Dok NBA igrači upravo kroz kampove i predsezonu troše višak kilograma nakupljen preko ljeta te se kroz nešto što nazivamo regularnom sezonom spremaju hvatati formu za doigravanje (ili za novi ljetni odmor), vrijeme je za prognoze.
Uzimanjem u obzir promjena na rosterima te nagađanjem oko uloga, podjele minuta i kvalitete skupne izvedbe, došli smo do očekivanih skorova za svih 30 momčadi koje smo sukladno rezultatu poredali od 1 do 30. Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede, a čija sanja o instruktoru ronjenja na Bahamima.
Da ne morate uzimati slobodan dan na poslu kako biste stigli pročitati čitavu listu u jednom članku, ali i da malo bildamo napetosti, ispostavit ćemo vam ovo u tri dijela. U prvom od njih krećemo s najslabijima — od onih kojima predviđamo draft lutriju pa do onih koji će se (na Istoku) naći oko granice ulaska u doigravanje.
30 WASHINGTON WIZARDS 21-61
Bradley Beal će morati igrati 40 minuta po večeri da bi imali ikakvu šansu dobiti utakmicu, što povećava izglede da se polomi. Nema šanse nadoknaditi svu lanjsku produkciju (a podsjetimo se, lani nisu bili ni blizu doigravanju hrpi solidnih veterana usprkos) tako da ne treba čuditi ako već nakon nekoliko tjedana zalede Beala i gurnu ga u izlog. Isto tako me ne bi čudilo da tvrdoglavo jašu čovjeka i maksimalno ga izraubaju, onako kao što Jeremy Clarkson, Richard Hammond i James May raubaju polovne terence, tvrdoglavo odbijajući dobiti za njega gomilu resursa. Njihova uprava pojma nema što želi i to je ono što u startu koči razvoj na svim ostalim razinama.
A i da im u upravi sjede genijalci poput ministara Vlade RH, ovaj užasan roster koji su okupili nema izgleda igrati prosječnu košarku ni u jednom smjeru.
Ish Smith nije zamjena za Tomáša Satoranskog jer nije čovjek koji bi mogao igrati uz Beala dok ovaj vrti pick & roll, Isaiah Thomas ne može ostati u komadu makar da tu i tamo zabije nešto jedan-na-pet. Jedina smislena akcija koju uopće mogu vrtjeti je dvostruki blok za Beala nakon kojega se Thomas Bryant (nije u rodu s Kobeom) rola, a Dāvis Bertāns otvara na perimetru (nije bio vrijedan ostanka u Spursima usprkos 40 posto za tricu u karijeri koliko je jednodimenzionalan i problematičan na svim ostalim razinama) dok su još dva šutera postavljena uokolo.
Samo, gdje na ovom rosteru pronaći još dva šutera?
29 CLEVELAND CAVALIERS 23-59
Ako zamislimo Kevina Lovea na parketu tijekom barem 60-ak utakmica, ova momčad bi mogla lakoćom ostvariti ove skromne projekcije. Međutim, kako Love zadnjih sezona baš i nije u stanju ostati na parketu, a i kako Cavsi jedva čekaju ponudu koja bi im omogućila da se riješe njegovog ugovora, možemo očekivati kako će najveći dio sezone na parketu imati roster s hrpom klinaca bez potrebnog playmakera koji će nositi teret prve opcije i da će opet biti bliži lanjskom učinku nego značajnom iskoraku.
Što i nije loše u ovoj fazi rebuildinga u kojoj je ove sezone, osim čekanja da istekne gomila loših ugovora, ionako jedino bitno vidjeti može li Collin Sexton uopće igrati neku ozbiljnu rolu u NBA-u, pogotovo s Dariusom Garlandom u paru. A ako Garland barem na trenutak pokaže da bi mogao biti novi moderni bek u rangu Damiana Lillarda, Stepha Currya i Kyrieja Irvinga, vrijeme je za feštu.
