova momčad nosi pozitivni rezultat

Zadnja izmjena: 27. srpnja 2017. Marko Prpic/PIXSELL

Ljudi, barem većina njih, imaju običaj omiljeni film gledati više puta. Valjda ima doza terapeutskog učinka u gledanju nečeg što nam je poznato i prema čemu smo razvili jaču ili slabiju emotivnu vezu. Nemam pojma koliko puta sam gledao svoj omiljeni film, ali sam prilično siguran da sam gostovanje Red Bull Salzburga kod Ajaxa u knock-out fazi Europske lige 2014. pogledao toliko da sam prema toj utakmici razvio priličnu emotivnu vezu. Barem prema prvom poluvremenu.

Ajatolah presinga Roger Schmidt razbio je tada Ajax na proste faktore. Prvo poluvrijeme utakmice, jer drugo nisam pogledao više od dva puta, nevjerojatna je demonstracija moći gegenpressinga kao koncepta i strategije u kojoj je moguće sasvim kontrolirati ravnopravnog suparnika bez da se kontrolira loptu. Tri gola u 35 minuta, perfekcija od tranzicijske igre, inteligencija u postavljanju između Ajaxovih linija, traženje viška kroz odigravanje na ‘trećeg čovjeka’ koji utrčava bez lopte u prostor i savršeno dizajnirane akcije na prekidima. Jednostavno, poluvrijeme za nogometne udžbenike. Osim što je gazio konstantnim presingom koji nije dopuštao Ajaxu da razmišlja, Red Bull je pokazao nevjerojatnu količinu prostorne inteligencije i pregleda igre. Fizički intenzitet igre ne znači ništa bez sposobnosti da se ispravno čita situacija na terenu i donosi prava odluka u najkraćem mogućem roku. Ne postoji ništa bolje za ilustraciju toga od gola s centra koji je postigao Jonathan Soriano.

Od tada su se mijenjali treneri, pa i igrači, ali Red Bull je ostao momčad sa sličnom filozofijom igre. Možda manje drastično, ali identitet momčadi i dalje je tranzicija kroz sredinu po oduzetoj lopti. Matjaž Kek je to jako dobro znao i bio je svjestan da mora napraviti sve kako bi to zaustavio.

Nelogična pozicija kod primljenog gola

Red Bull pod novim trenerom Marcom Roseom igra u formaciji 4-3-1-2, stoga je Matjaž Kek odlučio kontrirati sa zonom 4-4-1-1. Slično kao i u finalu Kupa protiv Dinama, Marko Vešović je počeo utakmicu na lijevom boku umjesto Leonarda Zute. Kek je time dobio za nijansu boljeg i agresivnijeg braniča u situacijama 1-na-1, ali dojma sam – jednako kao i protiv Dinama – da time u globalu puno više gubi u napadu nego što dobiva u obrani. Slikovito i vrlo figurativno, a Vešovićem umjesto Zute Rijekina obrana skače s 87 na 91 posto, ali napad – pogotovo tranzicijski – pada s 81 na 67 posto. Međutim, jako dobro znamo da je Keku osnova svega obrana.

Drugo poluvrijeme nisu imali odgovor na intenzitet kojim je zaigrao Red Bull, silinu s kojom se ne mogu sresti u domaćoj ligi

Glavna prilagodba na situaciju u kojoj je suparnik postavio svoje igrače centralno izrazito je usko postavljanje daljnjeg krilnog igrača. Red Bull u ovoj situaciji ulazi u izgradnju napada preko lijevog stopera, Rijeka je standardno u srednjem bloku držeći zonu i striktno markirajući Salzburgovu ‘desetku’ među linijama. Héber se povlači potpuno u sredinu i stoji jako usko, otvarajući kompletnu stranu za desnog beka Red Bulla.

Nije se radilo o nikakvoj Héberovoj pogrešci. Ovo je uzorak koji se ponavljao kroz cijelu utakmicu, s oba krila Rijeke. Kek je uzeo proračunati rizik u kojem je mnogo bitnije bilo kontrolirati samu centralu terena i ostaviti Red Bullu opcije dijagonale prema bekovima. Vidljivi su neki pomaci u organizaciji napada kroz pozicijsku igru, ali Red Bull i dalje u svom identitetu nema planski razvoj napada kroz pozicijsku igru iz zadnje linije, stoga je ovakav koncepcijski rizik itekako opravdan.

Međutim, pozicija prije primljenog gola je sasvim nelogična, imajući na umu Kekov stil vođenja momčadi. Red Bull je još uvijek daleko najopasniji kroz kontranapad. Tranzicija koju vuku kroz sredinu je ključ njihove učinkovitosti.

