NBA EuroBasket

Tri superzvijezde, tri favorita na superjakom turniru koji upravo kreće

Zadnja izmjena: 1. rujna 2022.

Ako je suditi po imenima koja će zaigrati, ovogodišnje izdanje EuroBasketa garantira dobru zabavu i odličnu košarku. Većina ekipa itekako može biti zadovoljna rosterima kojima raspolažu pa je valjda zato reprezentacija koje figuriraju kao favoriti više nego ikad, ali je puno i onih koje vrebaju iz prikrajka. Svaka od njih ima jednog ili dvojicu igrača koji im daju nadu da bi mogli do titule ili se možda umiješati u bitku za medalju.

Naravno, kao i uvijek, nositelji kvalitete su mahom NBA igrači kojih je za ovaj EuroBasket prijavljeno čak 35. To je dosta visoka brojka za europsko natjecanje koje je u pravilu manje atraktivno ili ne toliko prestižno kao Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre, ali i koje se igra prvi put nakon 2017., što je zasigurno utjecalo na pojavljivanje velikih imena i okupljanje snažnih rostera.

Među spomenutih 35 NBA imena tri su koja ipak odskaču: Luka Dončić, Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo.

Slovenac, Srbin i Grk su NBA superstarovi; bivši, sadašnji, a vjerojatno i budući MVP-jevi najjače lige na svijetu, pa to samom turniru daje poseban šmek i težinu. Slovenija, Srbija i Grčka zbog njih spadaju u krug favorita za titulu, a svaki potencijalni duel ovih reprezentacija biti će praznik košarke. Najbolja najava za to bio je nedavni susret Srbije i Grčke u Beogradu u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2023.: Srbija je slavila nakon produžetka, Jokić je zabio 29 poena uz osam skokova i šest asistencija, dok je Giannis imao 40 poena, osam skokova i pet asista. Obojica su igrali kao da je NBA finale, a ne kvalifikacijska FIBA utakmica.

Za razliku od Dončića i Jokića kojima kontekst u reprezentaciji potpuno ili djelomično preslikava onaj iz NBA ekipa za koje igraju, Giannis nema taj luksuz

Ono što nas na ovakvom natjecanju intrigira je kontekst. Slovenija, Srbija i Grčka nisu Dallas, Denver i Milwaukee koji su godinama slagali i slažu ekipu oko svojih franšiznih igrača. U reprezentacijama je kontekst unaprijed zadan i često ga nije moguće previše mijenjati, pa se glavni igrači moraju pokriti s onim što imaju.

A što to imaju Slovenija, Srbija i Grčka?

Prvaci u skupini smrti

Slovenci su pet godina nakon osvajanja europske titule uspjeli sačuvati kostur reprezentacije i tu su čak osmorica igrača koji su sudjelovali u pohodu na zlato. Od značajnijih promjena nema Anthonyja Randolpha i trenera Igora Kokoškova, ali su zato tu novi naturalizirani Amerikanac Mike Tobey i nekadašnji izbornikov pomoćnik Aleksandar Sekulić. To je momčad koja je prošle godine na Dončićevim krilima završila četvrta na Olimpijskim igrama, samo za ovu akciju još pojačana za Gorana Dragića, koji se ovim EuroBasketom odlučio oprostiti od reprezentacije.

Među Slovencima nema nikakvih nepoznanica jer su predugo skupa i znaju se u dušu. Ekipa je zapravo vrlo uspješno maksimizirala Dončićeve kvalitete. Kao i u Dallasu, i u Sloveniji je Luka dobio svu slobodu i kroz pick and roll radi nered suparnicima.

U Klemenu Prepeliču, Jaki Blažiču, Vlatku Čančaru i ostalima ima dovoljno šutera koji mu otvaraju prostor i pospremaju njegove povratne. Dragićev povratak u reprezentaciju omogućiti će mu duži odmor i više otvaranja u spot-upu. Koncepcijski možda ključni igrač za Dončića je Tobey. Tandem je razvio vrhunsku kemiju i mogu igrati zatvorenih očiju. Tobey je napadački vrlo zahvalan centar jer može rollati ili popati, što Dončiću otvara dosta mogućnosti, a istovremeno postavlja i odlične blokove i može razigrati momčad ako Dončića udvoje.

