Odgovori s klupe

Tko se nametnuo, a tko udaljio od prve postave?

Zadnja izmjena: 27. lipnja 2018. Igor Kralj/PIXSELL

Nakon što je Hrvatska upisala pobjede u prve dvije utakmice Svjetskog prvenstva, put u Rostov na utakmicu protiv Islanda postao je ekskurzija.

Zlatko Dalić je u pripremi utakmice povukao prilično logičan i pragmatičan potez. Kako je po svim relevantnim prediktivnim modelima Hrvatska imala preko 95 posto šanse da završi prva u svojoj skupini, nije postojao imperativ pobjede i izbornik je na teren poslao rezervnu momčad. To možda nije bilo sasvim u duhu fair playa s obzirom na to da su sve tri ostale ekipe imale šansu za prolazak dalje i onda je ovakvim potezom Island stavljen u bolju poziciju prije utakmice u odnosu na konkurente, ali je bilo sasvim u duhu odgovornosti prema vlastitoj momčadi i šansama u nastavku turnira. Sačuvao je igrače koji imaju žute kartone i nije riskirao da izgubi ijednu jaku kariku za osminu finala, a usput je testirao opcije koje ima na raspolaganju. Stoji i da smo u ovom rezervnom sastavu na papiru puno talentiraniji od Islanda, ali ovo je bio čisti test.

I baš zato što su u početnom sastavu bila devetorica novih igrača u odnosu na utakmicu s Argentinom i petorica koji do utakmice s Islandom nisu dobili ni minute na prvenstvu, nema smisla gledati utakmicu s Islandom kroz klasičnu taktičku analizu u kojoj ćemo razlomiti ključne stvari za rezultat specifične utakmice.

Uostalom, ako ćemo gledati utakmicu, a pogotovo njeno prvo poluvrijeme, Island je imao manji postotak posjeda lopte, ali i puno više pravih šansi. Nismo imali konkretnost u igri, a njihov plan igre je bio klasičan, točno ono što se moglo očekivati od Islanda. U obrani su Islanđani držali pasivnu zonu i dopuštali Vatrenima da kontroliraju posjed duboko u terenu te čuvali opasne zone visoko, a u napadu su se oslanjali na prekide i dolazak u završnicu kroz dinamiku s bočnih pozicija. Jednostavan, ali efektivan plan jer je Island završio utakmicu sa šest udaraca u okvir gola prema dva hrvatska, a imao je i više ukupnih udaraca.

Osim Kalinića i Badelja, ostatak klupe i nije baš pokazao da udarna postava ima razloga biti zabrinuta i da je Dalićeva paleta rješenja šira nego što je bila

Međutim, goli broj udaraca ne priča potpunu priču jer nije vrijednost svakog udarca ista. Nije isto pucati sa sedam metara sam ispred vratara i roknuti loptu s 25 metara kroz blok i s osmoricom igrača ispred sebe, iako to bazična statistika sve gura u isti koš. Kako bismo kompenzirali taj problem i dobili nešto bolju sliku, napredna statistika svakom udarcu nudi određenu očekivanu vrijednost da se pretvori u gol, s obzirom na tip udarca, blizinu suparnika, udaljenost od gola i još niz faktora koji imaju utjecaj na konverziju šanse. Po proračunu koji je napravila ekipa s 11tegen11, koja radi odlične mape dodavanja, Hrvatska je imala tek 13 posto šansi za pobjedu ako usporedimo količinu i kvalitetu udarca koje su momčadi generirale. Očekivana vrijednost udarca koje je imala Hrvatska je 0,95 golova, dok je Island imao 1,96. Međutim, reprezentacija je još jednom pokazala da ima fantastičnu igračku klasu koja neće promašiti ono što se otvori i iz dva udarca unutar okvira je zabila dva gola, dok je Island bio puno manje uspješan iako se našao u nešto više prilika i poluprilika. Hrvatska je imala sreće, ali i umijeća.

Kalinić odličan, Badelj najbolji

Međutim, rezultat ovaj put stvarno nije bitan. Nije možda bitna čak ni kolektivna igra, jer Hrvatska u Rostov nije išla ni po rezultat ni po zaključke o okvirima momčadi, barem ne u ovom jedinstvenom sastavu. Bila je to ekskurzija u kojoj se čuvalo udarnu momčad, ali iz takve utakmice se onda mogu izvući jaki zaključci o individualnim predstavama. To je jedini ispravni kut analize i upravo su to lekcije koje će Daliću biti korisne u ostatku turnira — jer ova utakmica nije bila ekskurzija baš za sve, neki su trebali dokazati svoju kandidaturu za mjesto u prvom sastavu.

Lovre Kalinić je odradio odličan posao i on je veliki dio razloga zašto Island nije zabio iz igre, usprkos priličnoj količini prilika i poluprilika. Međutim, vratare se teško mijenja, tako da je Danijel Subašić i dalje nesumnjivo prvi vratar momčadi. Kalinić će čekati svoju šansu, a Dalić može spavati mirno jer zna da u pričuvi ima vrhunskog vratara koji je u dobroj formi i bez problema može preuzeti štafetu ako bude potrebe zbog ozljede ili suspenzije.

Odličan posao je odradio i Milan Badelj. Doduše, on je sve do utakmice s Nigerijom bio redoviti starter i protiv Islanda je samo ponovo dobio priliku pokazati koliko je genijalan igrač. Često zanemaren i izvan fokusa, Miki Badelj je jedan od najpodcjenjenijih igrača generacije. Nije stvar ni u golu, ni u asistenciji, ni u pogođenoj gredi – Badelj je cijelu utakmicu bio onako nenametljivo najbolji.

