HEP logo generalni partner Telesporta

Nogomet bez misli

Analiza: Potpuno je nemoguće odrediti što je bio Vukasov plan za Dinamo

Zadnja izmjena: 13. rujna 2020.

“Iza svakog udarca po lopti mora stajati misao”, izjavio je svojedobno Dennis Bergkamp objašnjavajući svoj legendarni gol u 90. minuti četvrtfinala Svjetskog prvenstva protiv Argentine.

Otprilike je ista stvar i s nogometnom taktikom. Momčad u svakom trenutku mora imati jasnu misao što će napraviti s loptom. Gdje će je i kako osvojiti, kako će doći u završnicu, što će točno iskoristiti kod suparnika i kako se držati plana kad na terenu postane teško. Onako kako je Bergkamp znao točno što će napraviti s loptom još dok je lopta letjela od Franka de Boera, tako bi i nogometna momčad trebala znati što radi s loptom i kad je ima u posjedu i kad je nema. Ako imate generalnu ideju kao plan, onda u skladu s njom na terenu razrađujete specifična rješenja na temelju kojih će igrači donositi odluke.

Nakon drugog i trećeg gledanja derbija prilično je jasno da Hajduk nije imao plan.

Ili, ako ga je imao, on nije bio jasan baš svima na travnjaku, što je na neki način potvrdio i sam Hari Vukas kada je nakon utakmice izjavio da je Dinamo izigrao Hajduk kod prvog gola jer je “svaki igrač na neki način kasnio u nečemu”. Ako jedan igrač zakasni, to je individualna pogreška koja može upućivati na manjak koncentracije, manjak kvalitete ili slučajnost. Ako svaki igrač zakasni, onda je problem ipak nešto dublji i trener bi trebao ozbiljnije razmisliti o njemu.

Nekad se dogodi da imate plan i da on ne upali. To nije ono što se Vukasu dogodilo

Vukas se odlučio za postavljanje momčadi u romb s dvojicom napadača i četvoricom igrača u zadnjoj liniji. Koliko je za njegovu odluku da odstupi od ideje igre s trojicom natrag utjecala odluka kluba o prodaji Ardiana Ismajlija, a koliko činjenica da je u klubu već 10 mjeseci i da je u tom vremenu stigao upoznati igrače i shvatiti što im odgovara, na kraju i nije toliko bitno. Bitno je da se odlučio na ovakvu formaciju, tim više što je bilo jasno da će Zoran Mamić zadržati 4-2-3-1, formaciju koju uigrava cijelo vrijeme i koju naprosto nije imao razloga mijenjati.

Vukas je s rombom u sredini dobio gustoću i brojčanu prednost u veznoj liniji, tako da je Hajduk prvih 30-ak minuta bio sasvim ravnopravan suparnik. To je bilo posebno važno jer je Mamićev plan bio iskoristiti spuštanje Brunu Petkovića u međulinijski prostor kako bi preko njega napravio višak za Mislava Oršića i Lirima Kastratija koji su ostajali široko uz aut liniju, ali je Petković veći dio te početne faze ulazio u zonu koju je već kontrolirao Stanko Jurić i nije uspijevao čisto primiti loptu kako bi je proslijedio krilnim igračima. To je vjerojatno bio i osnovni razlog zašto je Vukas romb posložio na način da je Jurić zauzeo mjesto zadnjeg veznog igrača, a Darko Nejašmić je poslan na desnu osmicu.

40 metara prostora

Problem je bio u tome što je ideja bila zasnovana na pogrešnoj premisi.

Jurić jest agresivniji, mobilniji i na terenu ostavlja dojam kao da je fizički prilično jači od Nejašmića, ali iza tog dojma se krije podatak da su prošle sezone imali apsolutno jednakih 52 posto osvojenih duela. Sezonu ranije, Nejašmić je imao 56 posto osvojenih duela, a Jurić je bio na 51 posto. Dakle, stavljanjem Jurića na zadnjeg veznog i podizanjem Nejašmića na poziciju osmice koja naprosto nije njegova, Vukas nije dobio gotovo ništa jer Nejašmiću nije problem izdržati duel kada se brani u zoni, bez obzira na to što izgleda mršavo i nejako. Dapače, najveći problem u njegovoj igri je dinamika, a protiv Dinama mu je jedan od ključnih zadataka bio pratiti podizanja koja je radio Arijan Ademi, igrač kojem je dinamika jedan od najjačih segmenata igre.

