U prvom dijelu pregleda hrvatskih igrača u NBA-u fokusirali smo se na Bojana Bogdanovića i priliku koju mora iskoristiti. On će ostati u ligi, dobit će novi ugovor, ali ovom sezonom određuje njegovu visinu. Situacija u kojoj se nalazi teško može biti bolja, s toliko otvorenih minuta, tolikim ovlastima u momčadi i manjkom konkurencije nalazio se u iznimno zahvalnoj zoni.
Mario Hezonja je, s druge strane, u iznimno opasnom području.
Za razliku od Netsa koji nemaju niti talenta niti ambicija, Orlando se odlučio krenuti po pobjede. Ima li pokrića za te ambicije, to je već pitanje za ozbiljniju raspravu. Ipak, na Floridi su napravili zanimljivu gužvu pod obručem, doveli talentiranog i uspješnog trenera koji voli igrati kroz visoki post te se oslanja na obranu. I za početak tu su dvije stvari koje ne idu Hezonji u prilog.
U ‘win now’ mentalitetu nema prostora za dječje bolesti koje treba preboljeti, a još manje mjesta ima za izgubljena izdanja u obrani. Poziciju šutera okupira Evan Fournier, koji će uz novi ugovor dobiti hrpu šuteva, a zdravi Jodie Meeks je također pouzdanija opcija od Hezonje. Na poziciji trojke ispred njega je Aaron Gordon koji svojim fizikalijama može braniti 4 pozicije i iskusnjara Jeff Green. Dakle, Hezonja neće dobiti previše prilika za razvoj svog talenta.
Druga stvar je stil igre. Dok NBA visi u rukama bekova i napad leži na vrtnji pick and rolla, Frank Vogel voli igru kroz visoke igrače, korištenje visokog posta i razigravanje kroz ‘horns’ setove. U praksi to znači manje lopte u Hezonjinim rukama, manje akcija u kojima ima slobodu improvizacije i manje šuteva kojima će dokazati da je spreman preuzeti veću ulogu u momčadi, postati nešto više od usputnog kotačića u napadu. Također, obrana je temelj Vogelova stila. A obrana nije temelj Hezonjina stila. Vogel od svojih bekova traži dosta presinga, pomaganja i rotacijskih pokrivanja, a Hezonja je pokazivao velike poteškoće u branjenju strane bez lopte i u puno siromašnijim sistemima Xavija Pascuala i Velimira Perasovića. Nažalost, na prvu je jasno kako su Hezonjin i Vogelov stil dijametralno suprotni.
Ogroman potencijal i velike rupe
Prve četiri utakmice zorno su pokazale takav razvoj situacije. U prvoj je dobio 14 minuta i samo 3 zabijena koša, dok je u drugoj dobio 24 minute koje je začinio s 13 poena. Međutim, poeni nisu došli kao produkt minuta, već sasvim obrnuto – Hezonja je dobio prekovremeno jer je bio aktivan u obrambenom dijelu momčadi i relativno dobro šutirao. Za dvije ukradene lopte dobio je ovlasti da ispuca čak 15 napada, tako da je imao najviše pokušaja prema košu u svojoj momčadi. No, već u trećoj i četvrtoj utakmici vratio se lošim običajima, forsirajući nepotrebne situacije i upisavši samo 3 pa 2 poena za 10 i 12 minuta igre. Zaista spor početak sezone, samo 29% šuta iz igre i više izgubljenih lopti nego asistencija nisu ohrabrujuća situacija za nastavak, usprkos jednoj jako dobroj utakmici.
Hezonja ima talenta, ima atleticizam, ima šut. Međutim, pokazuje iznimnu dekoncentraciju u igri, nije discipliniran, loše odabire šut za trice i pokazuje određene tehničke nedostatke, posebno u prodoru i igri lijevom rukom. Orlando nije u poziciji da mu daje kredit, te će Hezonja malo preko reda morati odrasti. Inače ga čeka vrlo tmurno razdoblje u sunčanoj Floridi, bez obzira na to što je bio peti izbor na draftu.
Za razliku od njega, suigrač i sunarodnjak Damjan Rudež nema ništa osim šuta. I u ovakvom sastavu visoke linije Orlanda i s playmakerom bez finese na šutu, to je sasvim dovoljno za ostanak na rosteru i čekanje prilike u slučaju ozljede ili loše serije suigrača, 7-8 minuta po utakmici, te ovisno o postotku trice, nekoliko nacrtanih akcija za njega u kutu. Negarantirani ugovor bit će aktiviran kao garantirani ako ga Orlando ne otpusti do 7. siječnja, a takav ishod može spriječiti samo neki trade koji bi ga učinio prekobrojnim.
Jednostavno, u ovom trenutku iskustvo koje ima s trenerom Franckom Vogelom i pouzdan šut (nevjerojatnih 57% za tricu u predsezoni), kombinirano s manjkom igrača sličnih karakteristika, čini ga dijelom rostera. Dosad nije ubilježio nastup u regularnoj sezoni, dijelom radi bolesti, međutim jasno je kako je on samo 14. ili 15. čovjek na rosteru sa specifičnim zadacima za pripremanje treninga i održavanje dobre atmosfere u momčadi. Uostalom, toga je i sam svjestan i vjerojatno uživa u toj ulozi, skupljajući iskustvo koje će mu jednog dana možda koristiti u trenerskoj ulozi.
Da se vratimo Hezonji… Mario je u svojoj drugoj NBA sezoni, onoj koja je obično ključna za formiranje uloge u momčadi. Ovo je sezona u kojoj će mu greške prestati biti tolerirane, a napredak će postati imperativ. Na njemu je da dokaže kako to neće biti problem; da u sebi nosi gen istinskog igrača i borca, a ne vječitog talenta.