Dovoljna ilustracija je situacija kod gola Ivana Perišića. Badelj nije najbrži igrač, ali je uvijek na pravom mjestu jer krene dovoljno rano. Pročitao je gdje će pasti lopta, napravio pritisak i oduzeo je te poslužio gol šansu. Nevjerojatna je to kombinacija pozicijske inteligencije i shvaćanja prostora, uz odličnu tehniku i dobru procjenu rizika. To su savršene karakteristike za poziciju zadnjeg veznog, a Badelj usto ima vjerojatno i najbolju dijagonalu u momčadi. Marcelo Brozović je odigrao dobru utakmicu protiv Argentine, u kojoj je je dao svoju dozu dinamike i u kojoj nekoliko riskantnih dodavanja nije završilo loše, ali Badelj je ponovo istaknuo jaku kandidaturu za povratak u prvu postavu protiv Danske i pokazao koliko je zapravo jak naš vezni red.

Jedvaj katastrofalan, Pjaca izvan forme

Ostali koji dosad nisu dobivali šansu bili su nešto lošiji i ostatak udarne momčadi može spavati mirno.

Vedran Ćorluka je stvari odradio profesorski, ali i dalje je bolno vidljiva činjenica da su mu ozljede do kraja uništile pokretljivost i brzinu. Nikad se Ćorluka nije oslanjao na svoje fizikalije, ali je sad u previše situacija jednostavno prespor. S loptom je nenadmašan, čita igru, ima tonu iskustva, ali više nema dovoljno hitrine da stigne u korekcije i igranje u visokoj liniji bi mu bio ogroman problem.

Duje Ćaleta-Car je odigrao jako korektnu utakmicu, ali tek u stoperskoj hijerarhiji mora preskočiti Ćorluku kao prvu opciju s klupe. Usto svojim karakteristikama Domagoj Vida bolje odgovara kao drugi stoper jer donosi agresivnost u duel igru, za razliku od finijeg Ćalete-Cara. Usprkos skrivljenom penalu Dejana Lovrena nakon ulaska, on i Vida su pokazali odlične predstave u prve dvije utakmice i zasluženo će ostat stoperski duo.

Josip Pivarić je odigrao korektno prema naprijed, dok je prema natrag imao nekoliko lošijih postavljanja, a Tin Jedvaj je odradio horor od utakmice. Nevjerojatni nizovi loših postavljanja u obrani, očajna orijentacija tijela u napadu kojom sebi zatvara prostor koji bi trebao osvojiti, tek 1/3 uspješna starta na loptu, 6/13 dobivenih duela, od čega 4/8 zračnih. Taktički je to bila katastrofa jer Jedvaj je konstantno kasnio u dijagonalna zatvaranja, uzimao je krive kutove u skraćivanju distanci i pokazao lošu formu kao dokaz da izbornik u slučaju ozljede Šime Vrsaljka mora tražiti neka druga rješenja kojih baš i nema.

Marko Pjaca je dobio priliku od prve minute, ali ponovo je dokazao da možda najbolje funkcionira kao joker s klupe. Tek 5/17 dobivenih duela i samo jedan uspješni dribling nisu dovoljni da pozicija Ante Rebića dođe u pitanje. Doduše, Pjaca ima poseban set vještina koji može doći do izražaja kada rezultat bude negativan jer je naš najbolji dribler, ali je sasvim izvan forme.

Kovačić nedovoljno konkretan

Ako uzmemo da se na Andreja Kramarića otprije ozbiljno računalo jer je počeo utakmicu protiv Nigerije, onda je zadnji kandidat za prvu postavu bio Mateo Kovačić. U globalu, Kovačić je odradio dobru utakmicu u kontekstu koji mu je odgovarao. Kad se suparnik brani kao Island i kad nema pritiska za vratom, Kovačić je nenadmašan kad se okrene licem protivničkom golu i probija linije s loptom u nogama. Uostalom, najbolju partiju u reprezentaciji je odigrao baš protiv Islanda u dodatnim kvalifikacijama za SP 2014.

Međutim, ovaj put je Kovačić bio nedovoljno konkretan. Kad Hrvatska već ima Luku Modrića i Badelja koji kontroliraju ritam protiv ovakvog suparnika i kada ima dvojicu stopera koji su dobri na lopti, od Kovačića se ne očekuje da se toliko spušta i kombinira s njima. Sredina tada ima kontrolu, ali je zagušena i – kao što je to i Dalić potencirao u intervjuu poslije utakmice – igra nije dobra jer nema dubine u zadnjoj trećini terena.

Za razliku od Pjace koji je pokazao kako, usprkos lošoj formi, ima karakteristiku kojom možda u nekom scenariju može okrenuti utakmicu, Kovačić nije pokazao ništa što bi ga istako i donijelo obećanje da će donijeti prevagu u situacijama kada uđe s klupe. Imamo dovoljno igrača koji su sposobni kontrolirati ritam, Kovačić nam treba da pokaže konkretnost u igri, da izravno stvori višak i konkretizira posjed umjesto da ga održava.

„Pobjede su te koje nose atmosferu, ne bi bilo isto da je završilo 1:1“, izjavio je Badelj nakon utakmice. Dakle, Dalić iz Rostova nosi pobjedu za nastavak dobre atmosfere, zahvalnost Argentinaca za korektno odrađen posao i ne baš puno zaključaka za planiranje nastavka turnira. Samopouzdanje je tu, Badelj je dokazano tu, Kalinić je dokazao da je spreman ako bude trebalo, ali ostatak klupe i nije baš pokazao da udarna postava ima razloga biti zabrinuta i da je Dalićeva paleta rješenja šira nego što je bila prije zadnjeg kola.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.