Segment igre koji će Slovencima biti izrazito bitan je napadačka tranzicija. Iako Dončić voli sporiji ritam, na Olimpijskim je igrama pokazao da nakon uhvaćenog skoka itekako zna pustiti loptu i potražiti suigrača u end zoni. Slovenci će morati igrati na kartu brzine jer su krcati bekovima, ali im nedostaje pravih krilnih igrača i prijavili su samo dvojicu centara: Tobeyja i Žigu Dimeca. S obzirom na to da Dimec nije igrač za ozbiljnije minute, Sekulić će se zasigurno dosta oslanjati na small-ball postave s Čančarom i Edom Murićem na 4 i 5.

Tako posložen roster odmah će u grupnoj fazi biti na iskušenju. Slovenija je u skupini B — ‘skupini smrti’ s Francuskom, Litvom, Njemačkom, Bosnom i Hercegovinom te Mađarskom. Isključimo li Mađare kao potpune autsajdere, sve ostale momčadi vole igrati s visokim postavama, često s dvije prave petice. Upravo su Nijemci prije nekoliko dana svladali Sloveniju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, pri čemu je do izražaja došla potencijalna slovenska boljka: kontrola skoka.

Slovenci imaju savršeno posložen napadački sistem oko Dončića, ali koliko će daleko otići na turniru ovisiti će o tome kakvu će obranu igrati i hoće li fizički moći odgovoriti višim i jačim ekipama. Uspiju li brzinom nadvladati visinu i snagu, Dončića i ekipu bit će teško zaustaviti u obrani titule.

Fleksibilni Srbi

A upravo je Srbija bila drugi sudionik tog finala 2017. Za razliku od Slovenaca koji su zadržali jezgru ekipe i pet godina poslije, kod Srba su opstali samo Vladimir Lučić, Vasilije Micić i Marko Gudurić. Od tada pa do danas Micić je postao Euroligin MVP i dvostruki MVP njena Final Foura, dok je Jokić dvostruki MVP NBA lige. Samim time je jasno oko koga će se vrtjeti kompletna napadačka igra, posebno nakon što je Svetislav Pešić odlučio da mu Miloš Teodosić nije potreban, a Bogdan Bogdanović je ozlijeđen.

Ako Slovenci zbog Dončića imaju najubojitiji pick and roll na turniru, onda Srbi imaju drugi. Njihova osnovna akcija u pripremnim i kvalifikacijskim utakmicama pred EuroBasket bio je pick Micić-Jokić. Ta se konekcija još uvijek nije do kraja razvila, ali ima ogroman potencijal. Mora se priznati da Pešić nije toliko kreativan kao Mike Malone u Denveru u pogledu akcija za Jokića jer prvenstveno nedostaje šuterskih varijanti iz pick and popa ili istrčavanja iz bloka, što Joker uredno odrađuje u Nuggetsima. Pešić se odlučio pojednostaviti stvari i to je skroz legitimno. Ako nije u picku s Micićem, Jokić je uglavnom na lijevom bloku — ostave li ga suparnici jedan-na-jedan, to je gotovo pa siguran koš. Udvoje li ga, to je sigurno dodavanje za igrača u najboljoj poziciji, bilo cuttera (Lučić, Nikola Kalinić), bilo šutera (Vanja Marinković, Gudurić).

S Jokićem i Micićem za komandama i s dovoljno kvalitetnog pomoćnog osoblja oko njih, Srbiji ne bi trebao biti problem zabijati. Ono što bi trebalo zabrinuti konkurenciju je timska obrana ove momčadi. Tu je Srbija, kada već povlačimo paralele, dosta slična Denveru jer s Jokićem može igrati različitim stilovima.

Tursku je prije nekoliko dana u Istanbulu u sklopu spomenutih kvalifikacija razbila obranom s iskakanjem. Jokić to igra i u Denveru, ali ono što je važno je da mu leđa čuvaju Lučić i Kalinić, par možda i najdominantnijih krila na EuroBasketu. Njih dvojica mogu paziti reket, igrati na linijama dodavanja i raditi brzi recover. Mogu preuzimati, braniti izolacije i dobri su skakači. Kalinić i Lučić će biti pogonsko gorivo i energija ove ekipe. Još ako njima u obrani pridodamo kvalitetnog point of attack defendera Ognjena Jaramaza i ponajboljeg euroligaškog defenzivnog centra Nikolu Milutinova, jasno je zašto obrana Srbije izaziva strahopoštovanje.

