Do njega je možda i moglo doći da Brooklyn na bojnom polju nije dobio veliku prednost. Njihovi igrači zadatka su eksplodirali u ovoj seriji. Stigla je konjica.

Od Netsa smo u regularnoj sezoni naučili da igraju puno izolacijske košarke. Samo su Trail Blazersi igrali više iso napada od njih. Međutim, specifičnost serije protiv Bucksa je prilična promjena napadačkog stila. Iako su KD i Kyrie i dalje glavni potrošači, stilski gledano Brooklynov napad je dinamika, a ne statika.

Od svih role playera kod Netsa možda najbolji dojam je ostavio Griffin. Teško je reći Što mu se dogodilo u Netsima, ali pokazao se u sjajnom izdanju

U prve dvije utakmice Milwaukeejeva obrana nije znala gdje udara i što mora zatvoriti jer su je Netsi napali iz svih oružja. Umjesto da se fokusiraju na usporavanje Duranta i Irvinga u izolacijama, Bucksi su se ponašali kao da brane Golden State Warriorse iz 2018. A to znači da Netsi igraju s puno kretnji bez lopte i brzo mijenjaju stranu, traže ekstra dodavanje i uz dosta off-ball blokova. Posljedica toga bile su doista impresivne akcije Netsa koje Milwaukeejevu obranu stavljaju u blender i dodavanjima je iz čvrste tvari pretvaraju u tekućinu. Najbolje se to vidi po broju asistencija. U prvoj utakmici Brooklyn je imao 46 ubačaja iz igre, od čega ih je 25 bilo asistirano. U drugoj je imao 49 ubačaja i 27 asista.

Budući da su ostali bez prvog playa, što Harden zapravo jest, Netsi su teret kreacije napada odlučili podijeliti ravnopravno. Svaki role player zna koja je njegova uloga na parketu i što mu je činiti. Tu odmah treba odati priznanje KD-ju i Kyrieju. Nakon Hardenove ozljede nekakva klasična reakcija superstara bila bi preuzimanje još većeg tereta na sebe, uz neizostavni hero-ball. Dvojac je odabrao drugačiju taktiku — odlučili su više uključiti suigrače. Ukazali su im povjerenje i vrlo nesebično se prilagodili momčadskim potrebama, svjesni da će im konjica itekako trebati u playoff nadmetanjima. Durant u takvoj roli ne iznenađuje. Ipak je prošao školu timske igre upravo kod Warriorsa. Ali Irving je pravo otkriće. Kad smo ga zadnji put vidjeli da se ovako kreće bez lopte i cuttovima secira obranu?

Ukazanje Mikea Jamesa

Tako postavljene stvari lako su kreirale kontekst u kojem su se ukazali heroji iz sjene: Blake Griffin, Nico Claxton, Bruce Brown, Landry Shamet, Joe Harris i Mike James.

Dok su sve oči u seriji bile uprte u Irvinga i Duranta, ovi ljudi su se pojavili i ukrali show, dokrajčivši Buckse. I taj moment ima baš snažan pečat njihova pomoćnog trenera Mikea D’Antonija. Ne postoji trener u ligi bolji od njega, osim možda Erika Spoelstre, u pronalaženju idealnih uloga i izvlačenju maksimuma od role playera koji su dotad bili rubni NBA igrači ili potpuni marginalci. Ako prođemo kroz rostere svih ekipa koje je D’Antoni vodio u karijeri, lako ćemo naići na gomilu igrača koji su samo pod njim igrali u NBA-u ili ih je on proslavio i ‘zaradio’ im velik novac. Prvenstveno se to odnosi na bekove koje Netsi i u ovoj seriji koriste vrlo inteligentno.

Za početak, pogledajmo Browna, koji je u startnoj petorci u drugoj utakmici zamijenio Hardena. On je prvenstveno defenzivni specijalist i igrač koji je u regularnoj sezoni zabijao 8,8 poena, ali koji je tricu realizirao uz samo 28 posto uspješnosti. Tako limitiranog napadača u playoffu je uglavnom teško tolerirati, ali Netsi su već u regularnoj sezoni, potom i u doigravanju, pronašli koncept kako ga najbolje koristiti. Namijenili su mu ulogu rollera nakon pick and rolla. Da, beka od 193 cm koriste kao centra.

Tu taktiku su debelo koristili u drugoj utakmici, u kojoj su Bucksi pokušali Brooka Lopeza u obrani ‘sakriti’ na njemu. Brooklynov odgovor bili su Brownovi ball-screenovi za Irvinga ili Duranta i rolanje prema obruču. Rezultat: 13 poena i četiri asistencije. Brown je, kao i u regularnoj sezoni, pokazao vrhunsku sposobnost finiširanja iz rolla kroz floatere i pronalaženja šutera ili cuttera iz short rolla, čime je anulirano skrivanje Lopeza na njemu.