Rijeka je izašla u visoki presing u situaciji kad je Red Bull imao poziciju za izvođenje auta nisko kod lijevog kornera. Cilj je bio pokušati oduzeti loptu, doći u gol šansu i prelomiti utakmicu rano u drugom poluvremenu, tako da je čak osam Rijekinih igrača bilo na suparničkoj polovici. Međutim, dali su se navući na ono gdje je Red Bull najjači – igru na malom prostoru gdje je bitno iskontrolirati ‘drugu’ loptu. I otvorili su Red Bullu ono gdje su najjači – otvoreni prostor.

U kvadratu 10×10 metara našlo se šest igrača Rijeke. Kada je izvan tog kvadrata ušao dodatni igrač kojeg nije ispratilo Rijekono krilo, došlo je do preuzimanja markiranja, što je otvorilo prostor za igrača koji je mogao iskontrolirati odbijenu loptu nakon zračnog duela. Munjevita tranzicija, odlično dijagonalno otvaranje špica iza leđa obrane, pravovremena lopta i gol. Jednostavno, čisto i ubojito, ali zapravo je od Rijeke bilo prilično nepotrebno i riskantno je ne povući se nakon trećeg uzastopnog glavometa i ničije lopte kada su s osam igrača 70 metara od vlastitog gola. Pogotovo što znamo da su u poziciji gdje imaju pozitivan rezultat.

Gol iz klasične akcije

A do pozitivnog rezultata su došli kroz iznimno bitan gol Marija Gavranovića, koji je plod klasične akcije koju Rijeka izvodi apsolutno svaku utakmicu. Zapravo, to je praktički jedini mehanizam preko kojeg konstantno dolaze u šanse, ali posebno je učinkovit protiv formacija u kojima suparnik nema igrače koji dupliraju široke pozicije.

Alexander Gorgon inicira akciju driblanjem prema sredini, gdje uvijek ima Josipa Mišića i Filipa Bradarića kojima može odložiti loptu. Zapravo, on s pozicije ‘desetke’ ne traži dodavanje iza leđa obrane prema napadaču, nego povratnom priprema akciju za egzekuciju s krila. Zoran Kvržić je odradio zabadanje u sredinu kako bi odvukao beka kao što to obično radi Vešović, Stefan Ristovski je došao visoko u potpuno slobodnu poziciju za centaršut. Još jedna Bradarićeva predasistencija, još jedna asistencija Ristovskog i još jedan klasični gol Rijeke iz temeljnog mehanizma njihove igre.

Bio je to gol po koji je Kek došao. Jasno je to pokazao i obrascem izmjena, uvodeći Matu Maleša i Zutu čime je dodatno pojačavao obrambeni bedem. Prvo su poluvrijeme Riječani odigrali fantastičnu utakmicu i figurom viška su kontrolirali sredinu terena. Drugo poluvrijeme nisu imali odgovor na intenzitet kojim je zaigrao Red Bull, silinu s kojom se ne mogu sresti u domaćoj ligi, a protiv koje nemaju mehanizme kontrole igre posjedom kako bi otupjeli pritisak. Kako reče Kek, Rijeka nije spremna držati korak s ovakvim suparnikom kroz 90 minuta igre. Ne jer je Rijeka loša, nego jer je čak i ovaj oslabljeni Red Bull momčad koja u svom identitetu ima onu silinu kojom je pomeo Ajax.

Kekov sportski cilj za uzvrat je jasan, a to je prolaz protiv svakog suparnika, pa makar i bez pobjede. Tu nema neke filozofije. Međutim, Rijeka je prilično riskirala što se tiče strateškog planiranja momčadi. Zadržali su čitavu jezgru momčadi u dosta klimavoj financijskoj situaciji gdje ne mogu računati na milijune koje Gabriele Volpi sakriva od talijanskih poreznika. Prodali su samo Franka Andrijaševića i ako žele zaokružiti budžet, moraju ga napuniti premijama iz europskih natjecanja.

Prolazak Red Bulla donosi garantirani nastavak natjecanja u skupini Europske lige, što bi bilo sasvim dovoljno za zatvaranje financijske konstrukcije s garantiranih gotovo šest milijuna eura samo od premija. Ukoliko bi, uslijed ispadanja i daljnjeg neuspjeha u play-off rundi, ipak morali prodavati igrače iz kostura momčadi pitanje je ima li uopće – posebno  u ovom trenutku – na tržištu igrača koji mogu zamijeniti one koji su otišli. Zbog toga, uzvrat na Rujevici donosi dodatnu težinu.

Međutim, gol u gostima i pozitivni rezultat uz dobar dojam prvog poluvremena iz Salzburga su izvrstan temelj na kojem Kek može pripremiti utakmicu sezone.

Ne propusti top članke