To će ujedno reći da smo gledali još jedan od njihovih povijesno dobrih mečeva, u kojemu su obojica bili na 110 posto te, kako to i biva, spremni iskrvariti za pobjedu. Posljednju takvu dramu gledali smo zapravo još u Wimbledonu 2018. kad je Đoković slavio s 10-8 u petom setu, ali osim činjenice da je Rafa izgubio meč na Roland Garrosu, ovaj bi u perspektivi mogao biti od još većeg povijesnog značaja; mogao bi označiti kraj ere koja traje još od 2005…

Đoković je jučer Nadalu napravio ono što je Rafa na Roland Garrosu godinama radio njemu samom, a onda i ostalima — slomio ga je brutalnim intenzitetom i nevjerojatnom konzistentnošću. Teško to ijedan statistički podatak može potvrditi, ali više puta tijekom meča doimalo se kao da Rafa diše na škrge, pa i da igra meč kakav ne želi igrati. Prvi put se takav dojam mogao steći nakon prvog seta koji je Rafa zapravo uzeo, ali se za njega naradio puno više nego je htio. Čini se da su one bore na licu stvarno dokaz da je čovjeku 35 godina…

Ono što je na zemlji Đoković godinama morao raditi protiv njega, jučer je Rafa počeo raditi protiv Noleta

Taj prvi set otkrio je i još jedan zanimljivi detalj. Ono što velikoj većini tenisača uspijeva tek nekoliko puta godišnje, Nadal i Đoković u stanju su činiti veliku većinu godine.

Naime, kad ste tijekom nekog meča čuli da je jedan od njih dvojice “u zoni”? Poprilično rijetko ili čak nikad, iz jednostavnog razloga što su ti ljudi u zoni manje-više stalno. Obojica su ušla s 200 posto (fokusa) u meč, a naznaka toga da ćemo gledati krvavi obračun s puno drame bila su prva dva gema koja su trajala 17 minuta; Rafa je poveo s 2-0, igrao je upravo s brutalno puno intenziteta, a 11 minuta kasnije našao se u vodstvu od 5-0. Pokazalo se, međutim, jako bitnim to što je Đoković set na kraju razdužio na čak sat vremena. Vratio se na 5-3, spašavao je tada i tri vezane set lopte na Rafinu servisu, samo da bi ipak pokleknuo. Set je izgubio radi nijansi; odigrao je nekoliko jako loših drop shotova (1/7 prvi set) i smasheva u ključnim trenucima i za čas je bio u prevelikom zaostatku.

Preuzimanje rizika

Pa ipak, Rafa je morao užasno puno raditi za poene, a Đoković ga je kontroliranom agresijom malo-pomalo gurao u defenzivu, odnosno ondje gdje s 35 godina i nešto sporijim korakom Rafa ne želi biti.

Da pojednostavnimo; mečevi Nadal i Đokovića oduvijek su bili borba za osnovnu liniju i bolju poziciju na terenu; tko će biti onaj tko diktira poene i nameće se agresivnošću. Dobrim dijelom i zato Rafa u njihovim mečevima koristi one balone jer, osim što Đokoviću ne daju brzine, zbog dužeg leta loptice Španjolcu omogućavaju da se stigne vratiti u bolju poziciju za sljedeći udarac.

Bilo kako bilo, Đokoviću u prošlosti čak ni dominacija na tom polju na zemljanoj podlozi nije garantirala pobjedu jer je Rafa defenzivno bio fantastičan, ali danas to više nije; ne tijekom četiri sata i 13 minuta igre. Jedan statistički podatak dobro sugerira tko je jučer imao veću kontrolu: Nadal je ukupno u meču udario 236 forhenda te 232 bekenda, dok je Nole udario 251 forhend i 205 bekenda. Prije tri tjedna u Rimu Rafa je imao 223 forhenda i 173 bekenda, a Đoković 187 forhenda i 217 bekenda. Kad Rafa na zemlji pobjeđuje Noleta, omjer ovih brojki je otprilike ovakav kao u Rimu.

