Problem za klubove HNL-a je planiranje priprema i taktičko-kondicijska periodizacija igrača.

Ako treneri igračima daju standardnih dva tjedna ili 10 dana odmora, onda im period ljetnih priprema, koji je ionako previše intenzivan i zbijen u relativno kratak period, jednostavno dolazi prebrzo. Ako taj odmor produže na optimalna tri tjedna, ona ionako relativno kratke pripreme postaju neizvedive. Stvar nije u tome da igračima treba dodatno vrijeme koje će posvetiti kupanju, izlascima i naslikavanju za Instagram. Poanta odmora je u tome što su ciklusi kondicijske pripreme jasni i imaju prilično mjerljive zakonitosti. Svako tijelo ima granicu opterećenja koje može podnijeti i postoje jasne metode treninga, a ovdje se događa situacija da igrači trebaju ući u novi aerobni ciklus pripreme iako još nisu završili period odmora od starog ciklusa.

Od Dinama kao najbogatijeg do Varaždina kao najsiromašnijeg u ligi, klubovi još nemaju formirane momčadi iako je prvo kolo već odigrano

“Vítor Frade je mozak koji stoji iza svega”, izjavio je za Sky Sports Carlos Carvalhal, trener koji je vodio Beşiktaş, Sporting i Swansea te koji je studirao zajedno s Joséom Mourinhom. “On je mozak koji je smislio taktičku periodizaciju. Možete ga nazvati znanstvenikom, ali on je vrlo praktičan znanstvenik jer ima iskustvo rada u Portu sa Sir Bobbyjem Robsonom i radio je na terenu.”

Upravo je Mourinho princip taktičke periodizacije donio u vrhunski nogomet. Ukratko, koncept se sastoji od toga da se eliminira zasebni kondicijski trening i da se svi elementi vježbaju kroz simulaciju realnih situacija koje se događaju na terenu, koristeći vježbe koje podižu fizičke kvalitete radeći s loptom. Kao što je to Mourinho rekao jednom kad su Chelseajevi igrači ostali šokirani činjenicom da je prvi dan priprema postavio nogometni, a ne kondicijski trening — pijanist ne vježba za koncert tako da trči oko klavira.

Famozni Verheijen

Tim je Mourinho potvrdio riječi Luke Kaliterne od prije 60-ak godina, kad se usprotivio komentarima i odbio slati igrače da trče na Marjan, jer “nisu lugari nego nogometaši”. Mnogi ni dan danas, premda žive od nogometa kao treneri ili novinari, nisu shvatili što je Kaliterna mislio s tom izjavom.

U modernom nogometu potpuno je odbačena ideja da se na pripremama u igrača može uliti snaga koja će trajati cijele sezone. Uostalom, u fitnesu, koji je u zadnjih desetak godina doživio eksploziju i ulazak u svakodnevni život velikog postotka običnih ljudi, poznat je koncept HIIT-a, treninga koji se bazira na intervalima visokog intenziteta u kojem se mijenjaju faze maksimalnog opterećenja i odmora i koji u pola sata troši jednak broj kalorija kao dva sata jednoličnog trčanja u aerobnoj zoni otkucaja srca.

To je Vítor Frade znao prije 30 godina i na tome je intenzitetu izgradio metodologiju treninga koja se oslanja na periodizaciju, koncept koji kaže da se fizički aspekt može raditi kroz sezonu i svakodnevne treninge, bez potrebe da se predsezona svede na gluhe trkačke treninge. Uostalom, Mourinho je godinama imao najmanju stopu ozljeda na vrhunskoj razini i redovito su njegovi igrači nadtrčavali suparničke, što je dokazalo da Fradeove metode kondicijske pripreme donose rezultate.

Danas svi vrhunski treneri u svom radu koriste slične metode jer ono što na prvi pogled izgleda kao pola sata ozbiljnog rada i sat vremena čiste zajebancije u suštini je najefikasniji trening. Frade i Raymond Verheijen su svojim radom izravno utjecali na Mourinha, Guardiolu i Mauricija Pochettina, koji su preuzeli njihovu metodologiju utemeljenu na sličnim principima periodizacije, a kasnije su takav pristup preuzeli Brendan Rodgers, Marcelo Bielsa, Maurizio Sarri, Thomas Tuchel, Antonio Conte te niz drugih španjolskih, portugalskih i nizozemskih trenera kojima je takav način rada u skladu s nogometnom kulturom.

