Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ništa od seljačke bune u L.A.-u

Ozljede ključnih igrača vjerojatno znače kraj šampionskih ambicija za vječito drugu momčad u gradu

Zadnja izmjena: 19. siječnja 2017. Profimedia

Koliko je sportski kolektiv značajan ili popularan najlakše je procijeniti po tome koliko često vidite njegov logo na nekom običnom čovjeku. Ljudi koji ne znaju nijedno pravilo bejzbola nose kape New York Yankeesa, a djeca koja zaspu prije termina Lige prvaka imaju pernice s motivima Barcelone. Prepoznatljivost kluba kao simbola daje mu popularnost, onaj šukerovski brand.

Los Angeles Lakersi u tom segmentu gaze Los Angeles Clipperse. Ne samo da im ovi drugi nisu ni blizu po sportskom uspjehu, nego ni po popularnosti ne mogu niti na istu stranicu. Nema veze što već neko vrijeme Lakersi ne briljiraju rezultatski – kompleks mlađeg brata je konstanta koje se teško riješiti.

Mislim da nikad nisam vidio nekoga da nosi dres Los Angeles Clippersa na basketu. Tu i tamo naletim na nekog romantika u dresu Chrisa Paula iz New Orleans Hornetsa, ali Clippersi su rijetkost. Možda ja ne idem dovoljno na baskete, ali Clipperse definitivno prati neki loš, luzerski glas. Toliko luzerski da o odnosu Lakersa i Clippersa ne možemo govoriti kroz prizmu mlađeg brata u gradu, nego kroz priču o kmetovima i Franji Tahiju.

Put prema seljačkoj buni definitivno uključuje osvajanje naslova. Šampionska bi zastava pokrila neke komplekse, ali problem je doći do nje. Draftiranje Blakea Griffina i krađa Paula ispred nosa Lakersima bio je dobar prvi korak.

Mnogo se toga promijenilo otkako je Chris Paul trejdan u Los Angeles Clipperse. Mijenjali su se prateći vokali koje mu je uprava servirala da bi mu pomogli otpjevati šampionsku melodiju, mijenjali su trenera Vinnyja Del Negra, promijenili su i vlasnika. S osrednjim back vokalima i epski nesposobnim Del Negrom, otišao je i rasistički raspoloženi Donald Sterling, koji je svojoj mlađahnoj djevojci zabranio dovođenje crnih gostiju na utakmice. Na NBA utakmice. Gledati ekipu u kojoj ima crnog trenera, crnu zvijezdu i crn veći dio momčadi. Djevojci čiji su korijeni hispano-crnački. Zapravo, taj je slučaj sasvim dobra ilustracija toga koliko su Clippersi posve disfunkcionalna sredina.

Problemi na vidiku

Nije se promijenilo to da Clippersi još nisu ušli niti u finale Zapada. Međutim, Chris Paul je toliko dobar da i tako disfunkcionalnu franšizu svojim postojanjem pretvara u čistokrvnog izazivača za naslov. Hrvoje Frančeski je to definirao najboljom sintagmom na našim jezicima ─ Duncanova ravan. „Metaprostor u kojemu obitavaju rijetki igrači čija je kontinuirana izvrsnost toliko postojana, toliko uobičajena, toliko postavljena na osnovama da s vremenom postaje neprimijećena – iako smo svi svjesni da je tu.“ Chris Paul je zaista alfa i omega Clippersa, možda i jedini razlog zbog kojega svake godine netko može reći kako je baš ovo njihova godina i imati dobar argument za to.

Za očekivati je da brutalno padne učinkovitost momčadi, jer ─ Chris Paul. Tip je toliko dobar da zaboravljamo koliko zapravo pomaže suigračima da budu bolji

Kad je Chris Paul napustio utakmicu protiv Oklahoma City Thundera krajem prvog poluvremena, sve je izgledalo manje-više pod kontrolom. Njegovi su suigrači zadržali ritam i priveli posao kraju, pobijedili su 120:98. Međutim, stvari više nisu toliko pod kontrolom. Paul je polomio ligamente u palcu, istom onom kojega je iščašio u predsezoni. Operiran je dan kasnije i čeka ga između šest i osam tjedana prisilnog odmora. Ako postoji bolje i gore vrijeme za ozljedu, ovo je bilo najgore moguće.

Jer Clipperse očekuje domaća utakmica protiv Minnesota Timberwolvesa, a onda kreću u avanturu. Čeka ih 13 utakmica od kojih je 11 gostovanja, a za vrijeme velike avanture morat će se triput obračunati s Golden State Warriorsima, dva puta s Atlanta Hawksima i još moraju u goste Utah Jazzu, koji puše za leđima sa samo dvije pobjede manje. Bez Chrisa Paula morat će se suočiti i sa San Antonio Spursima. Ako oporavak bude trajao optimističnih šest tjedana, Paul se možda vrati na utakmicu protiv Houston Rocketsa – a ako bude pesimističnih osam, propustit će još jedno gostovanje kod Jazza i povratak 15. ožujka bi značio da su Clippersi bez njega odigrali 24 utakmice u nevjerojatno teškom rasporedu.

