Teoretski, Warriorsi bi u idućoj sezoni, kada se Cousins oporavi od ozljede, mogli imati pet All-Star igrača u početnoj petorci, što je nezabilježeno u NBA povijesti. Definitivno zvuči zastrašujuće za ostatak lige da je momčad koja je igrala zadnja četiri finala, od čega tri suvereno osvojila, potpisala igrača Cousinsova kalibra i tako dodatno učvrstila svoju dominaciju.

Ne čudi zato da je DeMarcusov potpis digao toliko bure u NBA javnosti i samo dodatno podebljao boje mete koju Warriorsi zadnjih godina nose na svojim leđima. Izazivaju bijes kod NBA fanova jer dominiraju i nitko im ništa ne može. Čitamo kako zbog njih liga gubi na konkurentnosti i zanimljivosti. Prijedlog je da im se odmah uruči Trofej Larryja O’Briena za sljedeću sezonu. Zbog njih se otkazuju pretplate za NBA league pass i prestaje s praćenjem NBA lige. Ako je Grinch ukrao Božić, onda su tobože Warriorsi ukrali košarku. U kratkom periodu su od omiljene NBA ekipe postali personifikacija zla.

Potpuno neopravdano, ako mene pitate. Pucate u pogrešnu metu ako za prenaglašeni problem manjka konkurentnosti u NBA ligi krivite Warriorse, baš kao što opet gađate u pogrešnu metu ako za suradnju Warriorsa i Cousinsa krivite upravo njih.

Od miljenika do omraženih

U posljednja dva finala između Warriorsa i Cavaliersa navijao sam za Cavalierse. Ne zato jer su mi Cavsi i LeBron James nešto posebno dragi, nego zato što su bili slabiji u tom duelu. Smatram normalnim ljudskim impulsom da navijaš za slabijeg još tamo od vremena kada prvi put čuješ za priču o Davidu i Golijatu. Lakše navučemo cipele slabijeg i stavimo se u njegovu kožu jer pobjeda protiv jačeg dokazuje da ništa nije nemoguće i kako su do jučer silni danas tek jedni od.

Warriorsi su samo sposobniji od drugih, a za njihovu dominaciju krivite druge franšize koje su nesposobne stvoriti momčad koja bi im se znala suprotstaviti

Pa iako ne gajim posebne simpatije prema Warriorsima, nije mi teško priznati kako su upravo oni po vertikalnoj liniji najbolje posložena organizacija u NBA ligi. Od vlasnika pa do čistačice ne postoji bolje ustrojena organizacija. Preuzeli su taj primat od Spursa koji se trenutno guše u svojim problemima i koji zadnjih godina nemaju rezultatskih uspjeha.

Streloviti uspon Warriorsa kao franšize počeo je onog momenta kada ih je Joe Lacob 2010. kupio za 450 milijuna dolara. Odmah se obračunao s avetima prošlosti — otpustivši legendarnog trenera Dona Nelsona, razmijenivši tada najboljeg igrača Dubsa i mezimca gledatelja Montu Ellisa kako bi napravio prostora za razvoj Stephu Curryju i zaposlivši Boba Myersa kao generalnog menadžera. Potez s Myersom se u idućim godinama pokazao ključnim jer je upravo on arhitekt ove moćne ekipe.

Iako ga je Steph Curry dočekao na rosteru, Myers ga je vezao dugogodišnjim ugovorom, prepoznavši u njemu klasu. On je bio i taj koji je na draftu odabrao Klaya Thompsona 11. pickom 2011. godine, Harrisona Barnesa 7. i Draymonda Greena 35. izborom 2012. Zaposlio je Stevea Kerra i njegove pomoćnike Rona Adamsa i Alvina Gentryja 2014., doveo je u momčad karakterne veterane poput Andrewa Boguta, Andrea Iguodale i Shauna Livingstona, koji su igrali veliku ulogu u osvajanju prve titule 2015. i igranju finala 2016. uz nezaboravni score 73-9 iz regularne sezone.

Ti prvi Warriorsi predvođeni Braćom Splash u to su vrijeme obožavani od NBA javnosti jer nisu bili klasično predvođena superstar ekipa nego momčad izgrađena potpuno prirodnim putem kroz draft, i to takva koja je usto igrala predivnu košarku. Stvari se mijenjaju 2016. kada potpisuju Kevina Duranta, kojeg su samo nekoliko mjeseci ranije izbacili u konferencijskom finalu protiv Oklahome. Dubsi i Durant navukli su bijes NBA javnosti na sebe jer su bogati upravo postali bogatiji, a Durant je ispao kukavica, smatralo se i još se smatra.

