Početkom sezone je bivši trener Dino Skender smijenio dotadašnjeg prvog vratara Marka Malenicu i postavio Ivicu Ivušića, prethodno prvu opciju u Osijeku B koji se natječe u Drugoj HNL. Potez se kasnije pokazao ispravnim jer je Ivušić, osim odličnih vratarskih intervencija, pokazao napredak u istrčavanjima i igru nogom u odnosu na Malenicu. Stoga promjena među vratnicama ne bi trebalo biti.

Obrana

Zimski prijelazni rok obilježila je prodaja Boška Šutala u Atalantu za pet milijuna eura, čime je srušen klupski rekord u odlaznim transferima. Mladi stoper je već otprije okarakteriziran kao veliki talent, a s obzirom na to da posjeduje kvalitete kakve su rijetke na tržištu te na to da Osijek trenutno gradi kamp i stadion pa svaki euro dobro dođe, prodaja nije neočekivan potez.

Osim što je bio prepoznat kao najvrjedniji osječki ‘proizvod’, Šutalo je bio taktički iznimno važan za sustav igre. U formaciji 3-5-2 najčešće je igrao kao jedan od bočnih stopera, nerijetko je znao izlaziti s loptom iz obrane i tako omogućiti da Osijek započne napad na suparničkoj polovici. Usto je zabilježio nekoliko impresivnih obrambenih nastupa protiv ponajboljih napadača u ligi: uspješno je zaustavio najbrže krilo lige, Lokomotivina Lirima Kastratija, Hajdukova Samuela Eduoka i Rijekinu devetku Antonija Čolaka. Kombinacija brzine i snage te elementi moderne igre, kao što su otpornost na presing i izlasci iz obrane driblingom, odveli su ga u Atalantu.

Ako je kriterij isključivo igračka kvaliteta i širina kadra, onda su Osječani favoriti za minimalno treće mjesto

Upravo će te sposobnosti Osijek teško nadoknaditi i zbog toga prelazak u raspored s četvoricom u posljednjem redu postaje jedna od opcija.

Šutalov odlazak trebao bi značiti siguran ostanak kapetana Mile Škorića; on će uz Antu Majstorovića činiti stoperski par u nastavku sezone. No, ako oni ne mogu na raspolaganju, jedan od problema koji se mogu pojaviti je manjak opcija na klupi. Osječani su u jesenskom dijelu rijetko mijenjali užu obranu, pa su tako prve zamjene Danijel Lončar i Guti upisali samo 384 minute. Od mogućih opcija, priliku bi mogao dobiti 20-godišnji Marin Magdić, standardni član Osijeka B ove sezone.

Na bekovskim pozicijama nije bilo značajnijih promjena. Petar Bočkaj i Talys su ostali opcije za lijevu stranu, dok je na suprotnoj strani konkurencija pojačana povratnikom Alenom Grgićem. Osim njega, kandidati su posuđeni Brazilac iz Olympiakosa Igor Silva, zatim Tomislav Šorša i mladi Todor Todoroski. S obzirom na Silvinu suspenziju od tri utakmice, trenutno je Makedonac u prednosti ispred ostale dvojice kandidata i to će biti prilika da se dugoročno nametne.

Veliki izazov za trenera Kuleševića bit će pronaći ravnotežu između napada i obrane. Kad je Osijek u najjačem sastavu, ispred vratara bit će Škorić, Bočkaj i Silva, trojica igrača koji vole slobodu u igri i česte odlaske prema naprijed, što bi mogao biti problem ako se dogodi promjena formacije i prelazak u sustav s četvoricom u obrani. Drugi problem koji bi mogao nastati je branjenje jedan-na-jedan, dio igre u kojem je Šutalo bio među najboljim braničima lige. Od ostalih igrača, samo su Majstorović i Silva imali više od 50 posto uspješnosti u oduzetim loptama. Kako će se Osijek snaći u novonastalim okolnostima, dio odgovora ćemo dobiti već danas, kad će gol napadati Kristijan Lovrić.

Vezni red

Trenutno najveći kadrovski deficit je pozicija zadnjeg veznog. Izuzev Vedrana Jugovića, Osijek nema igrača s navikom igranja te pozicije. Također, treba napomenuti da je Jugović dio karijere proveo na krilu i tek se vratio nakon duže ozljede.

Nedostatak ‘pravog’ zadnjeg veznog je nastavak na mogući problem neravnoteže između napada i obrane, koji bi posebno mogao biti vidljiv u branjenju tranzicije. Osječani zadnjih sezona pokušavaju igrati visoki presing te blizu suparničkog gola provocirati pogrešku druge strane, ali ako prva linija bude izigrana, mogao bi nastati veliki problem jer nema igrača koji može zatvoriti prostor, oduzeti loptu ili napraviti prekršaj, a ni visoko postavljena obrana sa Škorićem ne ulijeva previše povjerenja.

