NBA prognoza: 10 prosječnih

Najavljujemo sezonu predviđanjem učinka svih ekipa

Zadnja izmjena: 8. listopada 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Telesport

Sredina u NBA-u nikad nije zlatna, jer u njoj su ekipe koje niti mogu računati da će se umiješati u borbu za prsten, a niti su porazima i tankiranjem napravile korak prema visokom picku na draftu i rebuildingu koji bi im u budućnosti mogao donijeti iskorak kakav žele.

Međutim, to se pravilo odnosi samo na one koji se u sredini zadržavaju više sezona. Sredina NBA poretka isto je tako okruženje u kojem možete sresti uzbudljive ekipe čiji je uspon već uzeo maha, kao i one donedavno velike koji su na sigurnom putu dolje. Ovaj dio pregleda sadrži više takvih ‘drugog’ i ‘trećeg’ tipa od onih koji samo tavore u prosjeku.

Ovdje možete pročitati prvi dio, a sad idemo dalje…

20 CHICAGO BULLS 37-45

Ovih 15 pobjeda viška u odnosu na lani itekakav su skok koji se predviđa Bullsima, ali nije nemoguće da on bude još i veći. Naime, Thaddeus Young i Tomáš Satoranský su baš igrači kakvi su im potrebni, sporedni glumci koji ne trebaju loptu da bi ostavili pozitivan dojam. Vidjeli smo lani koliko je dodatak Otta Portera pomogao Bullsima da zaigraju ozbiljnu košarku. E, pa sad su dodali još dvojicu igrača takvog tipa. Na ovakvim opcijama se ne grade one najviše ambicije, ali oni mogu biti itekako dobri temelji oko kojih će talentirani potrošači brusiti zanat.

S tim da Bullsima ne treba nužno kvantni skok Zacha LaVinea i Laurija Markkanena. Ne, za početak bi bilo sasvim dovoljno da su zdravi jer su lani propustili 20, odnosno 30 utakmica. Dodajmo još da je i Wendell Carter propustio skoro 40 i jasno da će Bullsi samo s boljim zdravljem ključnih opcija neminovno napraviti iskorak, bez obzira koliko one mlade bile. Uz to su dodatkom pick & roll gurua Chrisa Fleminga, kojeg su ukrali Netsima, znatno povećali šanse da taj iskorak dođe od napada.

LaVine je closer i prva opcija, sada u Satoranskom konačno ima drugog beka koji može igrati bez lopte te mu istovremeno pomoći u kreaciji, a u Youngu i Markkanenu imaju i potrebne ispušne ventile koji znaju igrati licem košu (Carter također ima potreban talent za držati napad živim, iako ga nije previše pokazivao u rookie sezoni). Izvuče li i Jim Boylen svojim tvrdim pristupom i s nešto više defenzivnog talenta pozitivne pomake i iz obrane, Bullsi bi mogli biti jedno od ugodnijih iznenađenja ove sezone.

19 MINNESOTA TIMBERWOLVES 38-44

U Karl-Anthonyju Townsu imaju svoj temelj, jednog od najefikasnijih napadača u ligi oko čijih posjeda možete složiti iznadprosječnu navalu. Kvragu, čak su i lani, usprkos svim turbulencijama (šifra: Butler) i jednom ogromnom sistemskom problemu o kojemu ćemo više uskoro, završili sa, zamalo, top 10 učinkom prema naprijed.

Međutim, premalo su ovoga ljeta napravili da poprave situaciju oko Townsa i ozbiljnije se uključe u borbu za osmo mjesto. Shabazz Napier, Jake Layman i Noah Vonleh su pristojni igrači sposobni začepiti rupe na 15-ak minuta po večeri, ali definitivno neće raditi pozitivnu razliku na kraju balade. Bez potpuno zdravih Roba Covingtona i Jeffa Teaguea, bez Jarretta Culvera u izdanju iznad svih očekivanja te bez iskoraka Josha Okogiea u rotacijskog igrača, jednostavno nemaju dovoljno dobrih košarkaša.

A kad sve stavimo na vagu, uvijek se vraćamo na Andrewa Wigginsa.