28 CHARLOTTE HORNETS 24-58
Kembu Walkera i Tonyja Parkera kao jedine kreatore iz prošle sezone zamijenili su tek Terryjem Rozierom što je stvarno scary te vjerojatno znači da bi šteta mogla biti veća od one koju možemo izračunati na papiru — njihov uigrani pick & roll sistem ostaje bez ikakvog pogona jer Rozier teško da je u stanju biti i baterija mobitela.
Odlaskom Jeremyja Lamba ostali su i bez one dodatne kreativne iskre iz driblinga te je novi čovjek od kojega će očekivati da izmišlja poene u izolacijama biti isključivo Malik ‘Dosad Na Govno Nalik’ Monk. Ovisno o tome kako budu disali u svlačionici, možda mogu držati neku razinu s obzirom na hrpu skupih veterana koje imaju, ali sumnjam da bi i njihovu uglavnom potpuno nesvjesnu upravu iznenadio potpuni raspad sistema.
Ako već nemaš mogućnosti biti prosječan ni na jednom kraju parketa, čemu se uopće truditi — kada se jednom ova mantra uvuče u franšizu, povratka nema.
27 NEW YORK KNICKS 26-56
Knicksi prodaju priču o radničkoj momčadi koja će znojem maskirati manjak talenta, ali kada ulazite u sezonu s jedinim ciljem da je nekako izgurate bez da izgubite posao ili franšizu, jasno da ne možete stvoriti neku posebnu kemiju.
David Fizdale će možda na momente izvući nešto žara iz ovog rostera, ali Knicksima je važnije dobit poneki pick tijekom sezone za jednog od svojih 37 krilnih centara. Odnosno, barem se nadam da im je to plan jer, ako stvarno misle igrati ozbiljne minute s trojkom Marcus Morris-Julius Randle-Taj Gibson, očito je da nikakvog plana nemaju.
U ovoj stihiji najvažnije je vidjeti koliko mogu mladi, a apsurd Knicksa je tim veći jer se jedini klinac koji je dosad pokazao naznake posebnog talenta, Mitchell Robinson, našao uguran u ovu hrpu visokih koji trebaju minute. Teret kreacije pokušat će nositi limitirani playmaker poput Elfrida Paytona, okružen talentima s greškom poput Kevina Knoxa i Dennisa Smitha koji vole driblati i šutirati, samo što to još uvijek rade na NCAA razini NBA dresovima na sebi usprkos. Pokaže li barem RJ Barrett da je spreman ostaviti sveučilišnu košarku za sobom, mogu otvoriti šampanjac.
26 MEMPHIS GRIZZLIES 29-53
U ovoj fazi rebuildinga porazi se očekuju, ali u Jarenu Jacksonu i Jau Morantu barem imaju dva vrhunska talenta oko kojih mogu graditi. I još se usput nadaju dobiti dovoljno borbenosti od veterana da barem zadrže grit & grind temelje i ne otjeraju ono malo publike koja još dolazi u dvoranu.
Jonas Valančiūnas će trpati protiv svakoga tko ga podcijeni, Bruno Caboclo će nastaviti iznenađivati sve koji se još nisu ukrcali na vlak, a Jae Crowder će upadati u šuterske serije koje će Grizlijima u jednom trenutku možda donijeti i budući pick u zamjenu za njegove usluge (ne zaboravimo da imaju i Andrea Iguodalu koji bi također trebao donijeti nešto resursa nazad kada ga konačno uspiju negdje trejdati). S ova tri fajtera bit će lakše igrati i Jacksonu i Morantu, a najbolje od svega je što se radi o igračima koji neće imati problema staviti svoj ego u stranu, svjesni da su ipak dio dugoročnog projekta. Projekta u kojem je itekako bitno vidjeti može li Brandon Clarke također biti igrač oko kojega vrijedi graditi i ima li Josh Jackson ikakvu vražju vještinu koja bi ga ostavila u NBA-u.
Ipak, manjak produkcije na vanjskim pozicijama, gdje jedino u Tyusu Jonesu imaju kakvog-takvog mentora i gdje će ih hrpa minuta za Graysona Allena u startu torpedirati, uz suludu konkurenciju na Zapadu, sugerira da će biti pravi podvig ostvariti 30-ak pobjeda.
