Iako nije bio prisutan u dvorani nego je ostao u hotelu u Oklahoma Cityju, utakmica između domaćeg Thundera i Utah Jazza je otkazana. I to na pomalo filmski način, tako što je Donnie Strack, šef medicinskog osoblja Oklahome, doslovno utrčao na teren netom prije podbacivanja lopte prenijevši informaciju o Gobertu sucima koji su utakmicu prekinuli, a kasnije i otkazali. Ubrzo nakon toga liga je odgodila sve ostale utakmice do daljnjeg.

Nije dokazano da se Gobert zarazio dodirujući mikrofone i diktafone ispred njega, što ga ipak ne amnestira od krivnje jer je nonšalantnim ponašanjem poslao krivu poruku fanovima, javnosti i SAD-u u kojem je virus hvatao maha. Iako je i bez Goberta bilo samo pitanje dana kada bi liga otkazala utakmice, Francuz je dobio porciju uvreda i medijskog razvlačenja od ekstrema do ekstrema. Za jedne je bio neodgovorni kreten, za druge antijunak koji je osvijestio opasnost od pandemije kod stanovnika SAD-a.

Dolazimo do brojke od oko 500 milijuna dolara koji zasad nisu utrženi. I tu pričamo samo o novcu od ulaznica

Istina je, kao i obično, negdje u sredini. Gobertu nije trebao potez s dodirivanjem opreme nakon presice jer je trebao biti svjestan opasnosti i utjecaja koji on kao NBA igrač ima. Na drugoj strani, ne trebamo se pretvarati, svi smo mi pomalo (bili) Rudy Gobert. Dok se Kina hrvala s koronavirusom, mi smo na problem sa sigurne distance gledali kao na “malo jaču gripu”, prebrojavali smo godine ljudi koji su zaraženi i umiru i na temelju njih gradili (optimistične) prognoze. Bio je to klasični zapadnjački modus operandi pri kojem se nevolje uvijek događaju negdje dalje od nas: u Kini, na Bliskom Istoku, u Africi.

Gobert je nakon infekcije doživio obrat. Na svom Instagram profilu napisao je ispriku i donirao novac za borbu protiv virusa. Mi također postajemo svjesni opasnosti, sad kad je virus pred našim vratima i kad je koncept modernog društva stavljen u zamrzivač do daljnjeg. Bez želje da se širi defetizam, činjenica je da je svijet kakvog smo poznavali nestao preko noći i tako će biti na neko vrijeme.

Ne treba nam bolji primjer za to od odgođenih utakmica NBA lige, koje su fanovima bile prijeko potrebna dnevna doza sportskog fiksa bez kojeg nije mogao proći dan. Liga je iza sebe ostavila mjesec dana regularne sezone, neodigran playoff, nepoznatog prvaka, nepodijeljene individualne nagrade i još štošta. Ostavljena je i neizvjesnost koja generira gomilu pitanja. Na pet najvažnijih ćemo pokušati dati nekakav okvirni odgovor.

1. Kad se liga nastavlja?

Ovo je definitivno pitanje koje najviše muči fanove i na koje je najteže dati odgovor jer direktno ovisi o neutraliziranju pandemije, o tome koliko će stanovništvo biti disciplinirano u praćenju uputa, a medicinski timovi efikasni u svom poslu. A to sve su ogromne varijable. Sve dok igrači, treneri i ostalo osoblje nije sigurno od zaraze, liga neće početi. Jasno je da je prvotna suspenzija lige po naredbi komesara Adama Silvera, a koja je trebala trajati 30 dana, sad već lanjski snijeg. Po svim prognozama nema šanse da opasnost od koronavirusa u SAD-u mine do sredine travnja.

Na zadnjem nedjeljnom sastanku vodstva NBA lige i vlasnika franšiza, prema ESPN-u, period u kojem bi liga trebala biti nastavljena je sredina ili kraj lipnja. I to je best-case scenario u koji je uključena i ideja o igranju utakmica bez publike.

Izgledno je da se zasad ne odustaje od igranja svih utakmica regularne sezone koje su bile odgođene, što će imati ogromne posljedice na NBA kalendar, i ne samo na njega. Zadnja utakmica regularne sezone trebala se odigrati 14. travnja, a playoff početi tri dana kasnije. Prva utakmica finala trebala je početi 4. lipnja, NBA draft je zakazan za 25. lipnja, a free agency tradicionalno počinje početkom srpnja. Ne zaboravimo i da su kvalifikacijski turniri za Olimpijske igre krajem lipnja direktno vezani uz NBA kalendar, baš kao i same Olimpijske igre u Tokiju od 24. srpnja do 9. kolovoza.