Liga je krcata preplaćenim zvjezdicama koje gomilaju šuplje brojke, ali ovakva prevara poput Wigginsa rijetko se rađa. Njegova iznadprosječna potrošnja i ispodprosječna učinkovitost u apsolutno svim aspektima šuta i kreacije jednostavno vuku Wolvese prema dolje. Ono, čovjek je totalni anti-Towns i stvarno je apsurdno da ista momčad ima istovremeno jednog od najučinkovitijih potrošača lige i jednog od najmanje učinkovitih. Ukratko, da tih 20+ posjeda koje troši po večeri podijeliš skupini NBA prolaznika koji igraju za minimalac, izgledi za ući u playoff bili bi ti znatno veći. Dok se to ne riješi — a ne pada mi na pamet reći da bi se to moglo riješiti nekakvim Wigginsovim iskorakom, jer iza njega je već pet sezona ničega — Wolvesi će stajati u mjestu.

18 SACRAMENTO KINGS 41-41

Nakon ovoljetnih promjena Kingsi bi trebali imati dublju klupu i bolju obranu, što bi svakako trebalo pomoći u novom pokušaju lova na playoff. Ipak, svim dolarima ulupanim u ova poboljšanja usprkos, radi se o minimalnim pomacima koji neće značiti ništa ako Luke Walton istovremeno ne izvuče iz napada još više nego što je to lani uspjelo Davidu Joergeru.

De’Aaron Fox djeluje kao siguran kandidat za novi iskorak i u njemu Kingsi imaju stabilan temelj, ali ostatak društva pokazao se poprilično sklonim oscilacijama. Kada su Buddy Hield i Nemanja Bjelica zabijali trice u serijama, Kingsi su izgledali stvarno dobro, ali, kako je sezona odmicala, njihov učinak postajao je sve manje izvjestan. Samim tim su i Kingsi ostali bez dovoljno oružja.

Ovisiti o šuterskom raspoloženju nije idealno, ali dobra je vijest da su lani skoro ulovili doigravanje s bezveznom košarkom Bogdana Bogdanovića koji cijelu sezonu nije uspio uhvatiti poštenu formu, uglavnom zbog problema s ozljedama. S njim u optimalnom zdravstvenom stanju i na istoj valnoj dužini s Waltonom, trebali bi dobiti taj osigurač za dane kada Hield ne bude u stanju zabijati iz driblinga u serijama ili kada Bjelica i Harrison Barnes ne donesu potrebnu kvotu trica iz spot-upa. Tako da bi, usprkos konkurenciji, možda i mogli na mala vrata u doigravanje. S druge strane, ovdje je i dalje dovoljno upitnika da nikoga neće iznenaditi eventualno nazadovanje. Ipak su ovo Kingsi.

17 INDIANA PACERS 42-40

Raspala se momčad koja je nekim čudom od eksperimenta postala ozbiljna košarkaška družina i sada je opet u fazi eksperimenta. Mogu li Nate McMillan i njegov guru za obranu Dan Burke opet pronaći način kako na brzinu sklepati smislenu rotaciju i stil igre?

Umirovljenje Darrena Collisona nije problem jer su doveli dovoljno playmakera, a i odlazak Bojana Bogdanovića se može donekle preživjeti ako će TJ Warren nastaviti zabijati trice lanjskim postotcima (veliki “ako”). Međutim, gubitak Thaddeusa Younga ih stavlja u poziciju u kojoj će morati igrati s puno manje potentnim postavama, pri čemu neće biti lako maskirati probleme u obrani koje će imati s Warrenom ili TJ Leafom na četvorci, odnosno u napadu s Domantasom Sabonisom i Milesom Turnerom kao parom pod košem.To je možda trenutno i najbolja kombinacija visokih koju imaju, ali teško da može biti učinkovita koliko je to bio lanjski startni duo. Uostalom, više Sabonisa sa starterima znači i manje Sabonisa s klupom, a upravo su to bile situacije u kojima je razbijao suparnike.