Preduvjet tome prije tri tjedna bio je Rafin servis, što jučer nije bio slučaj. U jednu ruku bilo je i teško za očekivati da će tako servirati, ne tijekom četiri sata igre, pa i Đoković je znao da mora biti nešto bolji na reternu, pogotovo na drugom servisu. Rafa je jučer uzeo samo 59 posto poena na prvom servisu, dok mu je prosjek na zemlji 68 posto; u Rimu je uzeo 65 posto. Također, na drugom servisu uzeo je samo 40 posto poena, a u drugom setu taj mu je postotak bio na minornih 17 posto.

Vrijedi istaknuti i da Rafa na zemlji uistinu rijetko kada ima više neforsiranih grešaka od Đokovića; osim činjenice da igra s puno više top spina, radi se i o tome što je Nole taj koji treba preuzimati više koncepcijskog rizika. Jučer je, međutim, Nadal imao pomalo nestvarnih 55 neforsiranih pogrešaka, a Đoković samo 37; tu je bitno istaknuti da se na neforsirane često gleda izvan konteksta igre, pa se sada vjerojatno priča da je Rafa netipično puno griješio jer, eto, nije bio svoj ili što već. Nadal nije bio svoj upravo zato što ga je Nole učinio takvim; griješio je jer se iznimno puno trošio, umarao se i kasnio je u dolasku na lopticu, a dio tih pogrešaka došao je i zato što je s vremenom počeo uzimati više rizika, tražeći upravo kraće poene.

Drugim riječima, ono što je na zemlji Đoković godinama morao raditi protiv njega, jučer je Rafa počeo raditi protiv Noleta.

Je li Rafa ‘gotov’?

Treba reći i da je Đoković kojim slučajem izgubio meč, a mogao je, bio bi to zasigurno jedan od njegovih najtežih i nabolnijih poraza u karijeri; jedan od onih koji bi se dugo vrtjeli po glavi. Imao je u trećem setu Rafu na konopcima, osjećalo se da ga slama, ali je dvaput prokockao break prednosti, dijelom i zato što je Nadal nevjerojatno izvukao neke poene. Imao je i Španjolac set loptu i taj kraj trećeg seta i tie-break jedino su što bi si mogao zamjeriti; da, lako nam je mudrovati, ali pojedine ključne poene jednostavno je taktički odigrao krivo, odnosno bio je previše agresivan i išao je na mlin suparniku…

Nadal i Đoković jučer su pokazali i da su veći od sad već apsurdnih korona-mjera, jer su francuske vlasti napravile iznimku te dopustile publici da svjedoči kraju meča, unatoč tome što policijski sat stupa na snagu u 11 navečer. Da se radilo o bilo kojem drugom meču — osim onome u kojem bi Roger Federer igrao protiv jednog od ove dvojice — publika ne bi dočekala kraj meča, a čini se i da su se organizatori dobro pripremili za scenarij u kojem meč traje u vrijeme policijskog sata…

“Rivalstvo s njim i Rogerom učinilo me jačim igračem, omogućilo mi je da razumijem kako trebam unaprijediti svoju igru”, rekao je Đoković prije polufinala. “Vjerojatno bih izabrao Rafu za svojeg najveće rivala”, dodao je.

Mnogi će nakon ovog meča pohitati u zagrljaj zaključku da je Nadal ‘gotov’, kako to već i biva; bio on gotov ili ne, činjenica je da će već sutra ili preksutra odraditi prvi trening na travi. Također, činjenica je i da je jučer pokazao koliko je ranjiv, pa i da je možda stvarno došao kraj jednoj eri.

I ako je već netko toj dominaciji trebao stati na kraj, onda je, voljeli ga mi ili ne, svakako pošteno i zasluženo da je to učinio Novak Đoković. Čovjek koji će u nedjelju imati priliku postati prvi tenisač u povijesti koji je sva četiri Grand Slama osvajao po dvaput. S druge strane mreže čekat će ga Stefanos Tsitsipas, momak koji je bez ikakve sumnje zaslužio ovu priliku, ali i koji se jučer uvjerio u ono što je zapravo već znao; eufemitistički rečeno, uvjerio se da mu baš i neće biti lako…