Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Novi Nadal

Kako i zašto je Rafa osvježio i prilagodio svoj stil igre

Zadnja izmjena: 5. prosinca 2019.

Meč Rafaela Nadala i Stefanosa Tsitsipasa sa završnog Mastersa u Londonu pokrivao je komentator koji godinama komentira tenis, na televiziji koja već prenosi taj turnir. U glasu dotičnog, s vremena na vrijeme, mogla se osjetiti doza čuđenja zbog valjda nekarakteristično čestih Nadalovih izlazaka na mrežu, sjajne egzekucije i općenito dominantne igre na servisu. Dotični nije primjetio ni hint — dok se Nadal čupkao po guzi i brisao znoj, tj. pripremao za servis, u pozadini kadra bila je ona sprava koja mjeri kilometražu servisa.

U prilično brzim uvjetima u Londonu, a koji mu nikada nisu osobito ležali, Rafa je meč završio s 85,2 posto osvojenih poena na prvom servisu i u gotovo trosatnom meču Grku nije ponudio nijednu break priliku.

Ni 10 dana kasnije, meč Nadala i Denisa Shapovalova s finala Davis Cupa pokrivao je komentator koji je za sebe više puta ponovio kako je mali milijun puta gledao Nadala, na televiziji koja je već prenosila ono što je ostalo od Davis Cupa. Nadalovo impresivno serviranje dotični je prokomentirao riječima da je i Rafa “očito zaslužio da ga u jednom dijelu karijere služi servis”, valjda aludirajući da je večeras, eto, raspoložen dobro servirati. Nadal je te večeri ponudio jednu break loptu, koju je spasio, a u preostala četiri singla ponudio je još dvije, obje spasivši protiv Karena Hačanova. U tih pet mečeva imao je 85,4 posto osvojenih poena na prvom servisu, a na takvu učinkovitost servisa i brzinu loptice utjecala je ponešto i nadmorska visina Madrida i manja gustoća zraka.

“Servirao sam kao da ne dolazim s ovog svijeta, ali danas se želim oslanjati na servis”

Baš smo nedavno pisali o odgovornosti koju bi sportski novinari trebali imati prema svojoj profesiji i publici. Ako ste televizijski komentator koji godinama komentira, recimo, tenis, te imate svojevrsni status autoriteta ili makar stremite tome, onda to podrazumijeva profesionalnost i odgovornost, a od vas se očekuje minimum informiranosti, pogotovo danas kad su informacije dostupnije nego ikada. Za početak je, dakle, dovoljno samo informirati se.

Da je početak sezone, ovakav manjak upravo informiranosti možda bi se i mogao progutati, ali Nadal je počeo tesati novi servis još prije više od godinu dana, nakon što se povukao s US Opena, o čemu smo dijelom već pisali.

“Servis polako dolazi na svoje mjesto, ali treba ga popratiti s udarcima da biste povećali štetu koju on čini”, rekao je Rafa glavom i bradom još u siječnju, za vrijeme Australian Opena. Radi se o svega nekoliko tehničkih sitnica koje su pokret učinile tečnijim, a prilikom udaranja loptice Rafin je reket nešto otvoreniji, odnosno loptici daje manje slicea i kicka. “Puno smo radili na tome da postane još agresivniji igrač. I nije stvar u tome da udara jače ili da traži winnere, nego u tome da je bolje pozicioniran, da je bliže osnovnoj liniji”, veli Carlos Moyá, koji je preuzeo uzde otkad je Toni Nadal postao samo stric. “Male stvari rade razliku”, dodaje Moyá.

Čvrste brojke

Te doslovno male stvari ogledaju se i u sljedećem — nakon servisa Nadal doskače koji centimetar više u teren, okrenut je više centralno prema drugoj strani terena, što mu pruža mogućnost brže reakcije — bilo na forhendu ili na bekendu. Tek onda nastupa agresivnost; vrlo rano napada lopticu i upušta se u udarce s puno rizika.

Evo jednog primjera s Australian Opena, sa solidnim Tsitsipasovim reternom.

