Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ništa od navedenog

Utakmica protiv Jordana nije “poslužila svrsi”. Nije, zapravo, poslužila ničemu

Zadnja izmjena: 16. listopada 2018. Goran Kovacic/PIXSELL

Milan Badelj je u samo dvije rečenice precizno izrekao suštinu cijele utakmice protiv Jordana.

“Svjesni smo da ova igra nije na nivou naše reprezentacije, ali svejedno mislim da moramo biti zadovoljni pobjedom jer je to prva pobjeda nakon Svjetskog prvenstva. Najbitnije je da se nitko nije ozlijedio“, izjavio je nakon utakmice.

Bez obzira što je sama igra bila osrednja i na trenutke prilično loša, debelo ispod nivoa naše reprezentacije jer nije vodila pravim zrelim šansama, sve to na kraju pada u drugi plan. Daleko najvažniji aspekt utakmice s Jordanom jest da nitko nije teže nastradao kao što se to dogodilo Marku Pjaci u Estoniji. I kako je on ispunjen, utakmicu s Jordanom možemo brzo arhivirati, zaboraviti da se igrala jer je odrađena bez da je ostavila posljedice na momčad.

Jedini problem je taj što je to besmisleno, jer takvo je razmišljanje izravna negacija logike igranja prijateljskih utakmica.

Doduše, prijateljske utakmice se mogu igrati iz dva razloga. Prvi je, naravno, novac. I znamo da se HNS jako često odlučivao na takav izbor. Hrvatska reprezentacija je u 2017. odigrala ukupno četiri prijateljske utakmice. I sve četiri su odigrane isključivo zbog zarade, s nula sportskog motiva. Dvije su odrađene u Kini s kombiniranom HNL momčadi spojenom za China Cup, jedna s Estonijom nakon koje je Ivan Perišić javno poručio Davoru Šukeru da bira bolje suparnike i bolje uvjete za igru, te jedna s Meksikom u Los Angelesu, gdje je išla još kombiniranija momčad s obzirom da je sezona još trajala i da su Rijeka i Dinamo u tom terminu igrali finale Kupa.

I sasvim je legitimno dogovarati prijateljske utakmice isključivo u kontekstu zarade. Zakaže se utakmica sa suparnikom protiv kojeg je nebitno apsolutno sve osim keša koji se dobije i želje da se utakmica čim prije arhivira i da se nitko ne ozlijedi. Međutim, nakon ogromne zarade na Svjetskom prvenstvu i povećanog potencijala za velike sponzorske ugovore, HNS-u nestaje opravdanja za pretvaranje reprezentacije u putujuću atrakciju koja ima zadatak podebljati bankovni račun. Tu je logiku posebno teško razumjeti ako uzmemo specifičnu situaciju u kojoj se nalazi reprezentacija.

Utakmica protiv Jordana je besmislena jer nije bila dogovorena po sportskom ključu i logici da se testiraju ideje, potenciraju pravi problemi te traže rješenja

Nakon što su se oprostili Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić, događa se mala smjena generacija i potrebno je uspostaviti novu momčadsku hijerarhiju s novim igračkim i taktičkim rješenjima. Tim više što je prirodno da svaki veliki uspjeh donese ogromno emocionalno pražnjenje i neizbježni pad u rezultatima. Nije nimalo slučajno da su četiri od posljednjih pet prvaka svijeta zapeli već u grupnoj fazi turnira na kojem su branili naslov.

U tom kontekstu, Hrvatska prijateljske utakmice mora dogovarati iz drugog, sportskog razloga — da testira ideje, potencira prave probleme te traži taktička i kadrovska rješenja koja će ostaviti trajne posljedice na momčad. Zapravo, cilj je zapamtiti takvu utakmicu, a ne što prije zaboraviti i arhivirati je u statistički ljetopis.

Slučaj Pjaca

Protiv Jordana smo još jednom propustili priliku za dolaženje do pravih odgovora.

Svi znamo da je Pjaca igrač koji može puno. Uz takvu kombinaciju fizičkih predispozicija, urođene kreativnosti i sposobnosti da višak radi pri punoj brzini, potrebno mu je samo kontinuirano gurati loptu i on će u tom volumenu gotovo sigurno kreirati šansu za sebe ili za suigrače. Dokazao je to dovoljno puta i odšteta koju je Juventus isplatio za njega dovoljno govori o njegovom potencijalu. Međutim, što kada je Pjaca u situaciji da nije fokalna točka napada i da lopta ne ide stalno prema njemu?

Prije 15-ak dana, Pjaca je s Fiorentinom igrao doma protiv Atalante i od trenera Stefana Piolija je dobio 54 minute. Za vrijeme provedeno na travnjaku imao je tek sedam dodavanja sa 63 posto uspješnosti, jedan osvojeni duel te nula driblinga i udaraca. Stvar je bila u tome što je, iako je igrala doma, Fiorentina imala tek 40-ak posto lopte u nogama, a Pioli je put prema pobjedi 2:0 gradio preko Jordana Veretouta i Federica Chiese.

