Smatra se da je u NBA-u pronalazak franšiznog igrača, onog koji može biti centralna točka šampionske ekipe, najteži posao koji jedna uprava mora odraditi. Takvih igrača je svega nekolicina u ligi i velikoj većini ekipa nisu dostupni. Međutim, nakon te prve faze, složiti momčad oko franšiznog igrača u drugoj fazi nije ništa lakši posao. Zakonitosti salary capa i traženje striktno određenog profila igrača koji je komplementaran franšiznom talentu uvelike otežavaju taj posao.
Denver Nuggets ne moraju brinuti o prvoj fazi. Nikola Jokić dvostruki je osvajač MVP nagrade i jedan od najboljih igrača u ligi koji je ovog ljeta potpisao novi petogodišnji ugovor težak 264 milijuna dolara. Pred Nuggetsima je sada druga faza koju su započeli obećavajuće 2019., kada su igrali finale Zapada. Od te momčadi koja je igrala protiv Lakersa na rosteru su ostali samo Jokić, Jamal Murray i Michael Porter Jr. U dvjema Jokićevim MVP sezonama Denver je ispadao u drugoj i prvoj rundi, za što uglavnom možemo kriviti Murrayjeve i Porterove ozljede.
Zato je druga faza u Denveru malo zapela.
Dvije plodne Jokićeve godine iskorištene su za profiliranje Srbina u franšiznog igrača i otklanjanje sumnji može li on biti taj, ali su istovremeno i rezultatski potraćene. Zato Nuggetsi ovog ljeta nisu imali pravo na pogrešku.
Prošle je sezone Denver imao šesti najbolji napad lige, i to bez druge i treće napadačke opcije. Ove godine nije nemoguće da bude još bolji
A margina za pogrešku nije bila tako visoka. U dvije godine Nuggetsi su ostali bez dvojice glavnih operativaca u front officeu. Artūras Karnišovas, drugi čovjek u hijerarhiji uprave, još je lani otišao u Bullse, a Tim Connelly, prvi čovjek piramide, u svibnju ove godine prihvatio je rolu predsjednika košarkaških operacija u Timberwolvesima. Fazu broj 2 u Nuggetsima tako je preuzeo zadnji član trijumvirata Calvin Booth i bilo je nepoznato kakve će odluke donijeti ovog ljeta.
Ispostavilo se, barem zasad na papiru, dobre. Zbog dugoročnih i glomaznih ugovora Jokiću, Murrayju, Porteru i Aaronu Gordonu, Booth nije imao puno manevarskog prostora pod salary capom. Koliko god je to ponekad GM-ovima prokletstvo, toliko je i blagoslov jer je dobio definiranu jezgru i trebao je samo, uvjetno rečeno, pobrusiti rubove. Booth je putem tradea i free agencyja doveo Kentaviousa Caldwell-Popea i Brucea Browna, dvojicu igrača čije bi prisustvo na rosteru trebalo završiti drugu fazu u Coloradu.
Idealni 3&D igrač
KCP je lani u Wizardsima trošio samo 19 posto posjeda momčadi kad je bio na parketu, a Brown u Netsima samo 15 posto. Jasno je po ovim brojkama da ni jedan ni drugi nisu dovedeni da budu nositelji. I KCP i Brown će, prigodno za saveznu državu u koju dolaze, odrađivati rudarski dio posla. Svaka momčad treba rudare. KCP, Brown, pa i Gordon, bit će Jokiću, Murrayu i Porteru ono što su Andrew Wiggins, Gary Payton II i Kevon Looney bili Stephu Curryju i Klayu Thompsonu. Usto se obojica novopridošlica idealno uklapaju uz Jokića i napadački sistem igre kakav on preferira, ali i kao perimetar defenzivci zatvaraju kratere koje je Denver dosad imao u svojoj obrani.
Da bi doveli Caldwell-Popea iz Washingtona, Nuggetsi su se morali riješiti dvojice startera iz prošle sezone, Montea Morrisa i Willa Bartona. Na prvu se može činiti puno, ali u osnovi su obojica postali višak u Coloradu. Murrayjevim povratkom Morris gubi startnu pozciju, a onu šestog igrača je već prošle sezone zakapario sjajni rookie Bones Hyland. KCP upada u startnu postavu umjesto Bartona koji je napadački nešto kreativniji i raznovsniji strijelac od njega, ali ne i bolji obrambeni, a baš na to je ciljao Booth.
KCP je jedan od najboljih presing igrača u ligi.