25 PHOENIX SUNS 32-50
Njihova tržnica je prošla u debeloj sjeni, ali kada sve stavimo na papir, neki njihovi potezi nisu ništa lošiji od onoga što su radili konkurenti koji dokazano posjeduju inteligenciju. Barem kada je popuna rostera veteranima u pitanju.
S Rickyjem Rubiom su konačno riješili pitanje lani nepostojeće produkcije na jedinici — iako on nije idealan bek uz dominantnog pick & roll napadača kao što je to Devin Booker, svakako može odraditi solidan posao s loptom i pomoći rasporediti kreaciju tijekom 48 minuta. Aaron Baynes je odličan back-up centar koji može pomoći zatvoriti sredinu, Dario Šarić solidan veteran koji može donijeti tricašku produkciju u pravoj roli i tako malo raširiti reket za DeAndrea Aytona. Uz nastavak razvoja Kellyja Oubrea i Mikala Bridgesa na krilima, a obojica su lani pokazali izuzetan potencijal, Sunsi nakon dugo vremena imaju opipljive temelje za ambiciozan iskorak.
Koliko god veterani bili solidni i koliko god dvojica ovakvih mladih swingmana sposobnih igrati u oba smjera (a Oubre može i nešto napraviti s driblingom) kod mnogih izazivaju zavist (ne, u njima se ne krije novi all-NBA kandidat, ali dovoljno će biti da se obojica razviju u igrača kao što je bio Trevor Ariza), sve na kraju opet zavisi o tome koliko su Booker i Ayton spremni prestati nabijati šuplje brojke i zaigrati košarku.
Booker jednostavno nije dovoljno učinkovit igrač, posebice u trenutcima kada je bitno, da bi opravdao potrošnju koju si dopušta. Dok on ili ne počne zabijati višim postotcima ili ne prilagodi stil igre potrebama momčadi (čitaj: bolja selekcija šuta), a tu bi možda mogao pomoći Rubio, napad Sunsa teško može s dna.
Ayton pak uz obrambeni iskorak mora postati nešto više od finišera ako misli ikada opravdati činjenicu da je izabran prije Luke Dončića. Super je moći skupiti hrpu skokova u napadu i zabiti zicere nakon rolanja ili popanja, ali ova momčad od njega treba i sposobnost kreacije licem košu. Možda nikada neće biti u stanju namještati zicere cutterima koji se ubace iza leđa obrane, ali, spustiti loptu na pod, gurnuti nekoga ramenom i pokušati barem iznuditi poneku slobodno neki je minimum koji se očekuje od ovako razvikanog talenta. Jer, ako je sve što su Sunsi dobili tek solidan igrač zadatka koji će igrati uglavnom pasivnu košarku, onda cijeli ovaj projekt neće daleko dogurati.
Uglavnom, talenta za iskorak ima i ovih 30 i nešto pobjeda uopće nisu malen napredak s obzirom na to da lani nisu bili u stanju doći do 20 pobjeda. Dapače. A onda kada uvide da od doigravanja opet nema ništa, barem mogu dobiti nešto za igrače koji im nisu bitni za budućnost — Baynes i Šarić nude zanimljiv set vještina na skromnim ugovorima, što bi moglo izgledati itekako primamljivo nekim momčadima koje se bore za doigravanje.
24 ATLANTA HAWKS 34-48
Drugi dio prošle sezone dao je naznake da bi rebuilding mogao biti uspješan. Trae Young i John Collins u pick & rollu, s Kevinom Huerterom u spot-upu, pokazali su se kao sasvim fina osnova za graditi ambicioznije planove. E sad, može li se na ovome već ove godine u doigravanje?
Teško, ako uzmemo u obzir da su veterani koje su pustili poput Kenta Bazemorea i Dewaynea Dedmona vjerojatno korisniji košarkaši od veterana koje su doveli poput Evana Turnera i Jabarija Parkera. Godina zajedničkog iskustva svakako će pomoći spomenutom mladom trojcu da igra konstantnije, a solidan šuterski učinak s krila može se očekivati i od dvojice ovogodišnjih rookieja, 3&D swingmana DeAndre Huntera i potencijalnog mismatch scorera Cama Reddisha. Iskorak u napadačku prosječnost tako uopće nije nerealan svoj problematici s klupom usprkos (ne zaboravimo da će lopta dok Younga nema u akciji uglavnom biti u rukama Turnera ili Parkera, što nije idealno ni protiv drugih postava), ali ostaje pitanje obrane.
