Prošle sezone Dinamo je iznimno uspješno sudjelovao u grupnoj fazi Lige prvaka, iako je na kraju zauzeo četvrto mjesto. U njoj je odigrao tri kvalifikacijske runde: prvo je izbacio gruzijski FC Saburtalo s ukupnih 5:0, a onda je riješio Ferencváros i Rosenborg te ušao u Ligu prvaka, a momčad Nenada Bjelice je sva tri kola prošla bez prevelikog stresa.
Ove sezone stvari nisu bile tako jednostavne. Iako je bio nositelj, Dinamo je već u drugom pretkolu izvukao rumunjski CFR Cluj, momčad koja je vjerojatno opasnija od svih triju prošlogodišnjih suparnika u kvalifikacijama. Stvari je dodatno komplicirala činjenica da se igrala samo jedna utakmica i to na gostujućem terenu u Rumunjskoj, tako da Dinamov posao niti u najavi nije izgledao ni približno onako jednostavno kao što bi se očekivalo od drugog pretkola Lige prvaka.
Pokazalo se to na travnjaku.
Dinamo je prošao dalje, ali uz puno stresa i uz zrno sreće. Za izbaciti Cluj je trebalo preživjeti 70-ak minuta igranja s igračem manje, a ključno je bilo bolje izvođenje jedanaesteraca i to nakon što je Dominik Livaković obranio petu seriju kako bi zadržao Dinamo na životu, da bi u sedmoj seriji Joško Gvardiol zakucao loptu od vratnice u mrežu, a Kevin Boli pucao visoko preko gola i tako donio Dinamu pobjedu koja ga vodi u treće pretkolo.
Prošlogodišnja je momčad imala rutinu u iskorištavanju pogrešaka i nije morala igrati na pretjerano visokoj razini da bi rješavala ovakve situacije
“Isključenjem smo se doveli u nezgodnu poziciju”, izjavio je nakon utakmice Zoran Mamić. “Iako sam i tada vjerovao da ćemo doći u priliku pobijediti utakmicu u 90 minuta i poslije u produžetku. Vjerovao sam da će biti prostora za naše brze igrače. Uostalom, došli smo u takvu situaciju, zabili smo drugi gol, a mogli smo i treći kad je Kastrati bio u prilici. Umjesto toga, primili smo šokantan gol u dodatnom vremenu, što je veliki psihološki udarac.“
Međutim, koliko god suparnik bio težak i koliko god specifični uvjeti natjecanja ove godine nisu išli Dinamu u prilog, toliko je teško izbjeći dojam da momčad koju vodi Mamić nije ni blizu toliko uvjerljiva kao ona koju je vodio Bjelica.
Moro stvarno nedostaje
Kod Cluja se vidjelo da je nekoliko bitnih igrača napustilo momčad. U odnosu na oglede sa Sevillom u šesnaestini finala Europa lige, koje je Cluj u veljači ove godine odigrao 1-1 i 0-0, nije bilo Lacine Traoréa i Billela Omranija u napadu, Giedriusa Arlauskisa na vratima, nedostajao je Alexandru Paun u veznoj liniji, ali najviše se isticalo to koliko je Cluju na desnom beku značio Cristian Manea, koji se vratio u matični klub nakon posudbe. Andrei Burcă se dosta mučio s Mislavom Oršićem koji je naprosto brži i pokretniji igrač, a tu je Cluj imao i daleko najveću sistemsku manu.
Cluj je pokušavao biti konstantno agresivan i hvatati Dinamove igrače u zamke, pogotovo uz aut liniju.
U tim pokušajima je često nedostajalo organizacije i pravog smisla, pogotovo na desnom boku gdje je Alexandru Chipciu bio iznimno agresivan u iskakanjima prema Marinu Leovcu, ali nerijetko je on bio taj koji je pritiskao stopere, pa čak i samog Livakovića. Takav pristup je iza njegovih leđa otvarao ogromni prostor koji je morao popunjavati Burcă, koji je po vokaciji stoper i ovako visoki izlasci mu nisu najjača strana, posebno ne kada prati nekoga poput Oršića.