Riječ je o 196 cm visokom beku koji podjednako dobro može čuvati obje bekovske pozicije. Denver takvog igrača nema već gotovo tri sezone, od momenta kad je Garyja Harrisa razmijenio u Orlando za Gordona. U tom je periodu postalo jasno da ostali bekovi Nuggetsa nisu dorasli zadatku, posebno kada je pick and roll obrana u pitanju, što je djelomično i razlog zašto je i Jokić morao agresivnije igrati na loptu. S KCP-jem je taj problem riješen. Aktivnim rukama i kretnjama on je u stanju svakog beka izbaciti iz ritma, pomoći Jokiću u pick obrani i omogućiti Murrayju da u obrani odmori na manje opasnom suparničkom beku. Uostalom, KCP je bio član startne postave šampionskih Lakersa koji su te sezone imali najbolju obranu lige.
Igranje u Lakersima uz LeBrona Jamesa i Anthonyja Davisa je Caldwell-Popea naučilo još nečemu, a to je igranje bez lopte. Iako nikada nije bio kreator, igranjem prvenstveno uz Jamesa naučio je kako biti koristan u kretnjama bez lopte. Naučeno će sada imati priliku primijeniti i u Denveru jer će ga na cutovima hraniti Jokić, jedan od najboljih i nesebičnijih dodavača u ligi. Nuggetsi su lani bili četvrta najbolja ekipa u ligi po poenima iz cutova, tako da KCP dolazi u idealan sistem.
Istovremeno će novi Denverov bek poboljšati krvnu sliku momčadi po pitanju tricaškog učinka. Lani je KCP u Wizardsima šutirao 39 posto za tricu na 5,3 pokušaja prosječno. Iz catch & shoot situacija zabijao je s 42 posto realizacije. Koliko god kretanje bez lopte bilo važno kad igraš s Jokićem, toliko je važno i pogoditi povratne pasove koje on baci prvenstveno šuterima u korneru. Kada KCP-ja usporedimo sa svojim prethodnicima, onda možemo reći da je bolji šuter i obrambeni igrač od Bartona i bolji šuter od Harrisa. Denver je s njim dobio idealnog 3&D igrača.
Raznovrsni defender
S druge strane, Brown u Denver dolazi kao slobodan igrač, i to po bagatelnoj cijeni.
Nuggetsi su ga dobili za samo 13 milijuna dolara, koliko će ukupno zaraditi u dvije sezone. Nije loše za igrača koji je u posljednje dvije godine bio standardni član rotacije Netsa i dolazi nakon sezone karijere. Brown je lani u Netsima zabijao devet poena uz 4,8 skokova, 2,1 asistenciju i 1,1 ukradenu loptu. U prvoj rundi playoffa protiv Celticsa, u kojoj su Netsi pometeni, Brown je bio jedina svijetla točka ekipe.
Brown je visinom također bek od 193 cm, ali njegov su forte raspon ruku od 206 cm i nisko težište. To ga čini raznovrsnim defenderom kojeg će Denverov trener Mike Malone moći šaltati od pozicije 1 do 4. Brown poput KCP-ja može gnjaviti bekove u point of attack obrani, a može čuvati i krila ako Gordon odmara. Prošle sezone se u Netsima znalo da Brown čuva najopasnijeg suparničkog strijelca bez obzira na poziciju od 1 do 4, a snalazio se i u switch obrani koju su Netsi preferirali.
Kao i KCP, Brown je tip igrača koji paše uz Jokića jer zna napasti prostor utrčavanjem i može držati dobar spacing. Iako nije na glasu kao šuter, lani je u Netsima šutirao 41 posto korner trice. Baš kao i KCP, u Brooklynu je uz Kyrieja Irvinga i Kevina Duranta naučio igrati bez lopte, pa će se lako prilagoditi. Međutim, za razliku od KCP-ja koji je klasični 3&D igrač, Denver bi mogao koristiti Brownovu specijalnost da igra kao visoki. On je odličan screener, ima dobar pass iz short rolla i može finiširati na obruču ili blizu njega floaterom. To znači da u nekom ludom inverted pick and rollu može postavljati blokove za Jokića, ali može i za Murraya kad Denver poželi napasti najlošijeg suparničkog obrambenog igrača kojeg timovi često pokušavaju sakriti na Brownu.
Prošle je sezone Denver imao šesti najbolji napad lige, i to bez druge i treće napadačke opcije. Ove godine, kad će Murray i Porter Jr. biti na dispoziciji, nije nemoguće da bude još bolji. Istoremeno, Nuggetsi su lani imali 15. obranu lige. Dodaci u vidu KCP-ja koji će startati i Browna koji bi trebao ulaziti s klupe, pa ako tu još uračunamo i Gordona, trebali bi biti dovoljni da Denver tu napravi značajan iskorak.
Uspije li, veći dio zasluga moći ćemo pripisati vrijednim rudarima Caldwell-Popeu i Brownu, koji bi mogli omogućiti okončanje drugu fazu izgradnje šampionske momčadi.
