Može li Split još bolje?

Momčad Ivice Skelina ostavlja solidan dojam u ABA ligi

Zadnja izmjena: 8. prosinca 2020.

KK Split pretvorio se u najugodnije iznenađenje uvodnog dijela domaće košarkaške sezone. Momčad Ivice Skelina pobijedila je i Zadar i Cibonu u okviru ABA lige te generalno ostavila najbolji dojam na parketu, premda joj se prije samo par mjeseci predviđao regionalni debakl. Međutim, pogled na ljestvicu nije baš bajkovit — Žuti su se s omjerom 3:6 smjestili u donjoj polovici.

Dvostruko veći broj poraza donekle je odraz težeg uvodnog rasporeda, što znači da su utakmice koje dolaze ključne za kapitalizaciju dobrog dojma. Prvo na Gripe stiže Krka, a potom slijede gostovanja kod Primorske i Borca — odreda ekipe kvalitetom podjednake ili lošije od Splita. S obzirom na dosad prikazano, dvije pobjede su realno očekivanje, a ni tri ne zvuče preambiciozno, budući da gostovanja pred praznim tribinama ne predstavljaju bauk. Svaki drugi ishod opasno bi kompromitirao dosad postignuto (ne smije se zaboraviti da pretposljednje mjesto vodi u doigravanje za ostanak s finalistom Dvabe) i otupio nalet optimizma koji se krenuo širiti dugo uspavanim gradom. Nakon dosta vremena navijači preko društvenih mreža masovno sipaju pohvale, čak i poslije poraza, te je dojam da bi Gripe u normalnoj situaciji bile krcate.

Zato je bitno da Skelin detektira ključne nedostatke u igri te dodatno mobilizira svoje pulene uoči ova tri ogleda. No, hajmo prvo o dobrim stvarima, a najbolja se zove Marko Luković.

Srpski krilni centar pristupio je ekipi svega nekoliko dana prije početka sezone i smjesta se prometnuo u temelj Skelinova napada. Luković svojim fizičkim predispozicijama i talentom nosi pregršt mogućnosti, pogotovo za ABA razinu. S visinom od 207 cm i zavidnom razinom mobilnosti može pokrivati pozicije od tri do pet. Skelin ga zbog manjka opcija u reketu nije bio koristio na čistom krilu, ali potpisom novog centra Marina Marića to se promijenilo, te je protiv Mege Luković dosta minuta odigrao na trici, što je bio Splitov obrambeno najbolji period u utakmici.

Dojam je da je Skelin implementirao dobar sistem, ali fokus igrača još uvijek nije na potrebnoj razini da se stvori automatizam

Na niskom krilu nameće se kao dobar lijek za kronični problem kontrole obrambenog skoka, ali ipak je najubojitiji na četvorci s koje jače i teže čuvare napada prodorom, dok se protiv fizički slabijih spušta u post igru. U pick igri sudjeluje postavljajući blokove, nakon kojih se odmotava na perimetar (trica jako dobrih 37,2 posto), ali je također aktivan i kao kreator — dosta smo puta vidjeli da uzme loptu i zove centra u blok.

Uglavnom, Luković je za Skelina neprocjenjiv jer otvara pregršt mogućnosti u napadačkim shemama, a njegova najbolja osobina je nepokolebljivost. Kao najveći potrošač lopti nerijetko upadne u crne serije, ali to ga nimalo ne osujećuje. Umjesto da klone duhom i prepusti inicijativu drugima, on s istim samopouzdanjem nastavlja igrati i vrlo brzo opet pronalazi dobar ritam.

Sloboda bekovima

Luković se ističe klasom i srce je Splitove igre, ali jedan igrač kvalitetom i iskustvom ne zaostaje previše. Riječ je o Pavlu Marčinkoviću, kojemu Skelin daje najveću minutažu (30,7 minuta prosječno). Svi ostali igrači, osim veterana Matea Kedže, prilično su zeleni i tek se uče igrati rutinirano na ABA razini te posljedično dosta osciliraju u izvedbama.