Jedan od zadnjih trenera koji je preuzeo takvu metodologiju rada bio je Jürgen Klopp, zamijenivši dugogodišnjeg suradnika Željka Buvača Pepijnom Lijndersom, Nizozemcem koji je radio u Portovu omladinskom pogonu i na taj način se susreo i s Verheijenom i s Fradeom. Posljedica je da Klopp, čiji je stil trošio igrače do krajnjih granica, u zadnje dvije sezone ima mnogo manju stopu ozljeda i — slučajno ili ne, to ne možemo znati — dvije sezone zaredom dolazi u finale Lige prvaka.

HNL: Kako dobiti tjedan dana?

Tu se opet vraćamo na HNL.

S obzirom da je nova sezona počela već 19. srpnja, a tara završila 26. svibnja, jedan dio kondicijskih trenera u HNL-u tom problemu doskače tako da adaptira moderne trendove u nogometu i planira zimske pripreme u jednofaznom ciklusu, tretirajući novu sezonu tek kao drugi dio tekuće te periodizirajući kratku ljetnu pauzu i pripreme unutar ciklusa sezone koja je završila.

Iako je za ekipe koje razigravaju za ostanak i one koji igraju u Europi — pa im treba tempirati formu prilično rano — takav plan djelomično logičan, on je daleko od savršenog jer se veže na drugi problem koji je isto tako vezan za planiranje sezone.

Pripreme počinju toliko rano da prijelazni rok još nije niti otvoren i treneri moraju uigravati momčadi za koje ne znaju kako će izgledati. Uz konstantnu mogućnost da neki od ključnih igrača ode, od trenera se traži da izmisle neko novo rješenje bez novih igrača u okviru momčadi. A onda, ako kondicijski trener izabere pripremni ciklus od jedne faze logičniji zbog neobično velike zimske i kratke ljetne pauze, pojačanja koja dolaze imaju velik deficit u pripremama i stanju kondicije jer oni dolaze spremni za početak ciklusa i podizanje aerobnog stanja, dok je ostatak momčadi u ‘sredini’ sezone.

Problem je u tome što HNS nema baš puno potencijalnih rješenja za situaciju jer za gotovo ništa nije ni kriv. Naprosto, takva je situacija.

Liga bi mogla krenuti nešto kasnije na način da se skrati zimska pauza, što je opcija sada kad su se rekonstruirali travnjaci, ili na način da se zgusne broj utakmica u drugom dijelu sezone i da se češće igra u ritmu srijeda-nedjelja. Međutim, to nema nekog velikog smisla s obzirom na to da pola lige — ove sezone praktički, a iduće doslovno pola — ulazi u sezonu jako rano zbog termina europskih kvalifikacija, tako da dodatno odgađanje početka sezone ionako ne bi napravilo neku korist jer klubovi moraju krenuti s pripremama za Europu. Tjedan dana više može se kupiti eventualno povećavanjem intenziteta na kraju, kada bi se kroz gušći raspored postiglo da liga završi tjedan ili dva kasnije, što bi omogućilo bolju regeneraciju igrača.

Problem s tržištem

Možda i jedini način kojim bi HNS mogao pomoći klubovima jest da pomakne prijezani rok za desetak dana. U suštini je ta odluka ostavljena nacionalnim savezima, pa se tako u HNL-u u zimskom roku trguje sve do 15. veljače, iako je u većini europskih liga rok do 1. veljače. Pomicanjem kraja ljetnog transfernog roka za tjedan dana u rujan našim bi se klubovima omogućila bolja pregovaračka pozicija s igračima koji su eventualno ostali bez angažmana koje su očekivali.