Međutim, Dinamo nije uspio značajnije koristiti prostor koji je Burcă otvarao iza svojih leđa prateći Chipciuovo divljanje ispred sebe. Arijan Ademi se redovito podizao u taj međuprostor, ulazio je iza leđa zadnje linije u prilično opasne situacije, ali Dinamu je nedostajalo strukture u veznoj liniji kako bi se iskoristile njegove kretnje. Tu se najbolje vidi nedostatak Nikole More i to koliko je on bio bitan kotačić za Dinamou igru. Amer Gojak nije profil igrača koji će organizirati igru, a Luka Ivanušec i Lovro Majer su navikli tražiti loptu više u terenu. U nedostatku More nije bilo nikoga tko će ući u prostor koji je ispraznio Ademi, primiti loptu od Oršića i odigrati je naprijed prema Ademiju u čistu situaciju.
Na kraju krajeva, Gojakov gol je pao nakon što je Ivanušec primio loptu na lijevom krilu iza leđa desnog beka, nakon što mu ju je ostavio Mario Gavranović koji se spustio primiti okomitu loptu onako kako to radi Bruno Petković, nakon čega je Ivanušec krenuo u punom sprintu prema golu Cluja.
S petoricom u liniji
Dinamo iz prošle godine bi momčad koja je bila ovako neorganizirana i koja je ostavljala toliko prostora koliko je ostavljao Cluj jednostavno demolirao. A to ne znači samo individualno kvalitetniji Dinamo koji ima Moru, Danija Olma i Petkovića od prve minute, nego jasno organiziran Dinamo koji pokazuje koncentraciju i spremnost da iskoristi i najmanju suparničku pogrešku. I tu je razlika između Bjeličina Dinama i ovog sad — prošlogodišnja je momčad imala rutinu u iskorištavanju pogrešaka i nije morala igrati na pretjerano visokoj razini da bi rješavala ovakve situacije, dok ovogodišnja ima individualnu kvalitetu, ali nije tako dobro organizirana i morat će proći još neko vrijeme dok se sve kockice ne poslože do kraja, pogotovo zato što je odlaskom More Dinamo ostao bez važnog organizatora igre.
Nakon što je Kévin Théophile-Catherine isključen, Dinamo je pokušao zadržati prednost povlačenjem. Mamić je tu u produžecima povukao logičan potez i uveo je Sadegha Moharramija kako bi osigurao formaciju s petoricom natrag jer Dinamo nije više mogao odgovoriti u sredini terena, umor zbog igrača manje je uzeo svoj danak i Cluj je s lakoćom kontrolirao druge lopte, a onda je dolazio na bočnu poziciju.
U suštini, Oršić je taj koji se spuštao na beka i činio petog u liniji, što je Dinamu omogućavalo da pokrije bočne pozicije i da bude blizu igrača koji je na centaršutu, ali i da zadrži gustoću u sredini i da Emir Dilaver i Gvardiol mogu kontrolirati skok, s obzirom na to da su u završnicu obično dolazila po trojica domaćih igrača.
Međutim, CFR Cluj je imao samo jedan plan dolaska pred Livakovića – kroz centaršut s bočnih pozicija. Nije tu bilo puno kombinatorike, nastojalo se čim prije otići na bok odakle će se dignuti centaršut, a vrlo malo su domaćini pokušavali kombinirati kroz sredinu terena. To je Dinamu olakšalo branjenje; bilo je dovoljno se spustiti u liniju s pet natrag kako bi se skratio prostor u zonama u kojima je Cluj dizao lopte i to je bilo to, iz te situacije je Dinamo kontrolirao utakmicu i suparnika koji je u tom trenutku imao ozbiljnu prednost u igraču više.
Slično kao i Lokomotiva protiv Rapida, Cluj je protiv Dinama igrao bez petorice ključnih igrača u odnosu na najbolje utakmice prošle sezone. Lokomotiva nije imala šanse, Rapid je dominirao utakmicom i za ovih samo 0:1 je zaslužan Krunoslav Hendija koji je skupio sedam obrana, držeći momčad Gorana Tomića iznad vode.
Dinamo je imao nešto kompliciraniju situaciju od Rapida, ali na kraju je prošao dalje. U tom prolazu je bilo zrno sreće i Livakovićeve klase koji je dvaput obranio jedanaesterac kada je to bilo najpotrebnije, ali takve stvari obično budu potrebne u ovakvim utakmicama. To što je Bjelica navijače Dinama navikao na drugačiji standard, onaj u kojem nije bilo previše stresa i u kojem su se ovakve situacije rješavale rutinski, to je samo još jedan pokazatelj koliko je Dinamo izgubio kada je Bjelica otišao.