Osim toga, Young je bio član startne petorke koji bi ostajao s rezervama te je itekako zaslužan za svu onu razliku koju su Pacersi stvarali dubinom. Ta dubina je, uz dužno poštovanje opcijama u vanjskoj liniji, sada kompromitirana. A ne zaboravimo i onaj ključni detalj: Pacersi će morati tražiti funkcionalan sustav bez Victora Oladipa koji još vuče ozljedu koljena i koji će i nakon povratka u akciju trebati još dosta vremena dok pronađe nakadašnju formu.

Defenzivno solidni će ostati dok god imaju Burkea i Turnera, ali teško da će moći biti toliko dobri kao lani da pokriju probleme u napadu. Praktički, imaju sreću što su momčadi ispod poput Chicaga, Detroita i Atlante još veće nepoznanice.

16 PORTLAND TRAIL BLAZERS 42-40

Bit će ovo još jedan dobar test toga koliko je bitan sustav u NBA-u. Jer ovi Blazersi iz godine u godinu imaju sve manje talenta oko Damea Lillarda i CJ McColluma i opet nekako nalaze načina za ne samo ugurati se u doigravanje, već i za pobjeđivati u gomili utakmica, svakako u puno više njih nego im ijedan statistički model prognozira.

Može li ova godina biti ona u kojoj je statistika konačno u pravu?

Gubitak Jusufa Nurkića je ogroman udarac jer, sve i da Hassan Whiteside odradi posao u sredini reketa (a tu bi se trebao solidno uklopiti barem obrambeno, jer Blazersi vole držati centra u zoni), nedostaje mu ona Nurkova kvaliteta licem košu koja je Lillardu omogućavala da po potrebi igra bez lopte i tako kazni obrane kad se previše fokusiraju na njegovo usporavanje. Napad bi tako trebao postati puno predvidljiviji i puno ovisniji o inspiraciji dvojice bekova, a usto Blazersima nedostaje i šutera i sekundarnih kreatora uokolo koji bi ponijeli dio tereta.

E, tu sada na scenu stupa spomenuti sustav koji je Terry Stotts izgradio i koji bi mogao izvući iz Rodneya Hooda i Anferneea Simmonsa dovoljno da napad diše čak i kada lopta nije u rukama udarnog dvojca. Usto, možda se Zachu Collinsu, koji također tek treba opravdati veliku rolu koja ga čeka u oba smjera, pridruži netko od rubnih NBA igrača koje su okupili te tako riješe i pitanje šuterske podrške.

Mario Hezonja, Gary Trent, Anthony Tolliver i Skal Labissiere — barem dvojica od njih će morati standardno zabijati trice da bi se Blazersi kotrljali. Koja će to dvojica biti, nemoguće je pretpostaviti. Ali ako itko može iz do jučer ničega dobiti nešto opipljivo, to su valjda Blazersi koji su napravili NBA igrača od Laymana te zamalo u playoff heroje pretvorili Hooda i Enesa Kantera.

15 MIAMI HEAT 43-39

Jimmy Butler bi trebao, pod uvjetom da odigra dovoljan broj utakmica, biti ta razlika između playoffa i lutrije. Lani su muku mučili s playmakerima zbog ozljeda Gorana Dragića i Diona Waitersa, a sad konačno imaju čovjeka kojem mogu dati loptu u ruke i koji će znati dobiti utakmicu. To bi — uz standardno čvrstu obranu, koja bi uz više prostora za Bama Adebaya i Justisea Winslowa sad kada nema Whitesidea i Josha Richardsona — mogla postati još žilavija, trebalo biti dovoljno za ugurati se među osam.

14 GOLDEN STATE WARRIORS 43-39

D’Angelo Russell nije zamjena za Kevina Duranta, tako da bismo se stvarno trebali prestati pitati može li ova momčad, jednom kad se Klay Thompson vrati u pogon, igrati na šampionskoj razini. Ne može, jer obrambeno neće lomiti utakmice kao što je mogla dok je u patroliranju kroz reket Draymondu Greenu pomagao KD, ili još ranije dok su imali hrpu swingmana i centara sposobnih igrati elitnu obranu.