To, doduše, neće riješiti osnovni problem koji se očituje u tome da treneri na pripreme odlaze s kadrom koji nije definiran — ni s aspekta odlazaka, ni s aspekta odlazaka. Međutim, u perspektivi može eventualno dati šansu našim klubovima da budu konkurentniji na tržištu s obzirom na to da ono što je omogućilo inflaciju cijena u vrhunskom nogometu, posebno u engleskoj Premier ligi, nije baš primjenjivo na HNL.

Naša liga je jako daleko od globalnog proizvoda, a Hrvatska je iznimno malo tržište, stoga distribucija TV prava domaćim klubovima donosi tek zanemariv novac s kojim mogu raditi na tržištu igrača.

Poljska Ekstraklasa je, primjerice, prodala TV prava za iduće dvije sezone poljskoj javnoj televiziji TVP i specijaliziranom kablovskom programu Canal+, a oni su za to iskeširali ukupno 116 milijuna eura. Dakle, liga koja je kvalitetom tu negdje kao HNL, ili čak malo lošija, dobije 58 milijuna eura godišnje na ime TV prava što je stavlja na osmo mjesto u Europi. Ali Hrvatska se, čak i ako uzmemo u obzir način na koji se prodaju TV prava u Hrvatskoj, ne može mjeriti s Poljskom jer TVP i Canal+ su uložili na tržište koje je čak 10 puta veće od našega i tu sve usporedbe prestaju.

Za razliku od milijuna eura u Poljskoj, prosječan klub u HNL-u dobije tek oko 800.000 kuna po sezoni od TV prava. Marketing je tek misaona imenica za većinu naših prvoligaša; Hajduk kao lider u tom segmentu proda oko devet milijuna kuna robe, usluga i suvenira, što je relativno malo s obzirom na budžet, ali svi ostali su ionako debelo ispod toga i u postotnom i u apsolutnom iznosu. Isto tako, gledatelja na stadionima ima jako malo, što znači da klubovi ne mogu računati na ozbiljnu zaradu od ulaznica i matchday potrošnje u sklopu stadiona, ako se na stadionu uopće nalazi sadržaji na koje navijači mogu nešto potrošiti.

Bjeličin posao

A ako želite samo financijski preživjeti sezonu HNL-a, kako smo simulirali uvjete za naš imaginarni NK Telesport, morate nekako namaknuti minimalno oko devet milijuna kuna. S obzirom da se uspjeh u Rusiji nije iskoristio za formiranje priče o ligi koja stvara svjetske doprvake i plansko privlačenje sponzora, sve to skupa znači da klubovi moraju prodavati igrače, što onda izravno utječe na činjenicu da moraju i dovoditi pojačanja kako bi pokrpali rupe.

Stranci nisu ni dobra ni loša stvar; oni su nužnost jer teško je održati takvu produkciju igrača i parirati ponudama iz inozemstva. A kad su već nužni, onda bi poželjno bilo da su što bolji i da se klubovima omogući situacija u kojoj će moći odraditi što bolji posao na tržištu na kojem ionako nisu konkurentni.

Jer trenerima je ionako dovoljno teško.

Od Dinama kao najbogatijeg do Varaždina kao najsiromašnijeg u ligi, klubovi još nemaju formirane momčadi iako je prvo kolo već odigrano. Neki od najboljih igrača, nositelja igre u prošloj sezoni, sigurno će otići, često i bez nekog pravog plana, a neka pojačanja su još uvijek u fazi dogovaranja, često i bez prave sigurnosti u zaključenje posla. To znači da će treneri u hodu morati uklopiti prinove i nadomjestiti odlaske glavnih igrača za vrijeme sezone, iako je to posao koji je poželjno napraviti na pripremama jer one znače puno više od kilometara i kilometara trčanja krugova oko terena.

Prošle godine je Nenad Bjelica imao upravo takvu situaciju. Definirao je momčad prije odlaska na pripreme, nije imao značajnijih dolazaka ni odlazaka i to je na kraju bilo očito na terenu. Od prve utakmice Dinamo je izgledao neobično ozbiljno, što zapravo i nije toliko neobično jer pripreme određuju koliko će klubovi dobro odraditi sezonu. Jednostavno, za informacije koje mogu usvojiti tijekom njih rijetko bude vremena za vrijeme sezone i tu su HNL klubovi u velikom hendikepu.