Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Oklahoma: Povratak otpisanih

Ništa od njih ove sezone, rekli su. Prevarili su se

Zadnja izmjena: 17. siječnja 2020. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

Tko se mogao nadati da će Damian Lillard jednom tricom sa zvukom sirene u prošlosezonskom playoffu tako snažno uzdrmati konstelaciju snaga u NBA ligi i promijeniti fizionomiju nekoliko ekipa. Lillardova bomba u petoj utakmici prve runde ne samo da je odvela Portland Trail Blazerse dalje, nego su i glavni operativci u Oklahoma City Thunderu zaključili da više ne ide.

Bilo je to njihovo treće uzastopno ispadanje u prvoj rundi. Sva tri su se dogodila u eri u kojoj je Russell Westbrook glumio Johna Ramba uživljen u ulogu ‘sam protiv svih’.

Oklahomin GM Sam Presti donio je izrazito nepopularnu odluku o razbijanju momčadi. Ne bilo kakve momčadi, nego momčadi koja ima dugogodišnjeg ljubimca navijača Westbrooka i Paula Georgea, jednog od 10 ili 15 najboljih igrača u ligi. Mogao je Presti zažmiriti na još jedan kiks u prvoj rundi, smijeniti trenera i pokušati još jednom, ali je znao da je franšiza s Westbrookom kao glavnim igračem u svakom pogledu dosegla plafon i da su potrebne promjene.

Prvo je otišao George u LA Clipperse čime je u LA-u stvoren još jedan contender i prvi favorit za titulu. A onda je brod koji tone zadnji napustio kapetan Westbrook koji je razmijenjen u Houston Rocketse kod starog pajdaša Jamesa Hardena. Što je Thunder dobio zauzvrat za ova dva kapitalca? Očekivano za ekipu koja je namjerno razorena s idejom rebuildinga u prvom planu, dobila je šleper pickova na draftu, zatim od Clippersa su Danila Gallinarija i Shaija Gilgeous-Alexandera, a od Rocketsa Chrisa Paula.

Atipični stil igre, nekonvencionalne postave, veterani koji su vratili sjaj svojoj reputaciji i mlada zvijezda u nastajanju okrenuli su Oklahominu sezonu naglavačke

Nikakav rezultatski imperativ nije stavljen pred ekipu. Profil igrača to nije dopuštao. SGA-u je tek 21 godina, Gallinari je u zadnjoj godini ugovora i podložan ozljedama, baš kao i Paul s 35 na leđima. Očekivao se tek nastavak SGA-eva razvoja te trade Paula i Gallinarija tijekom sezone za novu kolekciju pickova. Prvih mjesec dana sezone igrali su više hladno nego toplo, a kraj studenog su dočekali s omjerom 7-11 dok smo svi, ni ne obraćajući pažnju na njihove igre, samo iščekivali gdje će završiti CP3.

A onda se,  po starom dobrom NBA običaju, dogodio — preokret. Od 1. prosinca do 14. siječnja samo su Milwaukee Bucksi upisali više pobjeda od Thundera, koji ih je nanizao 16, uz šest poraza i osmi najbolji net rating lige u tom periodu. Momčad je sedma na Zapadu i nakon sinoćnjeg poraza od Raptorsa ima omjer 23-18, po tri pobjede udaljena od Dallasa i Houstona.

Povratak Point Goda

Nije toliko neuobičajeno da se ovakve ekipe pojavljuju i nadmaše očekivanja. Lani smo imali upravo Clipperse od kojih se također očekivala rasprodaja, a oni su nam svima prodali fintu i ubacili se u playoff, gdje su skupo prodali kožu protiv Golden State Warriorsima u prvoj rundi. Oklahoma nam je fascinantna jer po logici zdravog razuma ne bi trebala biti ovako dobra nakon ljeta u kojem je izgubila dvojicu superstar igrača, a nije ih zamijenila s drugom dvojicom. Ne, u Thunderu su u zamjenu dobili islužene i neželjene veterane s podebljim liječničkim dosjeima te mladog beka koji tek uči igrati. Ali dobra je stvar to što je Thunder tu situaciju okrenuo u svoju korist. Prvi put u svojoj povijesti franšiza nema superstar igrača, ali ima kemiju i ideju da je grupa jača od individue.

To Oklahomu čini opasno dobrom ekipom.