O Durantu i njegovom potezu možete misliti što želite – da je kukavica, zmija ili izdajnik bez trunke lojalnosti. O ovom zadnjem se najviše priča i to me posebno nervira iz razloga koji je Ben Falk u svom posljednjem članku sažeo ovako: „Every day people make choices where they sacrifice money and job satisfaction to live in a specific city, or take an easier job in order to build a business on the side, or leave because they dislike their boss, or stay because they have coworkers they really like. That’s considered normal — except when NBA players do it.“

Toksični ugovori

Warriorsi su pak s njim napravili sjajan posao iza kojeg stoji jedan detalj. Naime, Golden State ne bi mogao potpisati Duranta da se te 2016. nije dogodio porast salary capa, pa su momčadi umjesto dotadašnjih 70 milijuna dolara na plaće igračima mogle potrošiti 94. Warriorsi su to iskoristili da se riješe Boguta i Barnesa te potpišu Duranta. Bilo je to ljeto u kojem su sve druge momčadi doslovno palile dolare, a imale su jednake šanse kao i Warriorsi na tržištu povući prave poteze i pojačati momčad. Bilo je to ljeto, neka ostane upamćeno, u kojem je Kevin Durant potpisao dvogodišnji ugovor težak 54 milijuna dolara, a Timofej Mozgov je od Lakersa dobio 64 milijuna dolara na četiri godine, Nicolas Batum od Hornetsa 120 za pet godina, Hassan Whiteside 98 milijuna za četiri godine od Heata, Chandler Parsons 94 milje za četiri godine od Memphisa, Mike Conley 153 milje na pet od Memphisa, Joakim Noah za četiri godine od Knicksa 72 milijuna, baš kao i Bismack Biyombo od Magica, itd.

Danas su ovo neki od najtoksičnijih ugovora u ligi. Većina ovih igrača igra mizerne role na parketu i nekoliko puta su trejdani između ekipa. Oni koji su ostali u ekipama koje su im dale ovako bahate ugovore tjeraju mahom nove GM-ove da se tuku po glavi razmišljajući kako ih se riješiti. Za to je vrijeme Kevin Durant je donio dva naslova Warriorsima.

I zato nema nikakve potrebe Warriorse označavati kao glavnu metu za nedaće s kojima se suočava današnja NBA liga. Nije da Lacob već godinama ne plaća golemi porez jer mu ekipa troši na plaće više nego što je dopušteno. Warriorsi nemaju 20 mjesta na rosteru, a svi ostali 15. Nije da su im dozvoljeni trejdovi koji su drugima zabranjeni. Nisu protežirani na bilo koji način. Ne, Warriorsi su samo sposobniji od drugih, a za njihovu dominaciju krivite druge franšize koje su nesposobne stvoriti momčad koja bi im se znala suprotstaviti. Ne znaju odabrati na draftu, ne znaju potpisati slobodne igrače, ne znaju zadržati jezgru ili ne žele plaćati porez.

Osvrnimo se samo kratko na povijest. Oklahoma City mogao je biti poput Golden State da su ondje znali zadržati trio Durant-Harden-Westbrook. Tko je kriv Cavaliersima što su dopustili odlazak (trejd) Kyrieja Irvinga u Boston i nisu znali pojačati momčad predvođenu LeBronom? Tko je Oklahomi kriv što je tandemu Westbrook-George dodala Carmela Anthonyja i doživjela fijasko prošle sezone?

Čak i ne moramo ići u nedavnu prošlost. Ostanimo u sadašnjosti. Pogledajmo samo što su ovog ljeta izveli Houston Rocketsi, koji su se jedini u zadnjem playoffu približili Warriorsima. Dali su 160 milijuna dolara na četiri sezone 33-godišnjem Chrisu Paulu, zbog čega su izgubili jako važnog igrača u Trevoru Arizi koji je otišao u Phoenix. I dok Paul traži puni max ugovor i ne pristaje na kompromis, omraženi Durant pristaje na popust i odriče se par milijuna dolara zahvaljujući kojima su Warriorsi potpisali Cousinsa.

Ili pogledajmo što se događa u Lakersima koji su na raspolaganje dobili jednog od najboljih košarkaša ikad, LeBrona Jamesa.. Umjesto da iskoriste tu činjenicu i oko njega poslože dobar roster, prvi potezi Lakersa su u najmanju ruku smiješni jer su potpisali trojicu igrača — Ronda, Stephensona i McGeeja — koji vještinama uopće nisu komplementarni Jamesu, i nepredvidljivog su karaktera koji samo tako može zapaliti svlačionicu.

Warriorsi ovakve stvari sebi nikada ne bi dopustili.