Previše je tu rupa i ne pronađe li stručni štab neke sistemske fore kojima će maskirati manjak talenta u pokušajima branjenja šuta i kontroli reketa, a tu prije svega mislim na više zone kojom bi nekako smanjili suludu količinu penala i više presinga kojim bi barem nekako natjerali suparnika da izgubi poneku loptu, tu onda jednostavno nema formule kojom bi se približili učinku 50-50.
23 OKLAHOMA CITY THUNDER 35-47
Startna postava s Chrisom Paulom, Shaijem Gilgeous-Alexanderom, Andreom Robersonom, Danilom Gallinarijem i Aquamanom Steveom Adamsom zvuči toliko dobro da čovjek počne razmišljati kako imaju potencijala za playoff. Ali već prvi pogled na klupu jasno daje do znanja da će svaka ambicija vrlo brzo biti ugašena. Thunder realno nema roster kojim će boriti za doigravanje i eventualne ozljede Paula ili Galloa bit će ravne katastrofi. U ovakvim okolnostima čak i ovih 35 pobjeda izgledaju kao fikcija jer neminovno je kako će kad-tad doći do rasprodaje i okretanja idućoj sezoni.
22 NEW ORLEANS PELICANS 36-46
Prvi korak rebuildinga zvan prikupljanje mladog talenta je odrađen više nego solidno. Imaju dovoljno klinaca oko kojih će graditi budućnost, a dodali su i nešto solidnih veterana koji će im pomoći da odmah budu konkurentni. Ali ne napravi li Brandon Ingram iskorak u rasnog kreatora ili ne pokaže li se Zion Williamson spremnim nositi teret onako kako to rade Giannis Antetokounmpo ili Ben Simmons, a ne tamo nekakav Julius Randle, Pelicansi jednostavno nemaju ozbiljne opcije koja će završavati utakmice. Mislim, ako čak i Cavsi sa zdravim Loveom imaju bolju triple-threat opciju za zadnjih pet minuta, onda znate da stvari nisu idealne.
Osim toga, koliko god Derrick Favors i JJ Redick bili solidni, treba uzeti u obzir da su igrali izuzetno kvalitetno isključivo zato što su bili dio momčadi koje su znale sakriti njihove minuse i maksimizirati plusove. Favors je bio vjerojatno najbolji back-up centar u ligi, ali u udarnoj roli teško da može biti toliko učinkovit. Redick je izgledao kao mladić dok se mogao otvarati iz blokova Joela Embiida kroz uručivanja jer su obrane imale još gomilu opcija koje su trebale paziti, a ovdje neće imati takav luksuz i godine bi se mogle početi nazirati.
Kako god, bit će zanimljivo vidjeti tko će od ovih klinaca iskoristiti priliku.
21 DETROIT PISTONS 37-45
Pistonsi su lani izvukli sezonu iznad svih očekivanja od Blakea Griffina, a u sjeni je završio i podatak kako je Reggie Jackson nakon dugo vremena bio dostupan i relativno pouzdan. Kolike su šanse da obojica opet ponove nešto slično? Ne prevelike, zato je itekako bilo važno ovoga ljeta dodati playmakera koji može nositi napad u slučaju da na duže vrijeme ostanu bez jednog od dvojice kreatora.
I što oni naprave? Dovedu Derricka Rosea koji će, ako nekim čudom uopće bude u stanju opet igrati na lanjskoj razini kada je na trenutke kotirao i kao kandidat za najboljeg šestog igrača u ligi, po defaultu propustiti 30-ak utakmica.
Ono, ako sve bude idealno i uz veliku dozu sreće, ova momčad opet može uhvatiti osmo mjesto. Realnije je pak očekivati kako će ovaj put ispasti iz trke za doigravanjem nešto ranije.