Jednostavno, stvar je uloge. Pjaca nije bio u fokusu igre, akcije nisu išle preko njega i nije se mogao nametnuti — baš kao što nije mogao nametnuti u Schalkeu, gdje je reaktivniji sustav igre i kao što nije mogao u Juventusu gdje je konkurencija talentiranih igrača naprosto ogromna. Kad ga se stavi u glavnu ulogu, kao što je bio u Dinamu ili kao što ga je Pioli stavio nekoliko dana prije Atalante u utakmici sa SPAL-om, onda je Pjaca fantastičan. Na utakmici u kojoj je Fiorentina imala većinu posjeda, a on dobivao svoj volumen napada, Pjaca je upisao gol i asistenciju za 77 odigranih minuta. Imao je, doduše, i pet izgubljenih lopti i još osam izgubljenih duela, ali ako ga dovoljno dugo hranite loptama, on će napraviti nešto opipljivo jer njegov potencijal nikome nije upitan.

Stvar je što je u reprezentaciji Pjaca puno bliži ulozi koju je igrao protiv Atalante nego onoj protiv SPAL-a. Ili je bliži statusu iz Juventusa nego onom iz Fiorentine.

Pjaca nije najtalentiraniji igrač kojeg Zlatko Dalić ima na raspolaganju i bilo bi suludo da igru gradi baš na njemu. On može u perspektivi biti jako važan kotačić u stroju, ali teško da itko ima logično opravdanje staviti ga u sami fokus i namještati kontekst igre tako da bude podređen njemu. Tim više što je Hrvatska do srebrne medalje u Rusiji došla stilom igre koji je reaktivan, koji u svojoj suštini ima defenzivnu odgovornost i zatvorenost.

“Dali smo dva gola iz prekida, iz drugih situacija nismo“, rekao je izbornik Dalić. “Puno smo komplicirali, pimplali s loptom. Dali smo šansu svim igračima, tako da je utakmica poslužila svojoj svrsi, da vidimo tko jest, a tko nije.”

Pjaca definitivno jest. Barem kad mu se pruži kontekst da to bude. Utakmica nije poslužila svojoj svrsi jer Jordan nudi taj kontekst, ali ozbiljne utakmice neće nuditi. Dakle, treba nam prijateljska utakmica u kojoj će Pjaca igrati, ali u kojem neće biti fokalna točka napada jer to naprosto nije realno kad gledamo cijelu momčad koja ima Euro za svoj cilj.

Kredit nije neograničen

Ako je svrha utakmice s Jordanom bila tek istrčati se i upisati pobjedu nakon Svjetskog, onda je poslužila svrsi. Ako je svrha bila testirati koliko može Karlo Bartolec i možemo li iskoristiti njegovu sposobnost da zbilja vrhunski baci aut, onda nije poslužila svrsi jer nam 64 minute utakmice protiv Jordana ne mogu ništa reći o tome.

Zapravo, utakmica protiv Jordana je besmislena jer nije bila dogovorena po sportskom ključu i logici da se testiraju ideje, potenciraju pravi problemi te traže taktička i kadrovska rješenja koja će ostaviti trajne posljedice na momčad.

I tu ne treba kriviti Dalića, jer on nije ni dogovarao tu utakmicu. Dapače, on je na kraju krajeva žrtva jer ostaje bez novih informacija koje mu mogu biti dragocjene u budućnosti. Dok Belgija igra s Nizozemskom, Švedska sa Slovačkom, Danska s Austrijom, a Portugal sa Škotskom, Hrvatska igra s Jordanom. Dok oni testiraju svoje neke Bartolece, nekim svojim Pjacama simuliraju prave uvjete igre ili gledaju može li im neki njihov Mario Pašalić dati dimenziju koju nemaju, mi igramo revijalne utakmice s Jordanom. Utakmice koje služe isključivo da se zaborave, da se što prije arhiviraju. Prema jednoj verziji koja kruži medijima, HNS nije uspio sam pronaći suparnika za prijateljski termin, pa mu je UEFA (ili FIFA) ‘dodijelila’ Jordan. Finalist Svjetskog prvenstva, najveća hit-reprezentacija godine ne uspijeva naći nekoga tko bi s njom igrao, stvarno? Ili se radi o novoj razini nesposobnosti koja iskače čak i iz uobičajenih HNS-ovih gabarita, ili to nije pravi razlog.

I dok svi dolaze do nekih zaključaka, mi dolazimo do situacije da će neku novu ozljedu Šime Vrsaljka opet krpati neki novi Marko Rog koji tu poziciju nikad nije igrao. Ili ćemo opet testirati Pjacu i doći do zaključka da je on taj, a onda nikad neće dobiti takav kontekst u pravoj utakmici.

Hrvatska je druga reprezentacija na svijetu, a igrači i izbornik su napravili povijesni uspjeh kad su kući donijeli srebrnu medalju sa Svjetskog prvenstva. To nudi određen kredit, zalihu koja im daje zaštitu čak i ako spoje tri loše utakmice i odigraju bezvezno protiv tamo nekog Jordana.

Ali da taj kredit nije neograničen jasno govori brojka od tek 4.820 ljudi na tribinama Rujevice. To što je svaka druga stolica bila prazna sasvim je jasna poruka.