Do promjene je došlo iz vrlo jednostavnog, pragmatičnog razloga — Rafa ne postaje mlađi, sporiji je za pola koraka i na tvrdim je podlogama postalo presurovo upuštati se u dugačke i iscrpljujuće izmjene. Uostalom, uvijek je zbog svojeg fizički zahtjevnog tenisa plaćao cijenu, a prošle je godine dogorjelo — predao je četvrtfinalni meč protiv Marina Čilića na Australian Openu, a onda i polufinalni protiv Juana Martína del Potra na US Openu. Prije tog meča u trećem je kolu s Hačanovom igrao gotovo četiri i pol sata, pa nešto podnošljivijih tri i pol sata s Nikolozom Basilašvilijem, a u četvrtfinalu je s Dominicom Thiemom igrao gotovo pet sati. Bilo je jasno da, ako želi trajati i osvajati trofeje na drugim podlogama, mora nešto poduzeti.

U Australiji je Nadal bio mrvicu agresivniji nego u ostatku godine, prije svega jer je došao nedovoljno spreman. Nije igrao od US Opena i za bilo kakav rezultat morao je igrati brzo i riskantno. U ovoj situaciji Rafa snažno servira u tijelo i prije bi se kod oba sljedeća udarca izvlačio na forhend, ali sada manje radi nogama, rano napada bekendom i nakon drugog fantastično osjeća izlazak na mrežu, kao i sam volej.

Valja reći da Nadal na zemljanom dijelu sezone nije prakticirao novi servis. Zbog sporije podloge on nije toliko učinkovit, potrebniji su mu slice i kick i još uvijek može biti dominantan u izmjenama, poslovično koristeći puno spina. Zbog toga se sljedeće brojke odnose samo na nezemljane podloge, tj. na hard i Wimbledon.

Sve do kraja 2018. Rafa je u karijeri ubacivao malo više od 67 posto prvih servisa, dok je ove sezone na brojci od 62,4 posto, što jasno sugerira da servira s više rizika. To mu je, međutim, omogućilo da na prvom servisu osvaja više poena nego ikad prije u karijeri — do ove sezone ta je brojka iznosila 72,6 posto, ove 79,1 posto. Usporedbe radi, u prethodne dvije sezone, kad je, kao i ove, na nezemljanim podlogama upisao više od 80 posto pobjeda, ta je brojka 2017. iznosila 74,7 posto, a prošle 71,2 posto. U odnosu na te dvije godine udara i dva asa više po meču (6,2) te nudi svega 3,2 break lopte po meču.

Summa summarum, ove sezone osvajao je 92 posto servis gemova, prošle 85,5 posto, a pretprošle finih 90 posto.

Taktička genijalnost

Te su brojke još ‘bolesnije’ ako ih usporedite s ovosezonskim brojkama drugih igrača. Po postotku osvojenih poena na prvoj servi Rafa je 10., jedno mjesto ispred Rogera Federera, a pomalo je nestvarno da je samo John Isner nudio manje break lopti po meču. jedino Isner, Miloš Raonić i Ivo Karlović imaju veći postotak osvojenih servis gemova.

Ono što ove brojke ne kazuju je to da je novi servis Nadalu donio dašak nepredvidljivosti; na deuce strani više ne servira toliko po T crti, kad je tražio najčešće suparnikov bekend, a na add strani i dalje često koristi servu s puno slicea prema van, ali suparnike ‘okreće na ražnju’ s povremenim snažnim servisom po T crti. Današnja ‘nezemljana’ serva mu je brža za 10 do 15 km/h te se prosječno kreće od 193 do 198 km/h, ovisno gdje već ide, a nešto je sitno pojačao brzinu i na drugoj servi.

Nadal je kroz karijeru često pokušavao usavršiti najvažniji udarac u tenisu i kad god je imao visoke postotke, dolazio je u samu završnicu nezemljanih Slamova ili ih je osvajao. Kad je 2010. uzeo US Open, osvajao je preko 81 posto prvih servisa; na turniru je pet puta gubio servis, od čega triput u finalu protiv Novaka Đokovića. Međutim, jedna lasta ne čini proljeće.