No, Marčinković začudo nije druga opcija u Splitovu napadu, daleko od toga.

U prvih devet kola više lopti od njega (59) potrošili su Luković (112), Sani Čampara (69), Blaž Mesiček (66, odigrao osam utakmica), Toni Perković (65) i Antonio Vranković (60), a sasvim sigurno bi ih više potrošio i Ilija Đoković da nema problema s ozljedama. Moguće je da je stvar u tome što s krilne pozicije vrlo često napada Luković, a Skelin očito nije sklon opciji da složi postavku igre u kojoj sve kreće i završava od ubojitog krilnog tandema — mada bi to bilo jako, jako zanimljivo za gledati — već je htio napraviti ravnotežu između linija dajući svim bekovima mnogo slobode u napadanju obruča.

Đoković, Čampara, Mesiček i Perković često vrte pick igru s centrima, a u većini slučajeva na sebe preuzimaju realizatorski dio, uglavnom preko vanjskog šuta. To dobro funkcionira zato što je riječ o prilično pouzdanim šuterima, od kojih je tek Perković znatno podbacio (trice 5/25, ali zbog toga nije izgubio ‘lovačku dozvolu’). Trice ipak bolje od svih njih šutira Marčinković (42,3 posto), stoga bi bilo poželjno vidjeti ga više u igri s loptom na poziciji 2 da si sam kreira koji šut više. Dosad to nije bilo moguće jer je Split na krilu daleko najtanji, stoga on sve svoje minute provodi tu.

Još nešto na čemu se treba raditi je bazični pick & roll u kojem centar završava akciju polaganjem. Megini su igrači u nedjelju Žutima zorno demonstrirali kako se to radi — bekovi su neprestano hranili loptama Filipa Petruševa koji je s 32 poena uništio i Vrankovića i Marića. Split ne može preslikati barem dio prikazanog zato što su razigravači Đoković i Čampara fizički dosta tanašni te obrambenim igračima nije teško izgurati ih i zatvoriti im pogled u reket, stoga se radije odlučuju na korak natrag i šut. S druge strane, Perković i Mesiček su fizički moćniji, ali su po prirodi bekovi-šuteri koji nemaju toliko istančan osjećaj za asistenciju.

Variranje u obrani

Jasno, dio odgovornosti snose i centri. Ni Vranković ni Darko Bajo, pa ni tek pristigli Marić nisu baš hitri, stoga obranama ne predstavlja veliki problem maksimalno im otežati primanje lopte nakon odmotavanja. Zbog svega toga Split ostaje uskraćen za porciju laganih poena i na tome definitivno treba poraditi.

Vranković je, pak, žarko zabljesnuo u tijesnom porazu protiv Crvene zvezde kada je ostvario sjajni double-double učinak (21 poen i 12 skokova). On je u sezonu krenuo slabo jer je previše žurio s realizacijom te promašivao zicere. Potom je promijenio pristup i počeo igrati polako, ali sigurno; premda mu nedostaje brzine i eksplozivnosti, jednom kada se sa svojih 213 cm i 122 kg pozicionira dovoljno blizu obruča, malo tko ga može zaustaviti u realizaciji. Također je pokazao naznake da može pogoditi i s većih udaljenosti. Vidljivo je na obje strane terena da se nalazi usred prilagodbe na ABA razinu, ali kada stekne još malo iskustva — a vjerujem da za to neće dugo trebati — postati će igrač za sigurni double-double u svakoj utakmici.

Što se tiče timske obrane, ona je varirala od fantastičnih izvedbi (Zadar, Cibona, Zvezda) do učestalog spavanja prilikom rotacija (Cedevita Olimpija, Mornar, Mega). Dojam je da je Skelin implementirao dobar sistem, ali fokus igrača još uvijek nije na potrebnoj razini da se stvori automatizam. Za pobjede u idućim utakmicama koncentracija u obrani svih igrača trebat će se vratiti na maksimum, jer Split individualnom kvalitetom odskače samo od Primorske.

Ove jeseni buknula je lijepa žuta priča, treba se pobrinuti da je dolazak zime ne ugasi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.