Novak Đoković ove je nedjelje zadao velike glavobolje teniskim analitičarima i svima onima koji vole uspoređivati značaje uspjeha vrhunskih sportaša, pa ih onda svrstavati po važnosti sudeći ih prema nekim svojim parametrima. Baš kao u onim vječnim prepiranjima je li bolji Lionel Messi ili Cristiano Ronaldo: protuteza zagovaračima Ronalda je da “Messi nije ništa osvojio s reprezentacijom”, dok zagovarači Messija viču “Ronaldo ima manje zlatnih kopački”. Nakon toga krenu analize brojki, pa stavljanje tih brojki u kontekst, pa tako u nedogled.
Zadnjih godinu i pol svi mediji koji pišu o tenisu govore o vladavini Rogera Federera i Rafaela Nadala te uspoređuju njihove uspjehe i trofeje. Zapravo se nikoga osim njih dvojice više i nije spominjalo u kontekstu najvećeg igrača u povijesti. Međutim, Đoković se vratio u svoju top formu ovog ljeta kad je osvojio Wimbledon. Nakon dugog traženja samog sebe i borbe s ozljedama, vratio je originalnu ekipu oko sebe i već je ovog tjedna u Cincinatiju izgledao kao ‘onaj’ Nole.
Iako je Nole još prije dvije godine kompletirao Golden Slam (ovojio sva četiri Grand Slama) i time ušao u društvo Rafe i Rogera, s ovogodišnjim Wimbledonom je došao do svog 13., Grand Slama što je fascinantan podatak. Međutim još kaska za Nadalom (17) i Federerom (20), pa ga zapravo ni nakon Wimbledona nisu spominjali u tom kontekstu. No, nakon što je ove nedjelje osvojio Cincinati, Nole je postao prvi igrač u povijesti koji je kompletirao Golden Masters — osvojio je svih devet turnira iz Masters serije! Može se i dalje pričati o tome da su Federer i Nadal veći od Đokovića, ali Nole više ne smije ostati kompletno izvan te priče.
Ako ga zdravlje posluži poput Federera, ima još šest godina ‘fore’ za stići sedam Grand Slamova, koliko mu nedostaje do Rogerova zbroja. Jako je teško i suludo to stavljati kao nekakvu realnu opciju, ali ako iz računice maknemo nedostatak olimpijskog zlata (koje u tenisu nema težinu kao u nekim drugim sportovima, a i Nole će vjerojatno igrati još jedne Olimpijske Igre), Đoković ima osvojena sva četiri GS-a, Davis Cup, titule sa završnog Mastersa, bio je broj 1 i, naposljetku, Golden Masters, što još nitko nema.
Federeru za kompletiranje Golden Mastersa nedostaju Monte Carlo i Rim, što se vrlo vjerojatno neće dogoditi s obzirom na to da već dvije godine zaredom odustaje od zemljane sezone, dok Nadalu fale Miami i Pariz. Za Miami postoji realna šansa, budući da je Nadal vrlo uspješan na betonskoj podlozi, pogotovo sporim betonima poput onog u Miamiju. Međutim, pariški Masters u dvorani Bercy je još uvijek jedan od najbržih turnira i igra se u dvoranskim uvjetima koji Nadalu nisu idealni.
Paranoja i deja-vu
Dakle, ako sagledamo sve činjenice, Đoković je vlasnik titule koja je njegov novi ‘džoker’ u ovoj priči i koju će Nadal i Federer teško dostići, čime definitivno ima ulaz u rasprave o najvećem ikad. Naravno, da bi zapravo konkurirao u tim razgovorima i prepirkama sportskih analitičara, treba podebljati rubriku Grand Slamova.
Ako ste gledali finale Cincinatija, vidjeli ste da Nole ima šansu već na US Openu početi raditi na bildanju te rubrike. Uoči meča Đoković je vodio Federera u međusobnim ogledima 23:22 i Federer je imao šansu poravnati tu statistiku, koju Đokovićevi zagovaratelji često spominju. Osim toga, u zadnjih devet međusobnih dvoboja, Đoković je bio bolji u njih sedam. Posljednji meč su odigrali još 2016. na Australian Openu, kad je omjer snaga bio na Đokovićevoj strani. U međuvremenu se Federer izdigao iz pepela, a Đoković upao u razne fizičke i mentalne probleme. Sad su omjeri snaga bili kudikamo ravnopravniji i momentum je bio savršen za sve teniske zaljubljenike.
