Paolo Banchero debitirao je u NBA-u i svima su puna usta hvale za njegovu igru. Prvi izbor drafta do te ceremonijalne večeri u Brooklynu nije bio sigurna oklada, ali oduševio je Orlando Magic i dvojbe nije bilo. Zadnja zvijezda pod patronatom neponovljivog Mikea Krzyzewskog ponijela je breme koje su prije njega u Orlandu već osjetili Shaquille O’Neal i Dwight Howard.
Već sama pomisao kako bi Banchero mogao igrati zajedno u paru s Franzom Wagnerom, prošlogodišnjim ugodnim otkrićem, izazivala je uzbuđenje. Dva svestrana krila koja mogu puno toga s loptom današnji su recept za uspješnu plovidbu NBA-om i san mnogih generalnih menadžera kada je u pitanju slaganje momčadi. Međutim, za zdrave temelje nije dovoljno samo izabrati nekoga tko se lijepo kreće parketom ili je toliko ispoliran da upija svačije poglede. Na koncu, ne ocjenjuje se tko ima najljepši šut ili dribling, već karakter koji jednog dana može donositi pobjede.
I prije dolaska među velike momke, Banchero je figurirao među top 5 igrača svoje klase. Dovoljno dobar da prenese svoju igru na višu razinu i odgovori suvremenim zahtjevima. Prvenstveno zbog fizičkih predispozicija, koje u nekim segmentima podsjećaju na LeBrona Jamesa, jednog od dvojice njegovih prvih uzora — drugi je Carmelo Anthony, ali nećemo si lagati, te su usporedbe u ovom trenutku nepotrebne.
Mlada Orlandova zvijezda dolazi iz sportske obitelji, s Dukea, gdje su igrači od prvog dana zvijezde koje vršnjaci gledaju kao božanstva, radeći s proslavljenim trenerom. Štoviše, postao je prvi aktivni sveučilišni igrač koji se pojavio u popularnoj igri NBA2K. Njemu je predodređeno da se pojavi pred višemilijunskim auditorijem i blještavim reflektorima. Ne odskače izvan terena. Posvećen je treninzima. Nakon njih voli se zavaliti u fotelju i upaliti Stranger Things. Posebna je njegova skromnost, odlučnost da bude svoj ne padajući u zamku budućeg superstara kojemu je sve dano na pladnju. Ta je zrelost možda as u njegovu rukavu.
Ofenzivno je već sada centralna figura koja lakoćom i jednostavnošću dolazi do poena iz reketa. Obrana će biti puno veći izazov
Banchero nije osvojio košarkaške fanove nečime što još nismo vidjeli, već činjenicom da je nadmašio očekivanja koja nisu bila prevelika. Nije generacijski talent poput Luke Dončića; nije tehnički potkovan poput Kyrieja Irvinga, nije ni fenomen poput Victora Wembanyame koji nagodinu stiže u ligu. Što je onda? Možda najbliže poboljšanoj verziji Blakea Griffina. Što uopće ne mora biti loše. Koliko bi ih samo potpisalo da imaju takve predispozicije na startu karijere. Da mogu krenuti u avanturu znajući kako imaju određene ‘supermoći’. Baš kao u najdražoj mu seriji.
Griffin je svojevremeno bio najveća atrakcija svoje generacije. Njegova su zakucavanja iskakala iz televizijskih programa, a navijači svakom prilikom sa sjedala. Gdje je danas? Na prosjeku od 10 minuta u Bostonu nakon što je potpisao jednogodišnji veteranski ugovor, koji je dobrim dijelom dobio zbog prilagodbe napravljene za opstanak u ligi. Prilagodbe koja mu je prošle sezone donijela titulu prvog iznuđivača prekršaja u napadu. Jedinu titulu koju poznaje od svoje rookie sezone prije 11 godina.
Učenje u hodu
To znači da Bancherov impresivni učinak u prvoj utakmici karijere, u kojoj je zabio više poena (25) nego ijedan drugi debitant u povijesti franšize, ne mora značiti ništa. Prvi iza njega je Mo Bamba s 13, što znači da O’Neal i Penny Hardaway nisu zabili više od 12. Ne mora ništa značiti ni njegovo grandiozno zakucavanje preko nemoćnog Coreyja Josepha. Ono što ima određenu težinu je njegov pristup i volja kojom je spreman pokazati može li biti bolji igrač od onoga što smo vidjeli na koledžu i tijekom prvih utakmica u NBA-u.
Njegova je transformacija prošla bezbolno. Među nekolicinom je za koju se može reći da se nisu ‘smanjili’ dolaskom u NBA. Dapače, Banchero se kreće toliko instinktivno da se igra njemu ‘usporava’. Za igrača od 208 centimetara i 113 kilograma ima fenomenalan rad nogu. Izuzetno barata loptom za svoju visinu i može ga se koristiti kao primarnog ball-handlera. Iako je riječ o malom uzorku, trenutno iz pick and rolla donosi poene (5,5) u rangu Anthonyja Edwardsa, Jamesa Hardena ili Jamala Murraya. Do ozljede gležnja zbog koje je propustio posljednje tri Orlandove utakmice — povratak se očekuje vjerojatno u sljedećoj protiv Minnesote — imao je prosjek od 23,5 poena, 8,3 skokova i 3,6 asistencija, uz 46,1 posto šuta, što ga čini čvrstim favoritom za titulu Rookieja godine.