Netsi su kao screenera u prve dvije utakmice koristili i Shameta, čistog beka-šutera koji se odlično otvara bez lopte, ima brz izbačaj i dobru catch and shoot realizaciju. Shameta je u tim utakmicama uglavnom čuvao najlošiji obrambeni igrač kod Milwaukeeja, netko poput Bryna Forbesa, kojeg su Irving i Durant stalno tražili u izolacijama na način da Shamet postavlja blok jednom od ove dvojice, a onda popa na tricu. Rezultat: devet poena (trica 3/5) za 16 minuta igre u drugoj utakmici, pri čemu maksimalno eksploatiraju Forbesa u obrani.

I dok je Brown rolao, Shamet popao, James je driblao. Njegovo ukazanje u seriji je nevjerojatna stvar.

Radi se o dobro poznatom licu na ovim prostorima budući da je na početku karijere igrao za KK Zagreb. Dobro ga poznaju i fanovi Eurolige jer je zadnjih godina bio jedna od najvećih zvijezda nastupajući za CSKA Moskvu. Kad je zbog kršenja klupske discipline i neslaganja s trenerom Armejaca napustio Moskvu, izgledalo je kao da je Kina sljedeća stanica. James se vratio u SAD u rodni Portland, sve dok u travnju nije dobio poziv da se odmah pojavi u Brooklynu. U tom periodu Netsi su ostali bez bekova i potpisali su Jamesa prvo na jedan, pa na drugi 10-dnevni ugovor, da bi mu na kraju dali lovu do kraja sezone.

I evo ga, James je u dvije utakmice odigrao po 27 minuta u prosjeku. Kao iskusan, ali i dobar igrač, trudi se Netsima donijeti barem djelić onoga što je Harden radio. S obzirom na to da momčad nema puno driblera i kreatora, James bek-bek screen igrom, najčešće s Irvingom, kao i slash and kickom, razbija obranu Bucksa. Rezultat: 11 poena i 3 asista prosječno u dvije utakmice.

Griffin leti po parketu

Harris je četvrti bek koji se iskazao u ovoj seriji. Njegov rezultat je 16 poena prosječno uz 50 posto realizacije za tricu. Jedan je od najboljih tricaša u ligi uopće, a u ovoj seriji je napravio gadne probleme Khrisu Middletonu, koji ga ne uspijeva čuvati. Middleton se u seriji protiv Heata iskazao u čuvanju Duncana Robinsona, ali Harris je drugačija vrsta. Robinsonove kretnje su pomalo šablonske i predvidljive, dok je Harris non-stop u free flowu i gotovo podjednako dobar cutter kao što je tricaš. Da ne govorimo o tome koliko dobiva ‘zicer’ trica jer se obrana urušava zbog gravitacije Irvinga i Duranta.

Od svih role playera kod Netsa možda najbolji dojam je ostavio Griffin. Blake je nakon raskida s Pistonsima u ožujku bio označen kao beskoristan igrač. I teško je bilo kontrirati tom stavu. U 33. godini izgubio je gotovo sav atleticizam, nije mogao zabiti tricu i nije igrao obranu. Zajebancija na njegov račun nije prestajala jer nekoć najmoćniji dunker u ligi nije zakucao cijelu sezonu. Što mu se dogodilo u Netsima, kakvu je motivaciju pronašao, teško je reći, ali Griffin se pokazao u sjajnom izdanju.

Steve Nash je donio sjajnu odluku kada je s njim startao na centru umjesto DeAndrea Jordana. Ne samo da zakucava kao u Clippersima, da pogađa trice i razigrava kao u Pistonsima, nego je Griffin dodao i još jednu dimenziju koja mu je u mlađim danima nedostajala: pretvorio se u šljakera. Tip koji je prije letio zrakom do obruča danas leti po parketu da bi pokupio ničiju loptu, kontrolira skok i većinu vremena provodi kao primarni Giannisov čuvar, što odrađuje vrlo korektno.

Minute koje ostaju iza Griffina skuplja Claxton, najbolji obrambeni visoki igrač u Netsima. Tek su mu 22 godine, ali u obrambenom sistemu zasnovanom na switchu snalazi se bez problema jer je vrlo pokretljiv, atletičan i dugačak. Claxton lakoćom u izolacijama ostaje ispred suparničkih napadača i vrlo je aktivan u pick and roll obrani. U napadu je ovisan o pripremljenim lobovima i zakucavanjima nakon ofenzivnih skokova. Razvio je sjajnu kemiju s Hardenom u regularnoj sezoni i od svih je on najviše pogođen njegovim izostankom.

Šteta što se serija Netsa i Bucksa razvodnila i što se zasad kreće u jednom pravcu. Srećom pa smo čak i u takvoj situaciji ipak mogli uživati u nešto drugačijim Netsima. U hodu su prilagodili sistem te u prvi plan, pored zvijezda, gurnuli i igrače zadatka. Serija seli u Milwaukee i vidjet ćemo kako će Brooklynova konjica reagirati na gostujućem parketu. Prođe li i taj test, to će značiti da Netsi imaju ne samo zvijezde, neophodan sastojak za otići do titule, nego i širinu kadra iz kojeg netko uvijek može iskočiti.

Tko uopće može parirati takvoj momčadi?