Federer je tokom meča s Đokovićem došao do nevjerojatnih 100 dobivenih servis gemova zaredom u Cincinatiju. Zadnji koji ga je brejknuo je bio David Ferrer u finalu 2014. U nekoliko navrata je servis držao Federera u rezultatskom egalu, spašavao ga od brejk lopti i Noletovih vrhunskih dubokih reterna koji padaju pod noge. Federer se odlučio za maksimalni rizik, stajao je blizu terena i kupio loptu u odskoku, a svaki put kad bi primjetio da je Đoković u stretchu, jurio bi na mrežu. Htio je izbjeći duge izmjene u kojima je Đoković bolji, i htio ga je natjerati na pogreške.
Činjenica da je Nole rezultatski najbolji igrač u zadnjih par mjeseci čak i ne stvara toliku neizvjesnost uoči zadnjeg Grand Slama sezone koliko mirnoća koju je pokazao
Rogerov bekend, koji je toliko puta spominjan otkako ga je preuzeo Ivan Ljubičić, bio je toliko ekstremno agresivan da ga je Roger kupio gotovo svaki put u poluvoleju, bez obzira gdje bi lopta pala. Međutim, Nole se kreće kao u danima kad je bio neprikosnoveni broj 1. Federer jednostavno nije pronalazio načine za probiti ga, pa je toliko često odlazio iznad granica kontrole u full rizik da je radio za njega neshvatljive greške i često udarao loptu okvirom reketa. Tolika paranoja i deja-vu svih onih puta kad ga je Đoković plasirao na mreži očito su ostavile traga, jer je nerijetko iz čistih situacija Federer promašivao lagane voleje koje protiv drugih igrača ne promašuje.
Nole je radio konstantni pritisak na Rogerov drugi servis svojom dužinom reterna, da bi onda Roger počeo preuzimati ekstra rizik i na drugim servisima i u vrlo bitnim trenucima radio dvostruke pogreške. Iako je Federer napravio tek jedan break u meču, uspio ga je takoreći dobiti na blef. Nole je mao 40:15, Roger je dva puta izašao na mrežu na blef s nepripremjenim poenom, Nole ostao u čudu i promašio passing shot — svoje veliko oružje. Nakon toga su usljedile dvije duple greške zaredom koje su na kraju ostale jedine takve Đokovića u cijelom meču.
Osim tog izoliranog gema, ostalo se sve svodilo na to da je Nole toliko solidan i da toliko malo griješi, pa Federer odlazi u preveliki rizik i radi neforsirane pogreške. To je zapravo i rubrika koja je odlučila meč. Federer ih je imao čak 39, naspram Đokovićevih 16. Jedan break u prvom setu i dva u drugom bila su dovoljna za Noletov trijumf.
Hladan kao špricer
Ako se vratimo na početak priče i rasprave tipa Ronaldo ili Messi, na kraju će se sve svesti na osobne preferencije. Voliš li više virtuoze ili si fasciniran ljudima koji mogu kao strojevi svakim danom raditi na unaprjeđenju sebe i održavati svoje tijelo kao da je 10 godina mlađe. Roger, Rafa i Nole su tri potpuno različita svijeta, a vjerujem da će se uskoro i rasprave o njima početi svoditi na osobne preferencije.
Činjenica da je Nole rezultatski najbolji igrač u zadnjih par mjeseci čak i ne stvara toliku neizvjesnost uoči posljednjeg Grand Slam turnira sezone koliko mirnoća koju je pokazao u ovom meču.
Tijekom tjedna je imao raznih reakcija, trzavica i prepirki oko shot clocka ili sudačkih odluka, ali u finalnom je meču bio hladan kao špricer i usmjeren na svoj cilj. Znao je koliko mu samopouzdanja ova titula može donijeti uoči završnice sezone. Pet puta je bio poražen u finalu Cincinatija i već si napravio svojevrsni kompleks, a od pet puta čak triput ga je upravo Federer pobjeđivao. U polufinalnom meču protiv Marina Čilića je dobio opomenu za nepoštivanje shot clocka i to ga je itekako uznemirilo, ali kad se ista situacija dogodila protiv Federera, okrenuo se, duboko udahnuo i nastavio svoju dominaciju na terenu.
US Open će biti pun uzbuđenja, pogotovo nakon ovotjedne predstave Stana Wawrinke, ali Đoković je sada prvi favorit.