Timski pristup se najbolje oslikava u napadačkom učinku. Thunder ima tek 19. ligaški napad, ali zanimljivo je da čak četvorica igrača zabijaju više od 16 poena. Uz Paula, SGA-a i Galloa, kao četvrti je tu Dennis Schröder. Ovo je četvorka igrača koji u svakoj utakmici mogu isporučiti svojih 20 poena (sinoć su Raptorsima trojica i zabili, dok je Paul imao 16 poena i 11 asista) i to Oklahomin napad možda ne čini pretjerano efikasnim, ali ga čini nepredvidljivim. Potrošnja lopte je također maksimalno ujednačena. Schröder troši 27 posto svih posjeda momčadi kad je na parketu, ispod njega su Shai i Gallinari s 24 posto, a četvrti je Paul s 22 posto.

Paulova individualna sezona je jednako fascinantna kao i Oklahomina. Nakon ružnog rastanka s Houstonom, poslan je u Oklahomu da polako umre zaboravljen od svih. I možda bi se to i dogodilo svakom drugom 35-godišnjaku koji se ne zove Chris Paul. Međutim, CP3 je i dalje jedan od najkompetitivnijih igrača u NBA ligi koji ovom sezonom dokazuje da još u njemu ima vatre.

Paul se nakon Rocketsa u Thunderu vratio stilu igre koji mu najviše odgovara i kojim opravdava nadimak Point God.

Dokazao je da može funkcionirati u Houstonovoj izolacijskoj i tricaškoj košarci, ali je i dalje najbolji kad dobije loptu i ne igra u sistemu, nego ga stvara. Samoubilački Westbrookovi tranzicijski juriši stvar su prošlosti; Paul je donio spori tempo u kojemu on staloženo kontrolira ritam u postavljenim napadima. Oklahomin napad je dominantno oslonjen na pick and roll kojim Paul precizno, poput kirurga skalpelom, secira suparničke obrane. Nakon Houstona Paul je u Oklahomi opet pronašao samog sebe jer se vratio osnovama svoje igre. Izolacije je zamijenio pick and rollom, a trice je zamijenio poludistancom. Čak 57 posto svih šutova mu je s mid rangea i nije nikakvo iznenađenje da ih realizira s vrhunskih 51 posto, još jednom nas podsjetivši da se radi o jednom od najboljih šutera s poludistance u povijesti.

Shaijev uspon

Ironično, upravo je nedavno šutovima s poludistance Paul razbio Rocketse u Oklahominoj pobjedi. Taj pomalo zastarjeli antianalitički pristup donosi plodove i u gustim završnicama kad većina ekipa ostavlja poludistancu, a brani obruč i tricu. U clutchu, Paul uzima loptu i rješava utakmice kao protiv Brooklyn Netsa i San Antonio Spursa, upravo šutovima s mid rangea. Zato uopće nije čudno da je upravo on igrač s najviše poena u clutchu.

Čak i ako stavimo njegove igračke performanse po strani, Paulov utjecaj na Thunderove rezultate je ogroman. Njegov izraženi natjecateljski duh, ponekad tako iritantan za sve neutralne promatrače, mobilizirao je ostale Thunderove igrače. Iako su mu to često osporavali u karijeri, CP3 je pravi lider koji će kod sudaca stati u zaštitu suigrača, koji će suce upozoravati na sporne detalje, koji će mentorirati mlađe kolege, čuvati više i jače igrače i prilagoditi potrošnju lopte timskoj ideologiji. Mogao je glumiti zvijezdu, pa igrati svaku drugu utakmicu čekajući da neka atraktivnija ekipa složi trade za njega. Umjesto toga, vjerojatno motiviran zadnjom nimalo idealnom sezonom u Houstonu, odbio se predati i poveo je momčad u koju su svi sumnjali, baš kao i u njega, u bitku u kojoj trenutno pobjeđuje. Thunder je momčad koja je poprimila karakteristike svog lidera.

Nije posve slučajno da je mladi Gilgeous-Alexander baš uz Paula ostvario ovakav iskorak u odnosu na lanjsku rookie sezonu.

SGA je prvi strijelac Thundera s 19,9 poena, usto još ima 5,7 skokova, 2,9 asista, 50 posto efektivni šut iz igre i 35 posto realizaciju s trice. Svakome tko je pogledao barem jednu Oklahominu utakmicu ove sezone jasno je kakav potencijal Shai ima. Mogli ste ga upoznali na zadnjoj utakmici protiv Minnesotte u kojoj je ostvario triple double od 20 poena, 20 skokova i 10 asistencija. Nominalno bek, na Kentuckyju je igrao razigravača, ali sa svojih 197 cm i rasponom ruku od 211 cm može igrati i krilo te se kao takav savršeno uklapa u modernu košarku koja ne robuje pozicijama. Kao takav se svršeno uklapa i uz Paula, jer može čuvati više igrače, uglavnom krila.

