Samo je četiri puta u povijesti najbolji strijelac Bundeslige imao više od 35 postignutih golova. Lewandowski je u prošloj sezoni 41 loptu ugurao u suparničke mreže, a onda ide Gerd Müller koji je 1972. zabio 40 komada, dvije godine ranije 38, a 1973. je došao do 36 golova u jednoj sezoni. Iza te četiri sezone dolazi ovosezonski Lewandowski; čisto kako bismo imali orijentir koliko je tih 35 golova povijesno značajan rezultat. Da stavite to u kontekst, Miroslav Klose nikad nije išao preko 25 u sezoni, Aílton i Mario Gómez su u rekordnim godinama brojili do 28, a Uwe Seeler i Jupp Heynckes su nekoć došli do maksimalno 30 golova. Lewandowski je ove sezone zabio 35 komada.

Službena Bundesliga — odnosno, 40 posto navijači, 30 posto predstavnici klubova i 30 posto trenerski eksperti koji su dali svoje glasove — za Igrača godine nije izabrala Lewandowskog. Nagradu je dobio Christopher Nkunku, a činjenica da je izabran kraj takvih brojki Bayernova centarfora najbolje svjedoči o tome koliko je Nkunkuova sezona bila impresivna.

Nkunku je u post-Nagelsmannovu dobu premješten s krilne pozicije na poziciju iza napadača i efikasnost mu je eksplodirala

Kada se podvuče crta, Nkunku je ove sezone u Bundesligi ostvario učinak od 20 golova i 13 asistencija. Osim toga, ima 66 uspješnih driblinga, što ga stavlja na četvrto mjesto svih igrača u ligi, četvrti je i u kategoriji kreiranih velikih prilika, a cijelo vrijeme je vukao RB Leipzig do zone Lige prvaka u sezoni koja je na početku izgledala katastrofalno.

“Christopher nema pravih slabosti”, izjavio je Jesse Marsch u rujnu kada je Nkunku zabio tri gola u porazu od Manchester Cityja, demonstriravši da je kompletan igrač. “Još je mlad i želi mnogo više. Uvijek je dobra stvar kad mladi igrač sluša upute i želi ih implementirati kako bi ispravio pogreške, a to Nkunku konstantno radi. Ispravio je toliko toga da je došao u situaciju da nema pravih slabosti, a sad mu preostaje da još napreduje. Zabavno je raditi s njim, inteligentan je i ima puno potencijala.“

Morao otići da bi napredovao

Potencijal nikada nije bio sporan. Nkunkuovo mjesto rođenja je Lagny-sur-Marne, predgrađe Pariza u kojem je rođen i Paul Pogba. Za razliku od Pogbe koji se razvijao preko 200 kilometara udaljenog La Havrea, Nkunku je pozvan u Clairefontaine. Punim imenom Centre Technique National Fernand Sastre, to je nacionalni nogometni centar koji služi kao akademija u koju Savez poziva najtalentiranije mlade igrače u Francuskoj. Projekt je pokrenut još 1970-ih na prijedlog Ștefana Kovácsa, tadašnjeg francuskog izbornika i prethodno dvostrukog osvajača Kupa prvaka s Ajaxom. On je bio inspiriran gimnastičkim centrima u socijalističkoj Rumunjskoj koji su tvorili filter iz kojeg su izlazili najtalentiraniji, dodatno bruseći vještine u treningu sa sebi ravnima.

Nkunku je bio jedan od tih najtalentiranijih. S njim su u Clairefontaine pozvani Marcus Thuram i Allan Saint-Maximin, da bi im se godinu dana kasnije pridružio i Kylian Mbappé. A pozivnica u Clairefontaine otvara praktički sva vrata u francuskom nogometu.

Nkunku je od najranijih dana bio dio Paris Saint-Germaina. Počeo je u akademiji, bio je vođa svoje generacije koja je 2016. igrala finale juniorske Lige prvaka, a debi u pravoj Ligi prvaka je imao čak i godinu ranije. Laurent Blanc dao mu je priliku u prvoj momčadi kao nagradu jer je bio odličan na juniorskoj razini.

Međutim, PSG ima najbolju akademiju za koju niste čuli. Niste čuli jer kroz PSG redovito prolaze talentirani igrači koji se postupno razvijaju i postaju nova vrijednost klubova koji igraju Ligu prvaka, ali konkurencija u prvoj momčadi matičnog kluba je takva da se gotovo nemoguće probiti do mjesta u početnoj postavi. PSG naprosto ulaže previše novca u zvijezde da bi paralelno trošio vrijeme na razvoj sustava koji će pomoći uključiti mlade igrače i pružati im priliku za korak dalje kad dođu do razine na kojojoj im je potreban konstantni seniorski nogomet. To u Parizu ne mogu dobiti. Zato je, za razliku od potencijala koji nikad nije bilo sporan, bilo vrlo upitno gdje će Nkunku dobiti priliku napredovati na najvišu razinu.

Nkunku je, doduše, nešto igrao čak i u PSG-u. Blanc mu je kao 18-godišnjaku dao debi, ali dio prve momčadi zapravo je postao tek kada je klupu preuzeo Unai Emery. Pod njim, pa pod Thomasom Tuchelom nastupio je u 72 utakmice, a čak nije dobivao niti baš mrvice; u te 72 utakmice je prosječno igrao 43 minute, a među njima je bilo i važnih — recimo, Emery ga je uveo u osmini finala Lige prvaka protiv Barcelone kada je Marco Verratti morao izaći zbog ozljede, premda je na klupi imao Javiera Pastorea i Hatema Ben Arfu. Međutim, suština je ostala ista. PSG je doveo dodatna pojačanja, a Nkunku je morao napustiti klub kako bi se potvrdio kao vrhunski nogometaš.