Ako liga želi izbjeći takvu dubiozu u kalendaru, onda će morati skratiti ili završiti regularnu sezonu i odmah se prebaciti na playoff, u kojem također reducirani broj utakmica nije isključen. Samo onda se postavlja pitanje legitimiteta prvaka i uopće regularnosti sezone.

Najgori scenarij je da se pandemija u SAD-u održi sve do kraja ljeta i da liga bude prisiljena ugasiti sezonu kao da nije ni postojala. To bi bio strašan udarac za ligu u globalu koja prvaka daje od 1947., što je nakon NFL-a (koji prvaka daje od 1933.) drugi najduži takav niz u američkom profesionalnom sportu.

2. Što se događa s igračima i ekipama?

Zasad su među igračima zabilježena tri slučaja zaraze koronavirusom. Prvi je bio Gobert, nakon njega njegov suigrač Donovan Mitchell koji se oglasio i rekao da i dalje ne osjeća simptome bolesti. Treći igrač koji je zaražen je centar Detroit Pistonsa Christian Wood, koji je protiv Goberta i Jazza igrao 7. ožujka, a koji se prema navodima osjeća jako dobro. Po zadnjim vijestima, pozitivna na koronavirus su i četvorica igrača Brooklyn Netsa, a među njima i superzvijezda Kevin Durant. Sve momčadi koje su u posljednjem periodu igrale protiv Jazzera, poput Cleveland Cavaliersa, New York Knicksa ili Toronto Raptorsa dobile su naputak da obave testiranja među svojim osobljem i stave se u karantenu na neki period.

Također, prema protokolu koji je vrh NBA lige u nedjelju uspostavio, igračima se ne preporučuje da putuju izvan grada ili mjesta u kojem žive. Zabranjeno je putovanje svim igračima kojima je određena samoizolacija, a nikakva putovanja izvan Sjeverne Amerike nisu moguća. Ako igrači odluče otputovati izvan grada, moraju redovito nadležne u franšizi izvještavati o tome gdje se nalaze. Klasični timski treninzi su zabranjeni i za sve ekipe vrijedi pravilo jedan igrač-jedan trener-jedan koš. To znači da su u trening-centru dopušteni samo individualni treninzi s jednim trenerom i na jednom dijelu parketa. Preporuka je i da se svakom igraču ili članu tima mjeri temperatura prije ulaska u dvoranu kako bi se smanjila opasnost od infekcije i širenja.

Sudeći po društvenim mrežama, igrači slobodno vrijeme u izolaciji provode baš kao i mi obični smrtnici: uz videoigre, filmove, TV serije. Nije zgorega napomenuti i da je liga odlučila ne provoditi testiranja na droge za vrijeme pauze.

3. Jesu li igrači društveno angažirani po pitanju pandemije?

U skladu sa svojim realnim mogućnostima i ovlastima, igrači su svoje aktivnosti usmjerili na društvene mreže gdje pozivaju građane na samoizolaciju ako imaju simptome, motiviraju ih da izdrže karantenu pokazujući svoje aktivnosti ili ih izravno pozivaju na društveno distanciranje, pojam koji se učestalo koristi u zadnjih nekoliko dana. Sve to kako bi se poravnala krivulja koja prikazuje dinamiku pandemije. Ona se više ne može zaustaviti, može se samo ograničiti pridržavanjem nametnutih pravila, s ciljem da se uravnoteži broj zaraženih i teških slučajeva koji prijete da sruše kompletan zdravstveni sustav.

Osim toga, igrači izravno pokušavaju financijski pomoći najugroženijima, a to su obični radnici koji doslovno žive od utakmica, a koji su sad bez njih ostali bez prihoda. Radi se o prodavačima hot dogova i piva u dvorani, o zaposlenima u fan shopovima, o čistačicama, domarima, ljudima koji brinu o parketu, rasvjeti, glazbi. Njih ne štiti nikakav kolektivni ugovor kao NBA igrače, a ni nagomilano bogatstvo kao vlasnike franšiza.