Za ilustraciju, ove su godine Clippersi bez Paula igrali u sedam utakmica. U njima su upisali pet poraza, između ostalih od Dallas Mavericksa i Lakersa, momčadi koje se drže na sigurnoj udaljenosti od playoffa. Dakle, problemi su na vidiku.

Doc Rivers morat će improvizirati

Dodatni je problem za Clipperse i Griffinova ozljeda. Blake Griffin ozlijedio je koljeno i 20. prosinca je odradio artroskopsku operaciju. Najavljeni povratak trebao se dogoditi početkom veljače. Kako stvari sada stoje, Clippersi će jedva čekati njegov povratak, toliko da će ga malo forsirati, a takve stvari se često odbiju o glavu.

Podaci s Basketball Referencea kažu kako je usage rate za Griffina i Paula 29, odnosno 24,1 posto, dok Paul asistira 50 posto svih poena koje postižu njegovi suigrači dok je on na parketu. Drugi u momčadi je upravo Griffin sa 24,3 posto asistiranih poena. Dakle, Clipperse neko vrijeme čeka igranje bez dvojice igrača koji daleko najviše asistiraju i kroz koje se vrti napad čitave momčadi.

Ako se uzmu podaci napredne statistike koji određuju koliko pojedini igrač donosi poena na 100 posjeda lopte u odnosu na prosječnog igrača lige, Paul i Griffin kombinirano daju prednost od 14,3 poena – a kad znamo da će ih mijenjati ispodprosječni igrači, ta se brojka još povećava. Clippersi u svaku utakmicu startaju s ozbiljnim minusom.

Griffin će još nekako kompenzirati Paulovu ulogu prve opcije momčadi, ali problem nastaje u slaganju rotacije.

Postava koja je odigrala najviše minuta ove sezone je, osim Paula i Griffina, bila sastavljena od DeAndrea Jordana, JJ-a Redicka i Luca Mbah a Moutea. Skupa su odigrali 446 minuta, više nego dvostruko od iduće kombinacije s 201 minutu igre, a u tom su sastavu skupljali 15,5 poena, gotovo šest asistencija i četiri skoka više od protivnika na 100 posjeda.

Doc Rivers više nema izbora, morat će improvizirati. Minute za Austina Riversa i Raymonda Feltona na poziciji playmakera skočiti će u nebo. Povećat će se i potrošnja Jamala Crawforda, koji će dobiti dodatnu dimenziju vodeći klupu i završavajući utakmice. Za očekivati je da brutalno padne učinkovitost momčadi, gotovo svi postoci bi trebali doživjeti pad jer ─ Chris Paul. Tip je toliko dobar da zaboravljamo koliko zapravo pomaže suigračima da budu bolji.

Težak put u playoffu

Usprkos svemu, nije za očekivati da će Clippersi ispasti iz kruga doigravanja. Za to im trebaju dva mjeseca iz najcrnijih horora. Međutim, praktički je sigurno da će, uz raspored koji ih čeka, nakrcati na svoja leđa sasvim dovoljno poraza da se ne nađu u najbolje četiri momčadi Zapada. To znači samo jedno: šampionska zastava kojom bi pokrili svoje ambicije o podizanju statusa u vlastitom gradu ostaje samo iluzija.

Kad jednom Griffin uhvati formu i kad se CP3 vrati na parket, Clippersi ponovo mogu dobiti svakoga. Međutim, mogu li dobiti playoff seriju u kojoj neće imati prednost domaćeg parketa? Teško. Mogu li, ako premoste ovo teško, doći do finala lige preko Rocketsa, Spursa i Warriorsa? Ne mogu. Iz donjeg dijela ždrijeba put prema finalu će ih voditi preko ove tri momčadi i trebaju izbaciti baš sve tri. Vjerojatnost za to pada na razinu statističke pogreške. Jednu ekipu, bilo koju, mogu izbaciti i to ne bi bilo baš toliko čudo. Sve tri? Nemoguće.

Svake sezone netko ima dobar argument zašto će ovo biti baš njihova godina. Izgleda da se ove godine sve opet slaže tako da se potvrdi da Clippersi i Chris Paul ne mogu u finale Zapada i da baš na nijednom basketu nitko neće igrati u njihovom dresu. Kmetovi će još malo morati pričekati do svoje seljačke bune.

Ne propusti top članke