“Neki priželjkuju od nas da izađemo na Anfield i napadnemo”, rekao je Diego Simeone. “Ali nakon osam godina igranja na ovoj razini mislim da Liverpool zna što može očekivati. Sve drugo bio bi lijep i ugodan san”
Simeone nije sanjar, a pogotovo nije jedan od onih tipova koji će skrivati karte bez obzira na to koliko svojim izjavama olakšavao posao suparniku. Cholismo je više od nogometa, to je pokret na koji je Argentinac, kao njegov tvorac, ponosan i za koji je spreman umrijeti. Zbog toga će se, dok slavi eliminaciju aktualnog prvaka, samo nasmijati na konstataciju Jürgena Kloppa kako ne razumije zašto Atlético Madrid s igračima koje ima na raspolaganju ne igra pravi nogomet.
Nijemac ima pravo biti ogorčen. Nakon poraza u Madridu proveo je tri tjedna analizirajući Simeoneov krivi nogomet u nadi da će povećati šanse svojoj momčadi u uzvratu. Čak je imao i dobru uvertiru u ono što će nazvati vrhuncem takvog nogometa u utakmicama protiv Bournemoutha, Norwicha i West Hama — koji su, poučeni Atléticovim primjerom, odbacili svoje planove igre i odlučili ispucavati jednu dugu loptu za drugom. Primjetit će Klopp filozofski da je jedna stvar znati nešto, a potpuno druga to i osjetiti, te zaključiti da se njegova momčad obično bolje snalazi u drugim poluvremenima kada joj nakon analize mnoge stvari postaju jasnije.
Da je Klopp odradio sjajnu pripremu, a njegovi igrači nešto zaista i naučili iz prvog susreta, pokazao je uzvrat u koji je Liverpoolov menadžer polagao velike nade.
Sve što je Klopp pripremio tijekom tri tjedna, a njegovi igrači savršeno sproveli na terenu, poništio je Adrián jednim potezom
Očekujući tradicionalni Atlético, onakav kakvog ga je Simeone i najavio, Klopp je prilagodio sastav i pristup svoje momčadi najboljoj dubokoj obrani na svijetu. Hrabro i slobodno — to je bila mantra koju je Nijemac neprestano ponavljao prije utakmice. Probleme koje je imao u prvoj utakmici riješio je agresivnim ulogama Georginija Wijnalduma i Alexa Oxlade-Chamberlaina. Za razliku od standardnog pristupa u kojem Liverpool u fazi napada uvlači svoje krilne igrače u sredinu terena, a stvaranje viška u suparničkoj trećini prepušta bekovima Trentu Alexander-Arnoldu i Andrewu Robertsonu dok igrači u veznom redu uglavnom služe kao osigurači od suparničkih kontranapada, Klopp je Atleticovu zonsku obranu 4-4-2 odlučio rastaviti guranjem Oxlade-Chamberlaina na desno krilo i Wijnaldumovim napadanjem dubine iz drugog plana.
Nijemac je svjestan da tandem koji obično koristi kao centralne vezne igrače ne može kontrolirati ritam u igri svoje ekipe niti stvarati šanse za svoje suigrače u produženom napadu. Zato i nema smisla koristiti njih dvojicu u tradicionalnim ulogama. Oxlade-Chamberlain je dobar dio karijere proveo na krilnim pozicijama i navika da vuče igru s loptom u nogama je ostala bez obzira na novu poziciju, dok se Wijnaldum sjajno snalazi u igri bez lopte i čitanju suparničkih obrana. Njegovi dolasci u završnicu iz drugog plana pridonijeli su nepredvidljivosti domaće momčadi, koju je Klopp naveo kao jedan od ključnih preduvjeta za eventualni trijumf.
Prst u oko
Podizanjem bekova u suparničku trećinu Liverpool je u Madridu prisiljavao Atlético na spuštanje petog ili šestog igrača u zadnju liniju, čime su si oduzimali prostor i gušili napade. U tri tjedna pauze, Klopp je shvatio da osim vrhunskog centaršuta u Alexander-Arnoldu ima i playmakera koji s bekovske pozicije izvan dometa suparničkog presinga može diktirati tempo igre. Iz tog razloga je ovaj put engleskog beka odlučio držati dublje u terenu, dok je širenje terena postigao izvlačenjem Mohameda Salaha prema aut-liniji. Konačno, višak na krilu Liverpool je osigurao spuštanjem Roberta Firmina između linija, čime je okupirao pažnju Kokea i Thomasa Parteya.
Na ovaj način domaća momčad je kontinuirano dolazila do prostora između Renana Lodija i Felipea.
Izvlačenjem na krilo Ox veže krilnog igrača suparničke momčadi Saúla Ñígueza i omogućava Arnoldu neometano diktiranje tempa. Istovremeno Wijnaldum iz drugog plana napada zadnju liniju Atléticove obrane, čime sprječava Felipea da izađe na bok i pomogne Lodiju, koji je ostavljen na širokom prostoru sa Salahom. Liverpool je često rotirao igrače u trokutu na desnom krilu i dovodio, osim Salaha i Oxlade-Camberlaina, i Alexander-Arnolda u situacije za centaršut.
Par izglednih situacija, velikih Firminov promašaj i Wijnaldumov gol, koji je konačno došao krajem prvog poluvremena iz slične situacije kao što je prikazana na slici iznad, uvjerili su Liverpool da je ovaj put pored dominacije u posjedu lopte i broju udaraca našao način kako ozbiljno ugroziti Atléticov gol.
Simeone je reagirao, ali ne onako kako se očekivalo.
Umjesto da pomoću Marcosa Llorentea blokira koridor na lijevoj strani obrane, izvođenjem Diega Coste gurnuo je Ángela Correu u vrh napada i nastavio igrati u 4-4-2, što je Liverpoolu i u nastavku susreta donijelo 65 posto posjeda lopte i 15 šutova. Nešto su Redsi promašili, nešto je obranio sjajni Jan Oblak i gurnuo utakmicu u produžetke u kojima će se u roku od tri minute Liverpoolov svijet okrenuti naglavačke.
Sve što je Klopp pripremio tijekom tri tjedna, a njegovi igrači savršeno sproveli na terenu, poništio je Adrián jednim potezom. Rezervni čuvar mreže domaćina koji se na golu našao umjesto ozlijeđenog Alissona pokazao je koliko je ponekad mala razlika između pobjede i eliminacije na ovoj razini natjecanja. Jedna neforsirana pogreška, jedno pogrešno dodavanje i idete kući.
Simeone će je sigurno iskoristiti da na njoj izgradi priču o još jednoj velikoj pobjedi koja je došla nakon patnje i odricanja. Bit će to prst u oko svima onima koji u cholismu ne vide ništa drugo do pogrešan način igranja nogometa. No, za novu generaciju Atléticovih igrača važnije je da su pokazali sebi da mogu eliminirati i najkvalitetnije suparnike. Na kraju krajeva, moderni nogomet i Liga prvaka nisu isti bez svoje mračne sile.
