U ovoj strašnoj dugoj stanci među sezonama najbolji hrvatski klubovi imaju svo vrijeme ovoga svijeta za slaganje kadra za nadolazeće izazove. Dok su se Cibona, Split i Gorica ograničili samo na igračke promjene i zadržali trenere iz prošle sezone, Zadar je, pak, odlučio pronaći novog šefa struke. Po tko zna koji put Uprava se zahvalila domaćem strategu Danijelu Jusupu i nakon podužeg okolišanja objavila ime novog čovjeka na klupi.
To je Veljko Mršić, ujedno i izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije.
Moram priznati da me takav rasplet nemalo iznenadio — zar je moguće da ćemo već tako skoro ponovo imati izbornika s aktivnim klupskim angažmanom u domaćem prvenstvu? Podsjetimo, Jasmin Repeša je 2014. usporedno vodio Cedevitu i reprezentaciju na Mundobasketu u Španjolskoj, dok je Ivica Skelin tri godine kasnije izbornički poziv kombinirao s vođenjem Splita. Obojica su u tom periodu ostvarila reprezentativne neuspjehe te se poslije kao jedan od glavnih uzroka pogubljenosti isticao njihov dvostruki angažman. Zato je HKS odlučio dokrajčiti s takvom praksom i angažirati izbornika punog profesionalca, koji će, usprkos malenom broju utakmica, svih 12 mjeseci u godini biti posve zaokupljen reprezentacijom.
Prvi izbor bio je Dražen Anzulović koji se, doduše, pokazao potpunim promašajem, a potom ni raskid ugovora nije prošao baš glatko. To svejedno nije značilo da se treba odustati od novog smjera te je kao Zulin nasljednik stigao Mršić, s istim obvezama koje uključuju maksimalnu posvećenost izabranoj vrsti. I sve je krenulo kao po loju, kvalifikacije za Eurobasket otvorene su pobjedama nad Švedskom i Nizozemskom uz dopadljivu igru i uvođenje novih lica. Ono najvažnije tek je trebalo uslijediti — olimpijski kvalifikacijski turnir u Splitu s najjačom postavom protiv Brazila, Njemačke, Rusije… Nedvojbeno su ti ogledi mnogo više palili Mršića i bili mu motivacija da lakše prebrodi razdoblja od nekoliko mjeseci bez utakmica koja teško padaju svakom treneru.
Ono što je najbolje za reprezentaciju neće se uvijek podudarati s onim što je najbolje za Zadar. A sada je Veljko prvenstveno Zadrov, a onda tek ‘naš’
No, dogodilo se što se dogodilo, globalna katastrofa koja je do daljnjega odgodila sva natjecanja. Istina, u planu je povratak u normalu, ali i dalje je budućnost neizvjesna, pogotovo kada su u pitanju internacionalni turniri. Same Igre u Tokiju i dalje vise u zraku, stoga je pripreme za njih potrebno raditi uz veliku dozu zadrške, tj. sa spoznajom da svi planovi i uložen rad u tren oka jednim dekretom mogu pasti u vodu.
U ovim okolnostima zaista je teško dati punog sebe u takav projekt, stoga si je Mršić odlučio dodati nove, izvjesnije izazove, odnosno — Zadar.
Pitanje fokusa
Takav potez nije teško razumjeti ako se postavimo u njegovu kožu, ali što na to kaže vodstvo Saveza?
“Ovakav razvoj situacije ponešto odstupa od naših prvobitnih planova”, priznao je predsjednik Stojko Vranković, ostavljajući dojam da nije presretan takvim raspletom, ali je svjestan da bi potraga za novim izbornikom bila je još veća nevolja. “No, razumijem želju izbornika kojem je u izostanku reprezentativnih akcija potreban kontinuitet rada i smatram da mu treba izaći u susret.”
Što bi moglo poći po zlu?
Za početak, Veljko može zaboraviti na relativni mir koji je dosad imao. Izbornički posao sam po sebi vrlo je stresan, a kada ga povežete s vođenjem domaćeg kluba, može se pretvoriti u pravu noćnu moru. Sjetimo se samo Skelinova primjera iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Zadru, kada je, po Vrankovićevim riječima, izgledao kao da je “u predinfarktnom stanju”. Repeša je, pak, dogurao do polufinala Eurobaketa u Sloveniji, a onda, nakon što je preuzeo Cedevitu, s više-manje istom reprezentacijom potpisao neuspjeh u Španjolskoj. Potom je napustio izborničku klupu, ali nije uspio izdržati sezonu u Cedeviti do kraja nego je na proljeće javio da zbog akumuliranog stresa ne može odraditi završnicu prvenstva.