Boogiejeva osveta

I dok dodavanje igrača koji u rukama ima 25 poena prosječno po utakmici zvuči zbilja zastrašujuće za ostatak lige, mislim da ipak treba malo spustiti loptu na zemlju i realno sagledati stvari.

Prvo i osnovno, Cousins je ozlijeđen i s pokidanom Ahilovom tetivom, što je jedna od najtežih ozljeda u svijetu profesionalnog sporta od koje se tek mali broj sportaša uspije oporaviti dovoljno za povratak na prijašnju ili višu razinu. Tek trebamo vidjeti kako će teći njegov oporavak. Drugo, Cousins neće biti spreman pomoći Warriorsima sve tamo do siječnja kada se očekuje njegov povratak na parket. Vjeruje se da pri povratku neće biti ni starter nego će ulaziti s klupe, i Warriorsi ga gotovo sigurno neće forsirati s minutažom do playoffa. Treće i vrlo važno, postavlja se pitanje i koliko su Warriorsi i Cousins dobar fit ,jer je ovaj prečesto lijen u igranju obrane, voli držati loptu u napadu i prečesto je gubi, a uz to je i ćudljiv tip koji ima problema s međuljudskim odnosima. Na drugoj strani, Boogie bi trebao pomoći Warriorsima skakački i kao tricaš. Lani su Warriorsi bili šesta najgora momčad u defenzivnom skoku, a stretch visokog igrača njegova kalibra nemaju.

Za očekivati je ipak da će utjecaj Cousinsa na Warriorse ipak biti pozitivan, čak i ako se nakon oporavka ne vrati u prijašnju formu. Ipak, možda ga ipak u startu trebamo gledati kao igrača od zadatka, a ne više All-Stara koji će nositi napad momčadi. Uostalom, i njegova plaća od pet milijuna dolara te ugovor na samo jednu sezonu to sugeriraju.

Zanimljiva je priča kako je došlo do tog ugovora i suradnje Warriors-Cousins, odnosno kako je moguće da je preostalih 29 ekipa prepustilo Cousinsa Golden Stateu. Prema Zachu Loweu, najuglednijem NBA analitičaru, Cousinsove dionice na NBA tržištu već duže vrijeme ne kotiraju tako dobro kao što se misli, ili kao što bi možda trebale za All-Star igrača od 25 poena i 12 skokova u prosjeku. Kada je razmijenjen iz Kingsa u Pelicanse u pretposljednjoj godini ugovora otišao je samo za pick prve runde i Buddyja Hielda.

Lowe nam isto tako sugerira da ovog ljeta za Cousinsom na tržištu jednostavno nije bilo prevelike potražnje, a ozljeda Ahilove samo mu je dodatno srušila vrijednost. Najbliži njegovu potpisu bili su Pelicansi — ali jednom kada su Lakersi otpustili Juliusa Randlea, Pelicansi su ga prihvatili i dali mu ugovor zatvorivši mjesto za Cousinsa. S ostalim su ekipama postojali samo inicijalni pregovori.

Što su Warriorsi drugo napravili nego iskoristili priliku dobiti odličnog igrača na bagatela-ugovoru, a Cousins je jedva dočekao šansu da se osveti ostalim ekipama koje su ga mogle potpisati a nisu. Golden State je dobio pravog igrača za male novce na poziciji koja je u momčadi problematična. Ako se ne pokaže rješenjem, uvijek ga mogu otpustiti jer Cousins više treba Warriorse nego oni njega. S njim ili bez njega, Warriorsi su opet veliki favoriti za NBA naslov. Cousins je dobio šansu biti dio dinastije, pobjedničke kulture, konačno osjetiti slast playoffa u kojem nikad nije zaigrao, a za njegovo zdravlje će se brinuti jedna od najboljih liječničkih službi u NBA ligi.

Ni krivi ni dužni, Warriorsi tako opet postaju omraženi likovi NBA lige. Zašto? Zato jer su uzeli igrača kojeg nitko ozbiljno nije htio i koji očito nema vrijednost uokolo lige kakvu svi mislimo da ima – osim ako ne potpiše za Warriorse, dakako. U tom slučaju onda vrijede dvostruka mjerila.

Ovaj potpis DeMarcusa Cousinsa ne samo da je novi pobjednički potez Boba Myersa i operativaca, nego je pobjeda cjelokupne franšize i pobjedničke kulture koju su gradili godinama i koja danas privlači igrače Durantova i Cousinsova kalibra. E, za to su krivi.

Krivi su jer su uvijek korak ispred drugih, jer su sretniji, pametniji i mudriji od drugih. Za predvidljivost NBA lige, njihovu dominaciju i ubijanje konkurencije svoje strelice usmjerite prema preostalih 29 meta u ligi.