Srećom po njih, postoje humani i vlasnici i igrači. Giannis Antetokounmpo, Kevin Love, Blake Griffin, Zion Williamson i drugi već su izdvojili znatna financijska sredstva da se pomogne zaposlenima unutar dvorana u kojoj igraju. Mark Cuban, vlasnik Dallas Mavericksa, prvog je dana nakon odgode utakmica najavio da će zaposlenicima isplatiti novac kao da su se utakmice odigrale. Ubrzo nakon toga Cubanov primjer slijedili su vlasnici Atlanta Hawksa, Raptorsa, Miami Heata, Washington Wizardsa i drugi.

4. Što će biti sa salary capom i plaćama igrača?

Ovo je još jedno pitanje koje iznad sebe ima bezbroj upitnika s pratećim pravnim i praktičnim začkoljicama. Liga je zasad uvela moratorij na sve moguće financijske transakcije ekipe, što znači da se ne mogu ni otpuštati ni dovoditi novi igrači — ni na dugoročne, ni na negarantirane, two-way ili 10-dnevne ugovore. Stvar sa salary capom i plaćama postaje zanimljiva kada znamo da igračima sa zadnjom godinom ugovori traju do 30. lipnja, pa je pitanje kako će to biti riješeno ako se sezona nastavi tek tada. Osim toga, plaće trenerima ne potpadaju pod salary cap, to plaćaju vlasnici, pa je upitno i kako će to biti riješeno ako se sezona oduži, a hoće.

Jedan zanimljiv detalj po pitanju salary capa i kolektivnog ugovora je klauzula upravo u kolektivnom ugovoru nazvana Force Majeure Event koje štiti ligu i kaže da se igračima u slučaju rata, prirodne katastrofe ili globalne pandemije od plaće odbija jedan posto iznosa za svaku neodigranu utakmicu. Na plastičnom primjeru objašnjeno, Jamesu Hardenu, kojemu je ove sezone garantirano 38.199.000 dolara, zbog spomenute klauzule bi po svakoj propuštenoj utakmici bilo od ukupne plaće odbijeno 381.990 dolara. Do ovoga vjerojatno neće doći jer je izvjestan nastavak regularne sezone i nikome nije u interesu zakomplicirati već dovoljno neugodnu situaciju.

Što se samog salary capa za iduću sezonu tiče, ne očekuju se tektonske promjene. Predviđanja kažu da će biti nešto niži nego ove sezone, ali budući da je čvrsto vezan uz TV ugovor koji je na snazi još tri sezone, teško je očekivati radikalne rezove.

5. Koliki su gubitci lige i vlasnika franšiza?

Vlasnici i liga najveći financijski udarac doživjeli su po pitanju prodanih ulaznica. Rasprodana dvorana prosječno znači 1,2 milijuna dolara profita od ulaznica. Doduše, ta brojka varira od dvorane do dvorane jer nije isto igra li se na malom tržištu New Orleansa gdje je brojka onda bliža 500.000 dolara ili u San Franciscu u novom Chase Centeru, gdje je blizu 3,5 milijuna. U playoffu je prosječni profit ekipa od prodanih ulaznica po utakmici oko dva milijuna dolara.

E sad, uzmemo li u obzir da je iza nas ostalo 259 utakmica regularne sezone i oko 80 utakmica playoffa, dolazimo do brojke od oko 500 milijuna dolara koji zasad nisu utrženi. I tu pričamo samo o novcu od ulaznica, u računicu uopće nisu uračunati prodani dresovi, navijački rekviziti ili hrana i piće u dvoranama.

Sad je vrlo jasno zašto je i ligi i vlasnicima itekako u interesu da se utakmice regularne sezone odigraju.

U zraku je ostalo još dosta pitanja u zraku koja bi se mogla tematizirati. Nažalost, situacija je takva da su i odgovori na njih u sferi puke procjene ili nagađanja. Ona zasigurno nisu bitna koliko ona o pandemiji i koronavirusu s kojima se bori cijelo čovječanstvo. Sigurno je tek da ćemo bez omiljene igre i lige biti duže nego što smo očekivali kad je suspenzija počela. Dobra je stvar što ćemo nakon ovoga valjda naučiti više cijeniti jednu običnu malu stvar kao što je košarkaška utakmica, ili veliku kao što je zdravlje čovjeka.