Sranje o kojem Klopp govori se može tumačiti na više razina. Ne samo da su Manchester United i Liverpool odigrali prilično siromašnu utakmicu bez pogodaka sa samo četiri udarca unutar okvira gola, nego su u prvom poluvremenu Klopp i Solskjær morali napraviti čak četiri izmjene zbog ozljeda i izgledno je da neki od zamijenjenih igrača neće biti na raspolaganju svojim trenerima u idućim kolima.

Manchester United je krenuo u formaciji 4-3-1-2, održavajući romb u sredini s kojim je Solskjær planirao iskontrolirati sredinu terena, a onda preko Juana Mate na vrhu romba spajati napadače s ostatkom ekipe i kupovati vrijeme koje je potrebno da se Paul Pogba priključi završnici. Međutim, ozljede su poništile takav plan.

Bobby Firmino je ključni igrač za Liverpool i bez njegova doprinosa u zadnjoj trećini često se pojavljuje bezidejnost u napadu Redsa

Prvo je izašao Mata i umjesto njega je ušao Jesse Lingard, čiji je igrački profil sasvim drugačiji. S njim na vrhu romba United je dobio igrača koji dobro igra bez lopte i koji je sposoban napasti dubinu. Ukratko, Solskjær je izgubio mogućnost da zadrži loptu kroz kombinatoriku i da se Pogba priključuje završnici jer je Pogba preuzeo zadaću glavnog kreatora, što je na kraju imalo za posljedicu da United bude više orijentiran tranzicijskom napadu nego što je to bilo zamišljeno u startu. Međutim, nakon što su iz stroja ispali još i Lingard i Ander Herrera, Solskjær više nije imao nikakvog izbora. Sa Scottom McTominayjem i Andreasom Pereirom je zgusnuo sredinu, povukao se u niski blok u formaciji 4-1-4-1 prepustivši posjed lopte Liverpoolu i kontrolirajući prostor. United više nije imao puno rješenja i jedino kako je mogao napadati bilo je kroz tranziciju jer su se spletom nevjerojatnih okolnosti Solskjæru raspali svi planovi koje je mogao pripremiti.

U tom kontekstu ne čudi to što je Liverpool imao loptu u nogama 62 posto vremena i 601 dodavanje. Problem je u tome što Klopp nije imao čovjeka koji taj posjed čini smislenim i može otključati prostore koje je United branio.

Nedorečen plan poslužio svrsi

Roberto Firmino je apsolutno ključni igrač Kloppove ideje igre u postavljenom napadu i to se vidjelo nakon što je napustio igru radi ozljede.

U 30 minuta koliko je igrao, Firmino je imao 12/12 točnih dodavanja, od čega dva ključna kojima je izbacivao suigrače u prilike za udarac. Većina njegovih dodavanja je došla upravo u ovakvim situacijama, kad se otvori u prostoru između linija. Tu je ključan jer svojim kretanjem pomiče fokus obrane, što otvara prostor u koji iz drugog plana može ući Georginio Wijnaldum, a postavlja se tako da može povezati suigrače i kombinirati s njima u opasnoj zoni. Bez njega kao primarnog playmakera i igrača koji povezuje redove igrom u međulinijskom prostoru, Liverpoolu je ostalo samo bezidejno kruženje oko Unitedove zone.

Firminova važnost za Kloppov način igre u postavljenom napadu, koji pokazuje i ova slika, opisuju još dva zanimljiva podatka. U pola sata dok je Firmino bio na terenu, Liverpool je prema golu pucao četiri puta, a u sat vremena bez njega ukupno je imao tri udarca, od čega niti jedan unutar okvira gola. Također, Mohamed Salah je ove sezone u utakmicama protiv ostalih ekipa iz velike šestorke zabio samo jedan gol, i to iz penala Arsenalu u pobjedi 5:1. Oba podatka sama po sebi ne znače puno, ali prisnažuju dojam koliko je Bobby Firmino zapravo ključni igrač za Liverpool i kako se bez njegova doprinosa u zadnjoj trećini često pojavljuje bezidejnost u napadu Redsa.

Bez opcije između linija koja ih trebala brinuti, Unitedovi su igrači imali lakši posao. Prema naprijed su opcije bile ograničene, ali i tu je postojao makar sirovi plan.

Romelu Lukaku je bio gurnut na desno krilo kako bi iskoristio svoju fizičku snagu protiv tjelesno inferiornog igrača da zadrži loptu i uključi suigrače u igru. Pošto je Marcus Rashford šepao i skoro cijelo drugo poluvrijeme nije mogao biti pravi faktor u igri, plan je bio s Andreasom Pereirom postavljenim blizu Lukakua napadati dubinu i tako odvlačiti suparnika kako bi se otvorila slobodna linija za povratno dodavanje prema McTominayju. On je mogao onda odigrati za Pogbu, koji bi tako bio u boljoj poziciji za oslobađanje od pritiska i pokušaj individualnog stvaranja šanse. Plan je bio nedorečen, ali je poslužio svrsi barem u vidu oslobađanja od perioda produženog Liverpoolova pritiska.

Osvojio bod ili izgubio dva?

Na kraju utakmice se iz jugoistočnog kuta Old Trafforda, gdje su bili smješteni gostujući navijači, čulo skandiranje “Liverpool, top of the league“.

Liverpool je i dalje na vrhu ljestvice i još uvijek kontrolira situaciju u utrci za titulu. Međutim, baš u kontekstu činjenice da Liverpool napada svoj prvi naslov prvaka od 1990. i da je prednost ovim remijem pala na samo jedan bod, ono što bi navijači zapravo trebali osjećati je okus propuštene prilike. Imajući na umu koliko je United bio osakaćen ozljedama i koliko je skučen prostor Ole Gunnar Solskjær imao za adaptacije unutar drugog poluvremena, teško je uopće zamisliti bolju priliku da Liverpool dođe do pobjede na Old Traffordu i upiše tri boda koja bi mu zadržala razliku naspram Manchester Cityja — tim više ako Firmino bude prisiljen propustiti nekoliko utakmica, jer smo jasno mogli vidjeti koliko on znači u taktičkim postavkama u zadnjoj trećini.

Kad stvari promatramo iz tog kuta neočekivane prednosti koja mu se otvorila kroz splet okolnosti na koji nije mogao utjecati, onda u utakmici protiv Uniteda Klopp u suštini nije osvojio bod nego je izgubio dva. Ali ako stvari promatramo iz kuta onoga što je Liverpool stvarno pokazao na terenu, i taj jedan bod izgleda kao sasvim dovoljna nagrada.