U ligu je došao kao igrač upitnog šuta s perimetra. I dalje mu je to lošiji dio igre, ali lanjskih 36 posto i 35 posto ove sezone uz duplo veći broj pokušaja s trice (3,4) sugeriraju da i tu ima prostora za napredak. Shai nije top atleta, nije idealan šuter, nema pregled igre kao Paul, ali svoju prednost u visini u odnosu na ostale igrače itekako zna koristiti i bez problema šutira preko većine svojih čuvara. Baš kao i Paul, oslanja se na šutove s mid rangea, ali i 60 posto realizacije na obruču je sjajna brojka. Iako još uvijek nema razvijenu muskulaturu, SGA koristi svoju visinu da bez problema finišira s obje ruke u blizini obruča, bez da mu centri ili bekovi predstavljaju osobitu smetnju.

Nema sumnje u to da se radi o nadolazećoj NBA zvijezdi i još jednom mladom beku koji će obilježiti razdoblje pred nama.

Donovan potvrđuje klasu

Pored ovakva dvojice bekova, trener Billy Donovan na rosteru ima i luksuz trećeg koji je možda bez usporedive reputacije, ali je fantastičan u roli šestog igrača. Schröder je jedan od glavnih kandidata za osvajanje te titule sa svojih 18 poena, 3,8 skokova, 3,6 asista i efektivnim šutom od 52 posto, i sve to za prosječno 30 minuta igre.

Trojica bekova omogućavaju Donovanu da uvijek ima dvojicu na parketu i napad je uvijek živ. To znači da su uvijek na parketu dvojica sjajnih kreatora, a izgubljene lopte su svedene na minimum. A što se dogodi kad su sva trojica na parketu? Uglavnom to da suparnik bude razbijen. Donovan je dosad trojku Paul-SGA-Schröder koristio u 250 minuta akcije, pri čemu ostvaruje ofenzivni rejting od 126 poena i defenzivni rejting od 97. Suparnici još uvijek ne znaju kako braniti ove tri napasti kad su zajedno na parketu, a to je jako često i u clutch momentima.

Vrijedi istaknuti još napadačke uloge Gallinarija i Stevena Adamsa. Gallo je odličan u roli stretch četvorke. Poteže čak sedam trica uz realizaciju od 40 posto, a da bi se zadovoljili njegovi izolacijski apetiti, suigrači mu često spuštaju loptu u post kada ima mismatch. To su situacije u kojima njegova visina i mekana ruka dolaze do izražaja. Adamsa znamo kao fantastičnog fajtera ispod koša koji hvata napadačke skokove, postavlja blokove Westbrooku i snažno se rola. No, u ovoj sezoni Donovan je Adamsu dao nešto drugačiju rolu; srce i mišići postaju lagano i mozak, jer Oklahoma dosta Adamsa koristi na visokom postu kao razigravača, baš kao što je Donovan dvije sezone koristio Joakima Noaha u Florida Gatorsima s kojima je uzeo dvije titule NCAA prvaka.

Donovan je upravo još jedan otpisani tip koji u Oklahomi potvrđuje svoju klasu. Prema koledž trenerima koji dolaze u NBA uvijek vlada skepsa, koja se onda i pojačava kako izostaju rezultati. I ne samo rezultati, jer Donovan u četiri sezone u Oklahomi nije uspostavio prepoznatljiv stil igre (koji je kao NCAA trener imao na Floridi) i doživio je par playoff šamara od nominalno slabijih suparnika. Koliko je to bilo do Donovana, a koliko do igrača kojima je morao koordinirati, možda najbolje otkriva ova sezona.

Na Floridi je njegov trademark bila obrana koja je ove godine Thunderu bolji dio igre. Momčad ima 10. najbolju obranu lige i roster je krcat sjajnim defenzivcima. U startnoj postavi jedino je Gallinari obrambeno upitna karika, a osim Paula, SGA-a i Adamsa tu je odlični Terrance Ferguson koji radi dobar posao protiv igrača na pozicijama 1 i 2. Na klupi se također nalazi nekoliko iskoristivih igrača poput Nerlensa Noela, Dariusa Bazleyja, Hamidoua Dialloa i Abdela Nadera. Oklahoma ima osmu najbolju obranu na postavljene napade, a u top 10 je po zaštiti obruča i korner trice, baš kao i u kontroli defenzivnog skoka i suparničkih slobodnih bacanja.

U odnosu na početak sezone, ovo je sada ekipa koja je od lovine postala lovac. Atipični stil igre, nekonvencionalne postave, veterani koji su vratili sjaj svojoj reputaciji, mlada zvijezda u nastajanju i Point God na čelu parade okrenuli su Oklahominu sezonu naglavačke i osigurali respekt fanova.

Zvuk grmljavine opet tutnji diljem lige.

Ne propusti top članke