Ofenzivno je već sada centralna figura koja lakoćom i jednostavnošću dolazi do poena iz reketa. No, najbolje mu odgovara post-up i tranzicija nakon obrambenog skoka. Tu do izražaja dolaze njegove vrline i fizička snaga. Prema naprednoj statistici u tim je segmentima sličan učinkovitosti Pascala Siakama. Premda bez završnice lijevom rukom oko obruča, ali kada je u tim situacijama u stanju nametnuti se Andrewu Wigginsu, kao što je radio u trećoj četvrtini protiv Warriorsa, to znači da već sada stvara probleme u mismatchu. Pogotovo u igri s Wagnerom, međusobno izmjenjujući braniče.
Potvrda da ga se brzo počelo shvaćati ozbiljno stigla je još ranije, u utakmici protiv Bostona, kada ga je Jayson Tatum krajem druge četvrtine samoinicijativno odlučio čuvati. I to u stavu od centra s maksimalnim pritiskom na loptu. Drugim riječima, s kvalitetom dolazi veća izloženost i raste pritisak. Mnogi će ga testirati, a on će morati biti sve odlučniji s loptom u rukama. Iz čega će dolaziti pogreške, ali i učenje u hodu koje je neminovno.
Obrana će biti puno veći izazov. Kako za njega, tako i trenera Jamahla Mosleyja.
To je razlog zbog čega nije unisono bio broj 1 mjesecima uoči drafta. I razlog zašto do početka sezone tu nije bilo konsenzusa. U zadnjoj utakmici na koledžu, North Carolina ga je ciljala u obrani, kao što je to u nekoliko navrata radio Detroit na otvaranju sezone. Uostalom, Pistonsi su prelomili utakmicu na pick and pop akciju Cadea Cunninghama i Bojana Bogdanovića, kada je Banchero preuzeo na Cunninghamu. U tom se dvoboju dogodilo nekoliko ozbiljnih propusta u obrani, kao i onomad kontra Tar Heelsa. Promašene rotacije, gubitak igrača iz vida i obrana na lopti segmenti su na kojima treba raditi. Nisu nerješivi, ali mogli bi odrediti Bancherov smjer. Dobro je da se ne srami šutirati tricu, pa makar ona bila na prosjeku od 25 posto. Zna to nadoknaditi čestim ulazima pod koš i iznuđivanjem slobodnih bacanja.
S nogom na gasu
Banchero nesumnjivo posjeduje potencijal koji ga može daleko odvesti. Njegova svestranost je neupitna. Bila je i na koledžu. Krzyzewski mu je prognozirao veliku karijeru. Ali i Griffin je godinama bio jedan od najboljih igrača na svojoj poziciji, onaj koji puni naslovnice; jednom igrač na maksimalnom ugovoru, danas s najvećim smanjenjem plaće u povijesti. Zbog toga ne treba poletjeti na Bancherove brojke, ali ni spavati na onome što je u stanju raditi.
Zbog njega je Orlando u mogućnosti igrati s univerzalnom petorkom u kojoj su još dvojica visokih (Wendell Carter Jr. i Bol Bol ili Bamba), što znači da se Banchero spušta na ‘trojku’. Momentalno zvuči suludo, ali u teoriji bi Orlando na tom tragu u budućnosti mogao imati nešto nalik na Toronto Raptorse, samo s još višim igračima. Osim toga, on može preuzimati svih pet pozicija na terenu. Upravo ono što Nick Nurse selekcionira u svom dvorištu.
Orlando je trenutno pri dnu Istočne konferencije, ali njegovi navijači će svakako uživati. Vožnja je tek krenula, a Amerikanac talijanskih korijena položio je prvi ispit. Spreman je biti za volanom, ali u danom trenutku trebat će početi dobivati utrke. Ne na suvozačevom mjestu, nego s nogom na gasu.
A razrogačenih očiju gledat će ga iz Ferrarijeve domovine, odnosno počevši od bogate i razvijene regije Emilia-Romagna, od kuda mu sežu korijeni, pa sve do juga. Naime, iako mu je srednje ime Napoleon, a rodom je iz Seattlea, neće pjevati ni Marseljezu ni Star-Spangled Banner, nego Fratelli d’Italia. Italija je pružila ruku kad mu je bilo 16, a otac Mario, bivši igrač footballa za Washington Huskies, odmah je pristao. Priča bi mogla dobiti nastavak već iduće godine na Svjetskom prvenstvu koje se održava u Indoneziji, Japanu i Filipinima. Možda i s Wagnerom na suprotnoj strani. Klupskim suvozačem koji nudi perspektivu kakvu Magic nije složio putem drafta još od Shaqa i Pennyja.