U Skelinovu i Repešinu primjeru upuštanje u dvostruki angažman pokazalo se kao double-trouble, opasno po živce i zdravlje, ali Mršić se možda može izvući na kartu karaktera. Riječ je, naime, o mnogo staloženijem tipu od svojih temperamentnih kolega. Međutim, isto tako treba istaknuti da je preuzeo mnogo užareniju klupu nego svojevremeno oni. Čim se u Zadru povežu dva-tri poraza (a povezat će se, jer je nova borba za ostanak realnost), čitav grad je na nogama, a prvi na udaru nađe se trener. A čim krenu sumnje u to da je Mršić dobro rješenje za Zadar, automatski će se prenijeti i na njegovu izborničku poziciju. Kako očekivati da netko odvede Hrvatsku u Tokio ako muku muči pri dnu poretka ABA lige?
Jasno, treba ostaviti mogućnost da će Mršić preporoditi Zadar i odvesti ga na stare staze uspjeha, ali poanta je da će njegov klupski angažman definitivno znatno utjecati na izbornički status kada je u pitanju javno mnijenje, a kada pogledamo Zadrove financijske mogućnosti u odnosu na regionalnu konkurenciju, nema razloga za optimizam.
Sve i da se Veljko pokaže kao psihološki Terminator te se uspije u glavi u potpunosti ograditi od novinarsko-navijačkih prozivki, opet je tu pitanje fokusa. FIBA je kvalifikacijske susrete za Eurobasket naprosto nabila u klupski kalendar te izazvala problem adekvatne pripreme, a što tek reći kada kao klupski trener trebaš voditi utakmicu doslovno dan prije reprezentativnog okupljanja? Posebno je kritičan kvalifikacijski prozor u veljači, kada je po običaju Final Eight domaćeg kupa na rasporedu netom prije reprezentativnih ogleda — kako u tako kratkom vremenu savršeno pripremiti dvije različite momčadi za pet suparnika, a svaka je utakmica od izuzetne važnosti? Je li u takvim uvjetima moguća maksimalna posvećenost?
Klub je prioritet
Kao pozitivna strana u Mršićevu preuzimanju Zadra navela se činjenica da je imao i inozemne ponude, ali je odlučio ostati u najbližem dodiru s domaćom košarkom. S jedne strane to je dobra stvar, jer će Zadar u nekim aspektima biti podosta fleksibilan kako bi pridonio “općem interesu hrvatske košarke” te će se izbjeći brojni problemi koji ne ginu, primjerice, Srbiji, čiji je izbornik Igor Kokoškov nedavno preuzeo i Fenerbahçe.
Međutim, sada dolazimo do situacije da iz perspektive ostalih klubova Veljko više nije ‘naš’ i onaj čija se poruka treba bezrezervno poslušati. Sada je Veljko prvenstveno Zadrov — dakle, čovjek iz suparničkog tabora — a onda tek ‘naš’. U prijevodu to znači da će svaki popis kandidata biti pod posebnim povećalom i predmet prijepora u slučaju da se tamo nađe netko graničan iz Zadra nauštrb nekog iz redova njegovih rivala, kao i to da Veljko više neće smjeti u tuđim dvorištima javno komentirati status potencijalnih reprezentativaca ni upućivati nikakve apele, kao što je zimus napravio u slučaju Cibonina Roka Prkačina. Takvi komentari ni prije nisu bili najbolje prihvaćeni, a sada će, posve sigurno, biti ocijenjeni zlonamjernima.
A kad smo već kod te problematike, što je s reprezentativnim kandidatima u Zadrovom dvorištu? Ako netko od njih — primjerice Dominik Mavra — upadne u krizu netom prije kvalifikacijskih ogleda, hoće li ga Mršić istrpjeti i pokušati vratiti u formu, makar to bilo na štetu rezultata ili će mu, pak, privremeno smanjiti ovlasti i minutažu? Ono što je najbolje za reprezentaciju neće se uvijek podudarati s onim što je najbolje za Zadar i tu će Veljko morati oprezno balansirati i odrediti prioritete.
A realnost je da je svim trenerima u dvostrukom angažmanu prioritet njihov glavni poslodavac klub u kojem provode ogromnu većinu vremena. Reprezentacija, koliko god se u nju kleli, dolazi tek usput, u bljeskovima, i posvećuju joj onoliko energije koliko im je u tim danima preostalo.
Mršić je imao uspješan start s reprezentacijom, ali s preuzimanjem Zadra preuzeo je i veliki rizik. Ako stvari krenu po zlu, nema sumnje da će ovaj njegov potez biti označen kao korijen svih nevolja. Treba ga, ipak, razumjeti, neizvjesnost je teško breme; ali nekad je mudrije strpljivo čekati i ne poduzimati ništa.