Za Srbiju je vrlo važno i to da za razliku od, primjerice, Slovenije, ima fleksibilnost korištenja različitih postava. Može igrati bez klasičnog playa i s Gudurićem u toj ulozi. Može s Jokićem i Milutinovim zajedno na terenu. Može s Jokićem i klasičnom četvorkom poput Marka Jagodića-Kuridže, a može i samo s parom krila Lučić-Kalinić, kako, uostalom, i počinje utakmice. Ta fleksibilnost Srbiji otvara mogućnost da se prilagođava matchupu i igra različitim napadačkim ili obrambenim stilovima.

Giannis je gladan uspjeha

Za razliku od Dončića i Jokića kojima kontekst u reprezentaciji potpuno ili djelomično preslikava onaj iz NBA ekipa za koje igraju, Giannis nema taj luksuz.

Grčka nimalo nije Milwaukee. Ondje je uvijek okružen s četvoricom šutera, a u startnoj petorci reprezentacije samo je Tyler Dorsey šuter. Ostalima to nije primarno oružje. Ovo bi saznanje u nekim prijašnjim godinama opasno mirisalo na novu grčku tragediju, ali ovaj put je drugačije ili bi barem trebalo biti. Da, Giannis je trenutno toliko dominantan da mu više ni skraćeni teren ni FIBA pravila ni suigrači ne predstavljaju prepreku da dominira. Spomenutih 40 poena Srbiji usred Beograda znak je koliko je zadnjih godina individualno napredovao kao igrač, i to kao: realizator, šuter, playmaker, obrambeni igrač.

Svakako da je veliki plus i to što je reprezentaciju preuzeo jedan od najboljih europskih trenera, Dimitris Itoudis. On usprkos limitiranim opcijama pokazuje više kreativnosti u korištenju Giannisa nego njegovi prethodnici. Itoudis Giannisa koristi u sličnim varijantama, koliko je to moguće, kao i Mike Budenholzer u Bucksima. Giannis dobije svoju kvotu lopti u izolacijama na niskom i visokom postu i dosta ga se koristi kao centra u pick and roll igri. Treća je opcija inverted pick and roll u kojem bekovi postavljaju blokove za Giannisa, a četvrta napadačka tranzicija o kojoj će učinak i Grčke i Giannisa dosta ovisiti.

S obzirom na to da još uvijek nije poznato kakvo je zdravstveno stanje četvorice jako bitnih grčkih igrača — Kostasa Sloukasa, Ioannisa Papapetroua, Georgiosa Papagiannisa i Kostasa Antetokounmpa — očito je da će Itoudis i Giannis morati dosta improvizirati u skupini s Italijom, Hrvatskom, Ukrajinom, Estonijom i Velikom Britanijom. Sigurno je da ova ekipa osim povremenih divljačkih zakucavanja Giannisa i brata mu Thanasisa također, neće plijeniti atraktivnošću. Grci će biti Grci, tvrdi, visoki i jaki.

Dok će napad ovisiti o Giannisu, Dorseyjevim tricama i pick and roll rješenjima Nicka Calathesa i Sloukasa, obrana bi trebala biti jači dio momčadi. U prijateljskim i kvalifikacijskim utakmicama smo od Grka vidjeli da fantastično kontroliraju skok i reket, igraju dosta na preuzimanja i vrlo su disciplinirani. Bez Papagiannisa nemaju pravu peticu, pa tu rolu krpaju sva trojica braće Antetokounmpo, s tim da je Giannis uglavnom na poziciji 4, baš kao i u Bucksima jer tu do izražaja najbolje dolazi njegova help obrana i sposobnost da pokrije ogroman prostor.

Nećemo ostati iznenađeni ako u nokaut fazi ovu momčad izda šut i zbog toga izgubi utakmicu, ali ova Giannisova verzija i timska obrana koju Grci mogu igrati dobar su osigurač da čak i takve utakmice prežive.

EuroBasket s puno NBA štiha može početi. Dončić brani zlato s EuroBasketa iz 2017., a Jokić i Giannis su gladni uspjeha s reprezentacijom. Svi su motivirani da dokažu klasu u mogućim međusobnim duelima dok turnirski tip natjecanja i sva psihologija koja ide ruku pod ruku s igranjem za reprezentaciju zvuče kao dosta dobra podloga za ono što će se tek odigrati s ovom trojicom protagnonista vjerojatno u glavnim ulogama.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.