Uostalom, Nejašmić je u mladoj reprezentaciji pokazao koja je njegova pozicija i uloga. Protiv Češke je igrao zadnjeg veznog iza leđa Nikole More i Lovre Majera, a u 90 minuta na terenu je ostvario InStat Index od 269. Bolji od njega su bili jedino češki vratar Martin Jedlička s 281 indeksnim bodom i Boško Šutalo s 270, a do toliko visokog InStat Indexa Nejašmić je došao zato što je osvojio 67 posto duela, a uz to je imao 4/5 uspješnih startova, pet presječenih lopti i 2/2 uspjela driblinga, uz standardno dobru dodavačku rolu s 84 posto točnih dodavanja i jedno ključno.

Jasno, U-21 reprezentacija Češke kvalitetom nije blizu Dinama, ali dobar primjer koji pokazuje da je utakmica s Češkom bila itekako ozbiljan dvoboj je Majer, koji je u derbiju igrao desetku i s kojim bi se Nejašmićeva pozicija na šestici poklapala, s dva osvojena duela od 11 pokušaja, 1/4 uspjela driblinga i 78 posto točnih dodavanja.

Pogrešna procjena se manifestirala kod prvog gola, kad se otvorilo jedno 40 metara međulinijskog prostora.

Nejašmić prati Ademija, Jurić se podiže za Majerom, a to ostavlja ogromni prostor ispred zadnje linije koji ama baš nitko ne brani. Joško Gvardiol je dodavanjem kroz linije pokazao zašto već sada vrijedi toliko koliko se šuška po medijima, a Kristijan Jakić utrčava u prazan prostor kako bi primio loptu. Bassel Jradi iz apsolutno nepoznatog razloga u trenutku upućivanja dodavanja gleda u pravcu Petra Stojanovića i ne može ući u korekciju, Mijo Caktaš ne prati Jakića, a Majer se oslobađa Jurića i daje predasistenciju za Oršića koji servira loptu Kastratiju.

I da, može se reći da je Jurić otišao previsoko i ostavio svoju zonu potpuno otvorenu jer to je ono što Jurić obično radi, nakon čega ga je Majer jednostavno prevario. Može se reći da je Jradijeva reakcija katastrofalna, da Caktaš nije ispratio svog igrača i da Darko Todorović ispada bez ikakve veze, a da stoperi i David Čolina nisu zatvorili drugu stativu.

Sve to stoji, ali suština je u nečemu drugome.

Osnove igre

Potpuno je nemoguće odrediti što je bio Vukasov plan za utakmicu. Igrati čvrstu obranu i pokušati na kontre? Možda, ali onda je Hajduk trebao biti puno kompaktniji u sredini terena. Igrati presing? Možda, ali tu je nedostajalo strukture i koordiniranih reakcija na odbijene lopte. Igrati na posjed? Možda, ali tek tu je nedostajalo svega. Igrati kroz sredinu? Preko krila? Dugim loptama? Ulascima iz drugog plana? Individualnom kvalitetom?

Nekad se dogodi da imate plan i da on jednostavno ne upali. Nešto pogrešno procijenite, suparnik napravi nešto dobro i udarate glavom u zid. To nije ono što se Vukasu dogodilo. Hajduk protiv Dinama nije imao ni definiranu zonu u kojoj želi oduzimati loptu ni način na koji želi napasti suparnika. Sve se svelo na stihiju i ni iza jedne od akcija nije stajala jasna misao cijele momčadi.

Dinamu je u takvom kontekstu bilo lagano igrati. Hajduk je bio ravnopravan suparnik u prvih pola sata i Mamićeva momčad u tome periodu nije napravila ništa posebno. Međutim, već prvi pravi udarac je završio u golu i to je zapravo bio kraj priče. U tim trenucima do izražaja dolazi razlika u klasi.

Ne samo da je Danijel Zagorac kao rezervni vratar Dinama ima veću plaću od svih igrača u ligi osim Caktaša i Lászla Kleinheislera, što implicira i neusporedivo veću individualnu kvalitetu na koju Dinamo može računati na terenu, nego postoje i osnove igre. Točno se zna kako će se koristiti Petkovića i što momčad mora raditi da isprati Ademijevo podizanje ili utrčavanja jednog od krila. Nije to nikakav spektakl šampanjskog nogometa ili taktička avangarda, ali Mamić ima jasan plan koji je u ovim uvjetima sasvim dovoljan za ostvarivanje rezultata.

Kad cijela momčad zakasni, to nešto znači. Isto tako, nešto znači kad cijela momčad krene u isto vrijeme jer i jedan i drugi slučaj imaju previše ‘pomičnih dijelova’ da bi sasvim slučajno svi reagirali isto, bilo to ispravno ili pogrešno. Kao što je to rekao Bergkamp, iza svakog udarca po lopti mora stajati misao, a itekako se vidi kad te misli nema.

Ne propusti top članke