Seljenje po pozicijama

Ralf Rangnick je prepoznao priliku. Već je bio dogovorio odlazak iz grupacije Red Bull, ali je otišao u Pariz nagovoriti Nkunkua da potpiše za Leipzig jer je u njemu vidio zvijezdu kakvu momčad treba nakon što je Erling Haaland iz Salzburga odlučio prijeći u Borussiju Dortmund.

Emery je Nkunkua u PSG-u koristio kao centralnog veznog igrača u formaciji 4-3-3, a slično je radio i Tuchel. Okretan, čvrst u duelu, solidan na lopti i sasvim pristojnog pregleda igre s lakoćom je osvajao teren te se činilo da mu pozicija u veznom redu odgovara. Međutim, Rangnick je vidio nešto drugačije i Nkunku je u Leipzigu postao napadač. Nagelsmann ga je podigao na lijevo krilo. Tu je Nkunkuov dugi korak dolazio do izražaja; osvajao je prostor s jednakom lakoćom kao u sredini terena, ali je ovdje to više dolazilo do izražaja u tranzicijama i taktički fleksibilnom nogometu u kojem je Nkunku često mijenjao mjesta s Danijem Olmom i Amadouom Haidarom.

Kada je Marsch preuzeo uzde od Nagelsmanna, Leipzig se više vratio korijenima i ludom ritmu igre koji korporacija želi baštiniti, a istim putem je nastavio i Domenico Tedesco nakon što je Marsch u rekordnom roku napustio klupu. Ta je promjena savršeno odgovarala Nkunkuu.

Njegova najjača strana je dribling. Ima odličan prvi dodir kojim ostavlja loptu vrlo blizu sebi, čime navuče suparnika, a onda do izražaja dolazi njegova eksplozivnost i sposobnost da osvoji prostor. Na kraju krajeva, ove sezone mu je uspješnost u driblinzima 68 posto; za usporedbu, Lionel Messi je na 65, Raheem Sterling na 63 posto, Mbappé na 55, Vinícius Júnior na 45, a Mohamed Salah na 43 posto uspješnosti driblinga. S tim da Nkunku zaista ne traži široki prostor u kojem može pretrčati suparnika, nego ga navlači da dođe po loptu i onda ga izbaci u prvom ili drugom koraku.

A gdje driblerske karakteristike kakve ima Nkunku najviše vrijede? U gužvi, upravo onoj kakvu u sredini stvara RB Leipzig. Nkunku je u post-Nagelsmannovu dobu premješten s krilne pozicije na poziciju iza napadača i efikasnost mu je eksplodirala.

Volumen akcija nije mu se povećao. Dapače, broj dodira smanjio se s prošlosezonskih 49,6 po utakmici na ovosezonskih 46,6. Ali ti su kontakti prošle sezone često bili blizu aut linije, a sada su koncentrirani u centralnim zonama, gdje jedan dobar dribling znači rupu koju obrana ne može zatvoriti kao kada se ispadanje dogodi na bočnoj poziciji. To je Nkunkua učinilo nevjerojatno opasnim. Broj dodira s loptom u suparničkom kaznenom prostoru skočio mu je s 3,8, koliko je imao prošle sezone, na 6,9 koliko ima sada. Mnogo se češće nalazi u pozicijama iz kojih može šutirati, a vještina driblinga otvara mu priliku da često puca iz dobrih pozicija — ili izravno jer se oslobodio čuvara, ili neizravno jer obrambeni igrač zadržava distancu i ne izlazi prema Nkunkuu u strahu od ispadanja u uskom prostoru.

Sustav radi za njega

Zapravo, sve što je vrijedilo za Nkunkua dok je bio u PSG-u vrijedi još i sad. Riječ je o igraču koji je okretan, čvrst u duelu, solidan na lopti i sasvim pristojnog pregleda igre što mu omogućava da s lakoćom osvaja teren. Ukratko, taktički, tehnički i fizički kompletan igrač bez izraženih slabosti; igrač koji suparnika može kazniti driblingom, golom ili asistencijom. Razlika je samo u tome što je sada došao u sustav koji je toliko okomit da ga konstantno dovodi u situacije u kojima je blizu suparničkim vratima i može biti opasan po gol — ili udarcem ili navlačenjem obrane i podvaljivanjem lopte suigračima — do te mjere da je stvorio učinak od 20 golova i 13 asistencija u prvenstvu.

Hoće li to moći prenijeti u neki drugi sustav ako netko dođe po čovjeka koji je ove sezone za svoju momčad bio važniji nego Lewandowski za Bayern? Možda i neće u ovolikoj mjeri, jer Leipzig igra atipično i kontekst igre ide debelo u Nkunkuovu korist, s obzirom na to da njegove igračke karakteristike savršeno odgovaraju uvjetima koje Leipzig planski stvara. Ali nitko mu ne može oduzeti vještinu koju ima na lopti, kompletnost i sposobnost da stvori višak pred suparničkim vratima.

Sposobnost toliko impresivnu da je dobio titulu Igrača sezone u Bundesligi.