Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ništa.

Hajduk je bio sterilan i na rubu stihije. Nije bilo ničega

Zadnja izmjena: 11. listopada 2018. Hrvoje Jelavic/PIXSELL

U najavi utakmice s Osijekom trener Zoran Vulić bio je prilično jasan u svom stavu kako se Hajduk na Poljudu ne bi trebao zamarati suparnikom, pa čak i da dođe Manchester United. Nije Vulić time htio omalovažavati suparnika — dapače, nahvalio je Osijek i Petra Bočkaja. Time je htio reći kako Hajduk doma mora igrati, mora napasti suparnika i tražiti golove neovisno o tome koliko je suparnik dobar. Iz njega govori iskustvo Hajduka, čovjeka koji je odradio toliko utakmica kao igrač i kao trener da shvaća pritisak javnosti i što je očekivanje od Hajduka doma.

Očekivanje koje nije ispunio.

Doduše, u izjavi o tome kako se Hajduk ne bi trebao zamarati suparnikom implicirao je — valjda — kako je jedino rješenje za postizanje golova koncentrirati se na svoju igru te kreirati taktička rješenja kojima bi se preuzela kontrola nad događajima na terenu i na taj način omogućio dolazak u prave pozicije i napadačku igru.

Međutim, na terenu je to izgledalo prilično drugačije, baš kao negacija toga što se impliciralo. Hajduk je bio sterilan, na rubu stihije, bez prave ideje kako napasti i gdje tražiti višak. Nije bilo ni taktičkih rješenja ni pravih pozicija. Nije bilo niti individualne inspiracije ni izvanrednog poteza. Nije bilo motivacijskog impulsa koji bi barem dao energetski naboj kojim bi igrači u bijelim dresovima parirali Osijeku. Zapravo, nije bilo ničega.

Da se Hajduk ne bi zamarao suparnikom, morat će se zamarati svojom igrom i preduvjetima koje mora ostvariti da bi naišao na nešto nalik taktičkim rješenjima

Da je za napadački nogomet potrebna samo želja da se igra napadački, onda bi svi igrali napadački. Potrebno je prvo doći do određenih preduvjeta, a apsolutni temelj i onaj nulti uvjet je odrediti zonu u kojoj će se kreirati višak i način na koji će se doći do njega. To Hajduk nije imao.

Ostalo je apsolutno nedorečeno što je Hajdukov plan jer bilo je nemoguće prepoznati u kojoj je zoni Vulić planirao stvoriti višak i na koji način, te u kojoj ga je zoni pokušavao materijalizirati. Bilo je nemoguće uhvatiti barem jedan mehanizam i jasno prepoznati ijednu ideju u igri, osim one o guranju lopte prema Jairu koji je pokušao improvizirati individualno rješenje. Hajduk nije imao kontrolu nad događajima na terenu jer, iako je kontrolirao loptu, Osijek je bio taj koji je apsolutno kontrolirao prostor. Hajduk je igrao ondje gdje mu je Zoran Zekić ostavio da igra, a izostala su prava taktička rješenja koja bi otvorila zone koje je Osijek bez većih problema branio.

Bez širine nema dubine

Međutim, za to je potrebna struktura u igri koju Hajduk trenutno nema.

Kad se definira zona i način ostvarivanja viška, dobije se neki strateški okvir igre, a njega onda trebaju ispuniti taktička rješenja. U tome je geometrija strašno važan aspekt modernog nogometa jer ispravno zauzimanje zona, ali i ispravni kutovi između igrača postavljenih u te zone, nude igračima logične opcije za efikasniju kombinatoriku i bržu cirkulaciju lopte. Kod Hajduka je to na jako niskoj razini.

Čak četvorica igrača stoje u istoj vertikalnoj liniji, a Hajduk igra bez imalo širine na lijevoj strani napada. A kad nema širine, rekao je to davno još Luka Kaliterna, ne može biti ni dubine. Hajdukovi igrači ovakvom strukturom u posjedu sami sebi smanjuju teren i olakšavaju Osijeku efikasnu obranu bez imalo truda. Dvojica centralnih veznih igrača, osmica, stoje jedan iznad drugoga i onemogućuju kombinatoriku i zatvaranje trokuta pomoću kojeg se može ostvariti progresija protiv disciplinirane zone 4-4-2.

A kad su struktura i geometrija loše, plan u posjedu lopte mora biti nedorečen i ideja se svodi na improvizaciju. To možda može proći u utakmicama u kojima Hajduk zabije rani gol i natjera suparnika da se otvori kao što je to bilo protiv Istre, ali protiv jačih momčadi takav pristup izgleda sterilno i jalovo.

Doduše, Osijek je bio tek prosječan i jako daleko od najboljih svojih utakmica ove sezone. Njegovi su igrači prilično disciplinirano držali zonu, branili se u središnjem bloku i trudili se blokirati Hamzu Barryja kojeg su označili kao pokretača Hajdukove igre. Usmjerili su Hajduk da igra loptom ondje gdje su oni željeli da igra i to je bilo to. U napadu su čekali šanse koje im je otvarao Hajduk svojim pogreškama, ali nije bilo neke pretjerane igre, čak ni dinamike na bočnim pozicijama koja je karakteristična za Osijek. Međutim, i to je Zekićevoj ekipi bilo sasvim dovoljno za pobjedu na Poljudu, prvu u zadnjih 10 godina.

I to govori dovoljno glasno o tome kakvu je utakmicu odigrao Hajduk. Bez strukture, bez kontrole, sa serijom individualnih pogrešaka — jer individualizam je sve što preostaje kad je ideja ovoliko manjkava i kad nedostaje ovoliko preduvjeta za igru. Napadačka igra nije samo želja; da se Hajduk ne bi zamarao suparnikom, morat će se jako puno zamarati svojom igrom i svim preduvjetima koje mora ostvariti kako bi naišao na nešto nalik taktičkim rješenjima. Bez toga, jedino što ostaje je jalovost i pokoji individualni pokušaj koji najčešće završi katastrofom i još lošijim dojmom koji se ostavlja.

Na kraju, priče o jedanaestercima bi možda i imale smisla da je suština u osvojenom bodu ili u jednoj utakmici. Ali nije, taj bod ili tri su nebitni. Suština je u dugoročnoj slici, u perspektivi koja se otvara s ovakvim planom igre i ovakvim preduvjetima koji ne obećavaju da će iduća utakmica biti bolja. A za podizanje na tablici svi će morati drastično bolje — trener po pitanju taktičkih rješenja i popravljanja strukture, a igrači po pitanju koncentracije i voljnog momenta.

Ne propusti top članke