“Tad sam servirao kao da ne dolazim s ovoga svijeta, ali danas se želim oslanjati na servis. Želim imati povjerenja u njega, ne samo za jedan turnir, nego ubuduće. Želim konzistentnost”, ističe Rafa. “Imao ga je, a onda je iz vedra neba nestao”, kazao je za ljeto 2010. Francisco Roig, njegov dugogodišnji trener. Sukus svega je da je Rafa danas puno mirniji na servisu, pod manjim je pristikom, ne mora trčati i raubati koljena za svaki ili svaki drugi poen i ono što je jednako bitno — može se još više koncentrirati na retern.

Uvjerimo se još jednom.

Baš je protiv Daniila Medvjedeva, ali u finalu US Opena, često izlazio na mrežu (51/66), a taktičku genijalnost pokazao je u petom setu: kada je postalo jasno da meč neće dobiti s osnovne linije, počeo je češće igrati i servis volej, dobivši njih šest od sedam. Ukupno je u meču osvojio njih 17 od 20, a dotad je na US Openu odigrao doslovno pet servis voleja.

Asovi u rukavu

U onim po život važnim raspravama oko GOAT-a često se u proteklim godinama nekako zaobilazilo Rafu, nerijetko ga etiketirajući kao specijalista ili makar kao nekoga tko nije dovoljno konzistentan na svim podlogama. Bilo je argumenata za takvo što, ali čini mi se da su oni u posljednje tri godine počeli isparavati.

Iako igra nešto manje nego prije, što je posljedica starenja i lekcija zbog brojnih ozljeda, Rafa već tri sezone zaredom ima preko 80 posto pobjeda na nezemljanim podlogama, što mu nikada u karijeri nije pošlo za rukom. Ove je sezone taj postotak čak i najveći, iako su trofejnije bile 2008., 2010. i 2013., a na hardu je postotak veći i od onog na zemlji, što je, doduše, dijelom posljedica ozljede u Indian Wellsu, zbog čega mu je trebalo duže da se zahukta na zemlji. U zadnje tri sezone, izuzev zemlje, Rafa ima dva US Opena, dva finala Australian Opena, dva polufinala Wimbledona i još jedno US Opena te četvrtfinale Australije i, uvjetno rečeno, jedan kiks, kad je prije dvije godine ispao u osmini finala Wimbledona od Gillesa Müllera — završilo je 15-13 u petom.

Drugim riječima, nikad u svojoj karijeri Rafa nije tri godine zaredom bio konzistentan na svim Slamovima — 2017. imao je omjer 23-2, prošle 21-3, a ove 24-2. Omjer od 20-3 imao je 2007., sljedeće sezone 24-2, samo da bi 2009. ispao u osmini finala Roland Garrosa te propustio Wimbledon (omjer 15-2). Godinu poslije, bio je na monstruoznih 25-1, zatim 2011. na 23-3, ali opet je iduće ispao u drugom kolu Wimbledona te propustio US Open (14-2).

Jest, na manjim je turnirima na tvrdoj podlozi kašljucao, bilo je povlačenja i preskakanja, ali božemoj, čovjek je u godinama i zato sada i ima asa u rukavu.

Naravno, kad je Rafa u pitanju je, unatoč tom manjem utrošku snage, teško predvidjeti hoće li sljedeće sezone biti zdrav, barem onoliko koliko je ove ipak bio. I bez toga, konkurencija bi mogla biti jača — možda i ti NextGenovi zaigraju konzistentnije, Thiem bi mogao postati opasniji i na hardu, a nemojte se upustiti u preveliko podcjenjivanje Stana Wawrinke i Andyja Murraya. Doduše, tek treba vidjeti što je s onom boli u laktu koju je Đoković osjetio prošlog tjedna.

I upravo smo Noleta neki dan proglasili najboljim ikada, iako bih prije rekao da je bio ‘samo’ dominantan u najjačoj konkurenciji ikad. Uostalom, bez obzira što Roger, Rafa i Nole više nisu najdominantnije verzije sebe samih, Trojka, ako se ne varam, i više nego dobro gura i u svojim 30-ima. Dapače, njihova nevjerojatna moć prilagodbe je ono što ih čini još većima. Baš zato, ne treba hrliti grlom u jagode i pustimo ljude da obave to do kraja.

Rafa već ima novog asa u rukavu. I treba li uopće naglasiti da je spreman prokrvariti samo da bi izazvao tektonske poremećaje u onim po život važnim raspravama?

Ne propusti top članke