A i napadački nas čeka dosta promjena. Na stranu manjak šuta u ovom periodu bez Klaya i uopće problematična efikasnost koju generira zamjena Duranta Russellom, ova momčad više čak nema ni onu količinu igrača sposobnih baciti lucidno dodavanje koja ju je činila posebnom. Bez Andrea Iguodale i bez centra koji može dodati onako kako su to bili u stanju DeMarcus Cousins ili Andrija Bogut, igrat će košarku puno sličniju ostatku lige. Dodajmo još da bez Klaya neće biti u stanju igrati ni onoliko off the ball akcija i eto nam jedne puno običnije verzije Warriorsa koja će ovisiti o pick & rollu i izolacijama kao i svaka druga prosječna NBA momčad.

Uglavnom, sve i da nekako pronađu način održati napad elitnim tijekom regularne sezone, a to prevedeno znači jahanjem Stepha Curryja preko svake mjere, defenzivni problemi će uvijek vrebati iza ugla kako bi Warriorse podsjetili da su dani borbe za prstenje prošlost.

13 TORONTO RAPTORS 44-38

Bit će zanimljivo vidjeti koliko će bez Kawhija Leonarda biti u stanju vući Kyle Lowry i Fred VanVleet, a pogotovo može li Pascal Siakam konstantno iz večeri u večer održavati visoku učinkovitost u situaciji u kojoj se od njega sada očekuje da više igra kao kreator, a manje kao finišer. Kralježnicu imaju, ali dubinu baš i ne, i tu bi mogli ležati problemi. Ne nametne li se OG Anunoby, nedostajat će tijela na bokovima, a ozljeda jednog od dvojice playmakera mogli bi značiti i raspad sistema.

Naravno da će Clippersi itekako budno paziti što se događa s njima jer eventualno otpuštanje Marca Gasola i novo udruživanje s Kawhijem pred playoff bi manje-više riješilo pitanje prvaka.

12 ORLANDO MAGIC 45-37

Vraćaju svoju ultraprosječnu momčad natrag, pojačanu za veterana Al-Farouqa Aminua. Ponove li svi lanjske role — a tu ne mislim samo na Nikolu Vučevića, čiji problemi ipak do izražaja dolaze tek u doigravanju, već prije svega na puno više oscilacijama sklone šutere DJ Augustina i Terrencea Rossa — imat će dovoljno za vratiti se u doigravanje. Za biti nešto bolji od lanjskog izdanja ipak će trebati novi iskorak u relevantnost Jonathana Isaaca i standardne minute od mladih Moa Bambe i Markellea Fultza.

11 BROOKLYN NETS 45-37

Ova momčad je definitivno lani nadmašila očekivanja, pogotovo defenzivno. S Kyrieom Irvingom i DeAndreom Jordanom može se očekivati regres na toj strani parketa, iako ne preveliki — jer, bez obzira što su Netsi ostali bez pouzdanih defenzivaca poput Rondaea Hollis-Jeffersona i Eda Davisa, njihov učinak je najvećim dijelom bio baziran na sistemu. Malo tko je igrao više zone od Netsa, a to je nešto što se opet može očekivati. Usto im Garrett Temple i David Nwaba daju nešto dužine i mišića na bokovima potrebnih za baciti na loptu.

Napad bi također trebao ostati sličan; iako se pamte minijature D’Angela Russella, Carisa LeVerta i Spencea Dinwiddieja, činjenica je da su Netsi usprkos individualnim bljeskovima na toj strani jedva gurali i da su im trebala herojstva spomenutih kako bi dobili dovoljan broj utakmica. Baš nešto u što se Irving kao jedan od najvećih hero ball igrača u ligi uklapa.

Kyrie, pa i Jordan, mogli bi pomoći napadačkom učinku, kao i zdravi LeVert. Kreacije će Netsi imati sasvim dovoljno, pa ako iz spot-upa dobiju potrebnu dozu trica, prema naprijed mogu samo napredovati. Plafon nije previsok dok god je Kevin Durant na tribinama, ali nadmašiti lanjske 42 pobjede bi trebali bez većih problema.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.