Iza zatvorenih vrata trening centra u Carringtonu izabrao je najspremnije igrače za susret sa Spursima. U Ericu Baillyju, Andreasu Pereiri, Juanu Mati i Anthonyju Martialu pronašao je krivce za blamažu prethodnog vikenda i ostavio ih doma. Za Ashleya Younga i Victora Lindelöfa bilo je mjesta tek na klupi u ekipi koja je oduševljeno dočekala povratke oporavljenih Antonija Valencije i Nemanje Matića.

Menadžer Manchester Uniteda nije se zaustavio na kadrovskim promjenama, nego je u svom stilu za susret sa vrhunskim suparnikom pripremio taktičko iznenađenje koje je prije svega trebalo neutralizirati Tottenhamov napadački potencijal. Ander Herrera, postavljen u zadnju liniju uz Chrisa Smallinga i Phila Jonesa, bio je heroj nakon prvog poluvremena. Sedam minuta u drugom bilo je dovoljno da od sebe napravi tragičara, a naizgled genijalnu odluku menadžera pretvori u jedan od glavnih razloga njegova najtežeg domaćeg poraza u karijeri.

Nakon skoro dva desetljeća trenerske karijere Mourinho je mourinhiran

Mourinho je tijekom svoje ere na Old Trafordu u više navrata Herreru koristio za specijalne zadatke. Najčešće u nadmudrivanjima sa Antoniom Conteom, dok je talijanski stručnjak sjedio na Chelseajevoj klupi.

Sinoć je imao dva razloga za takav potez. Prvi leži u izvoru trzavica sa upravom kluba koje traju još od ljetnog prelaznog roka. Portugalac vjeruje da se ne može osloniti na stopere koje ima na raspolaganju pa kvalitetu nastoji nadomjestiti kvantitetom, smanjujući opseg zadataka koji svaki od njih mora preuzeti na sebe. Drugi razlog je taktičke prirode i predstavlja direktni odgovor na plan igre Mauricija Pochettina. Tottenhamov menadžer je u najavi susreta ponosno istaknuo da je njegov tim dosegnuo takav stupanj razumijevanja da tijekom utakmice više puta može mijenjati formaciju bez oscilacija u igri. Mourinho je napravio zadaću i zaključio da se u prvim utakmicama nove sezone te promjene odnose na romb u sredini terena praćen trojicom ili četvoricom igrača u zadnjoj liniji.

Plan je upalio — ispočetka

Svoju ekipu je postavio na identičan način.

Kombinacijom zonske i obrane čovjek-na-čovjeka u veznom redu ovisno o poziciji na terenu igrači Manchester Uniteda kontrolirali su sredinu terena. Agresivnim pristupom i čestim izlascima u visoki presing prisiljavali su suparničku zadnju liniju na ishitrene odluke i preskakanje igre dugim loptama koje je obrana domaćina lako kontrolirala zahvaljujući igraču viška u zadnjoj liniji.

Herrerina mobilnost pritom je odigrala ključnu ulogu, neutralizirajući jedan od najopasnijih elemenata napadačke igre Pochettinove ekipe — utrčavanja Delea Allija iz drugog plana. Tek 68 posto kompletiranih pasova, što je daleko od prošlosezonskog prosjeka gostujuće ekipe koji je iznosio 83,8 posto, te činjenica da je Tottenham do prvog udarca prema golu Davida de Gee došao u 40. minuti, govore da je Mourinhov plan funkcionirao.

U strahu od pogrešaka kojima su njegovi igrači poklonili pobjedu Brightonu, očekujući visoki presing na zadnju liniju, pripremio je plan igre koji smanjuje mogućnost ponavljanja takvog scenarija. Golman De Gea postao je playmaker koji je dugim loptama tražio Romelua Lukakua.

Okruživanjem svog napadača vezni igrači domaće ekipe konstantno su stvarali višak u aktivnoj zoni i osvajali druge lopte. Osiguravajući posjed lopte duboko u suparničkoj polovici terena Manchester United je proigravanjem usamljenih bočnih igrača dolazio u priliku napasti prostor iza leđa suparničke odbrane, najčešće koristeći fenomenalno tumačenje prostora Jesseja Lingarda. Na odmor je momčad otišla s 10 udaraca prema golu Huga Llorisa, uvjerena da je na putu prema pobjedi.

“Nismo izgubili, ali smo izgubili”

Mourinhov plan da pojačavanjem zadnje linije onemogući izolacije Harryja Kanea i Lucasa Moure sa stoperima Manchester Uniteda na širokom prostoru nije spriječio napadača engleske reprezentacije da pokaže superiornu kvalitetu u odnosu na obrambene igrače domaće ekipe. Iskoristio je ubačaj Kierana Trippiera iz kuta, nadvisio Jonesa i postigao svoj prvi gol na Old Trafordu.

Dvije minute kasnije odluka da Herrera igra u zadnjoj liniji obila mu se o glavu, naslućujući noćnu moru u kakvu će se utakmica do kraja pretvoriti.

Naznake da bi mogao koristiti veznog igrača u zadnjoj liniji javile su se još sredinom prošlog tjedna kada je postalo izvjesno da će Nemanja Matić biti spreman za susret sa Tottenhamom. Matić je zaigrao od prve minute, ali na svojoj prirodnoj poziciji, dok je Herrera pokazao da tranzicija iz vezne u zadnju liniju nije nimalno jednostavna niti moguća preko noći. Ostavši pet metara iza ostatka zadnje linije, Španjolac je urušio ofsajd zamku svojih suigrača i omogućio Mouri da nakon asistencije Christiana Eriksena po drugi put svlada De Geu.

Suočen sa katastrofalnim ishodom svog plana Mourinho reagira i Herreru mijenja Alexisom Sanchezom, prelazeći na formaciju 4-2-3-1. U lovu na izjednačenje dolazi do onoga čega se pribojavao prije susreta: Moura u kontranapadu ostaje sam sa Smallingom, koji pokazuje da isfrustiranost njegova menadžera opcijama u zadnjoj liniji nije bez razloga i bilo je to 0:3.

Nakon skoro dva desetljeća trenerske karijere Mourinho je mourinhiran. Pošlo je to za rukom menadžeru kojeg bi mnogi rado vidjeli na njegovom mjestu. Zahvaljajući Pochettinu, Lads it’s Tottenham više neće odzvanjati Old Trafordom. Trebalo mu je pet pokušaja, ali je uspio.

“Gledano sa strateškog aspekta nismo izgubili, gledano s taktičkog aspekta nismo izgubili, ali smo izgubili”, rezimirao je Mourinho nakon utakmice poznati proces čiji je deblji kraj ovaj put izvukao. Sada je svaka naredna utakmica borba za opstanak. Sindrom treće sezone, koju obično nije uspijevao preživjeti na klupi, već je uzeo maha.