Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Nova Engleska

Koliko može redizajnirana reprezentacija pod vodstvom Garetha Southgatea?

Zadnja izmjena: lipanj 13, 2018 Profimedia

Ovaj tekst objavljen je u sklopu The Guardianove medijske mreže za Svjetsko prvenstvo 2018., čiji je i Telesport član. Dominic Fifield piše za The Guardian.

Gareth Southgate jesenas je odlučio prijeći na trojicu u obrani, proijenivši dotadašnji sustav 4-2-3-1, koji je uspješno primjenjivan tijekom za Englesku prilično glatkih kvalifikacija. Izbornik se tada učvrstio u uvjerenju da je njegova varijacija sustava 3-4-3 najbolji način da izvuče ono najbolje iz mlade i talentirane grupe igrača.

Na prvi pogled ta se taktika doimala riskantnom, budući da Engleska ne raspolaže stoperima vrhunske kvalitete. Međutim, u ožujku je Southgate odlučio staviti Kylea Walkera na poziciju desnog od trojice središnjih braniča, dok je ulogu desnog bočnog povjerio Tottenhamovu Kieranu Trippieru — i ta se odluka pokazala nadahnutom. Nogometaš Manchester Cityja u svom klubu obično igra na desnoj strani te povremeno ulazi u sredinu i pokriva taj dio, a sposoban je unijeti brzinu i ofenzivnost u posljednju englesku liniju. Njeno srce je Walkerov klupski kolega John Stones, a preostalo mjesto otići će ili Harryju Maguireu iz Leicester Cityja, igraču koji puno obećava, ili pak Ericu Dieru iz Spursa.

U ovom sustavu su za Englesku, dakako, ključni bočni igrači — Trippier ili Walker na desnoj, a Tottenhamov Danny Rose na lijevoj strani.

Ponekad će Southgate imati potrebu zaštiti tročlanu zadnju liniju dvojicom zadnjih veznih, pa će Dier biti premješten u vezni red; a kad bude potrebno pokazati proaktivniji i progresivniji pristup (protiv Paname ili Tunisa u skupini, na primjer), tih 3-4-3 će se vjerojatno transformirati u nešto sličnije formaciji 3-5-2. U tom slučaju će najvjerojatnije Liverpoolov Jordan Henderson igrati zadnjeg veznog, a dvojicu ofenzivnih ‘osmica’ dvojica iz terceta Dele Alli (Tottenham), Jesse Lingard (Manchester United) i Ruben Loftus-Cheek (Chelsea, protekle sezone na posudbi u Crystal Palaceu).

Puno očekivanja od Sterlinga i Kanea

Budući da Engleska nema prirodnog playmakera niti ‘desetku’ koja bi kreirala iz središnje pozicije, nakrcati vezni red energijom i, u Loftus-Cheekovu slučaju, mješavinom tehnike i fizičke snage, čini se vrlo razumnom alternativom.

“Smatram da nam ovaj sistem pruža dobru stabilnost, a također i našim veznjacima daje lakša rješenja u igri”, govori Southgate. “A onda postoji i mogućnost da se prebacimo na drugačiju varijantu u napadu: možda ćemo ići s dvojicom napadača u pojedinim utakmicama, ili možda dvojicom veznjaka iza centarfora, ili s trojicom u veznom redu i dvojicom napadača.”

Fleksibilnost je svakako dobra stvar, a Southgate sada ima raznolike opcije. Ako će napad predvoditi Tottenhamov Harry Kane, izbornik mu može pridružiti još jednog out-and-out centarfora u Leicesterovu Jamieju Vardyju; može ga poduprijeti dvojicom ofenzivnih veznjaka ili dvojicom krilnih igrača. Na što god da se odluči, Raheem Sterling će mu biti ključan u ofenzivi. Iza Cityjeva igrača je vrlo produktivna sezona na klupskom planu, a svoju dobru formu prenio je i u reprezentaciju.

Očekivanja kod kuće nisu tako velika kao što su u prošlosti gotovo uvijek bila

“To je jako dobro vidjeti”, kaže Southgate. “Ako igramo 3-4-3, znamo da Raheem može uskočiti u ulogu desetke, kao što je to lani napravio u utakmici protiv Francuske.” Ali može li biti i drugi napadač, ili će ipak ostati na krilu, što najčešće igra u Manchester Cityju?

“Znamo da on voli igrati kroz sredinu. Njegovi nastupi ondje podsjetili su me na ono kako je — doduše, kratko — u Liverpoolu igrao iza Luisa Suáreza i Daniela Sturridgea, trčeći i driblajući kroz sredinu terena”, samouvjereno odgovara izbornik.

Od Sterlinga se puno očekuje, ali nije jedini. Puno je težine i odgovornosti na Kaneovim ramenima — on u Rusiji želi konkurirati za titulu najboljeg strijelca prvenstva. U njegovoj je prirodi da uvijek cilja visoko, a željet će se i dodatno dokazati nakon što je na Euru 2016. izostao njegov neki posebno konkretni učinak. Od tada je zabio jako puno golova, ali je i sredinom ožujka imao ozljedu koja ga je na mjesec dana udaljila s terena i malo pokvarila dojam sezone u kojoj je bio u naponu forme. Nakon povratka se ne čini da je baš na istoj razini na kojoj je bio — može li ponovno zablistati na SP-u?

Četvrtfinale je realni cilj

Tu je, naravno, i pitanje golmana — jer trojica engleskih vratara u Rusiju donose zbroj od tek 12 nastupa za reprezentaciju, a prvi izbor će vjerojatno biti Jordan Pickford. Najskuplji britanski golman svih vremena (transfer iz Sunderlanda u Everton s bonusima doseže 30 milijuna funti) može se pohvaliti sa svega tri nastupa. Hoće li prevladati talent ili nedostatak iskustva?

Ruben Loftus-Cheek bi, s druge strane, mogao biti najpozitivnije iznenađenje ovog turnira, barem kad je Engleska u pitanju. Tek 22-godišnji igrač je u odličnoj formi; snažan, brz i tehnički vješt u posjedu lopte. U studenom je debitirao u prijateljskom ogledu protiv Brazila, predstaviviši se u jako dobrom svjetlu, a Southgate je već dugo njegov fan i želio bi mu dati priliku da zablista.

Međutim, ako Engleska bude pozitivno iznenađenje ovog prvenstva, za očekivati je da će to postići kao skupina. Očekivanja kod kuće nisu tako velika kao što su u prošlosti gotovo uvijek bila i čini se da javnost dosta realistično doživljava engleske šanse. S druge strane, način na koji je reprezentacija prošla kvalifikacije, kao i indikacije plana i napretka pod Southgateovim vodstvom bude optimizam.

Prolazak do četvrtfinala čini se realističnim ciljem, a to bi bio dobrodošli popravak dojma iz Brazila 2014., kad je Engleska zapela u grupi i efektivno ispala s prvenstva samo šest dana nakon prvog nastupa. Ova grupa igrača sposobna je za takav uspjeh, dok sve povrh toga izgleda neostvarivo, osobito kad se uzme u obzir kalibar suparnika koje bi u tom stadiju prvenstva srela.

Ne propusti top članke