To se već dogodilo nekoliko puta ove sezone i dovoljan je razlog za oprez u nastavku.

No, ako Osijek do kraja prijelaznog roka ne dovede pojačanje, prve opcije će biti igrači čije sposobnosti više odgovaraju ulozi prednjeg nego zadnjeg veznog. Prije svega, ‘troši’ se talent pojedinaca koji mogu jednim potezom odlučiti utakmicu, kao što je László Kleinheisler. Mađar koji je prošlu zimu doveden kao veliko pojačanje jesenski je dio odigrao ispod očekivanja; u 14 nastupa upisao je samo tri gola i tri asistencije, što nije bila njegova krivica nego činjenica da mu treneri Skender i Kulešević nisu pronašli pravu ulogu u sustavu.

Osijek ima još četvoricu igrača koji konkuriraju za vezne pozicije: Dmitra Lopu koji je prije igrao krilo i desetku, Marina Pilja koji ima samo 39 posto dobivenih duela, zaboravljenog Karla Kamenara te trenutno ozlijeđenog Mihaela Žapera, koji dijeli priču svojih suigrača. Iako se radi o igraču koji se sjajno snalazi na protivničkoj polovici te nerijetko dolazi u prilike za udarac ili asistenciju, prisilno mora igrati povučenije.

U sredini Osijek ima široku klupu i nekoliko kvalitetnih pojedinaca, ali problem je u tome što većina njih imaju slične karakteristike i više guše druge nego što se međusobno nadopunjuju. Za razliku od Rijeke koja ima dovoljno opcija za suprotstavljanje supanicima u različitim uvjetima, osječki vezni red s ovim kadrom nudi premalo mogućnosti za prilagodbe — izvjesne su i prednosti i mane koje će poslati na teren.

Napad

Argument za loše selektiranje igrača nije viđen samo u veznom redu: ako ne računamo Bočkaja, Osijek donedavno nije imao krilnog igrača u rosteru, poziciji u mnogo čemu ključnoj za moderni nogomet.

To je ispravljeno povratkom Erosa Grezde u Gradski vrt. S njim na raspolaganju Osijek će imati opciju koja može stvoriti višak po širini i ponuditi taktičku fleksibilnost jer može okupirati obje krilne pozicije. Po zadnjim pripremnim utakmicama, Grezda će ipak igrati kao jedna od ‘desetki’ u formaciji 3-4-3 (3-4-2-1).

Druga dvojica u napadačkoj liniji bit će Antonio Mance i Mirko Marić. Iako se radi o igračima sličnih karakteristika, stručni stožer je uspio pronaći rješenje u podjeli zadataka koji odgovaraju njihovim vještinama. Kao u jesenskom dijelu, Marić bi trebao s povučenije pozicije imati važnu ulogu u izgradnji napada i povezivanju igre, dok će Mance biti usamljena devetka u vrhu napada.

To očito funkcionira, jer uspjeli su zajedno uputiti 101 udarac, od kojih je čak 62 završilo unutar okvira gola. No, samo 14 pogodaka napadačkog dvojca iz igre sugerira (ozbiljan) problem u realizaciji. Osječki napadači su promašivali previše izglednih prilika i upravo bi konverzija udaraca mogla odlučiti njihovu poziciju na kraju sezone.

Od ostalih opcija u napadu, Merveil Ndockyt može donijeti energičnost s klupe te pokriti više pozicija, Josip Špoljarić ima osjećaj za ulazak u priliku, a poziciju devetke još može pokriti Jerry Mbakogu. Također, prve seniorske minute bi mogao dobiti 17-godišnji Dion Drena Beljo, strijelac dvaju pogodaka u Drugoj HNL ove sezone.

Za razliku od drugih dijelova momčadi, napad je kvalitetno popunjen. Poznata je hijerarhija i uloge na terenu, napadači se nadopunjavaju, a s Grezdom dobivaju igrača kakvog prošlu jesen nisu imali. Ako početni plan zakaže, Osijek se može prebaciti na sustav s četvoricom u obrani te krilima i po širini pokušati stvoriti višak. Grezda bi tako mogao rasteretiti Bočkaja, koji je često bio udvajan jer Osijek nije imao dovoljno opasnu opciju na suprotnoj strani. S kvalitetom i širinom na bokovima i u sredini, teoretski postoje preduvjeti za napasti minimalno treće mjesto.

Trener

U posljednjih godinu dana Osijek se igrački pojačavao u svakom prijelaznom roku, ali po pitanju trenera i dalje tapka u mjestu. Nakon Zorana Zekića i Dine Skendera, Kulešević je treći izbor sa sličnim backgroundom iza sebe. Rodom iz Osijeka, igrao ili radio već u klubu, poznaje sustav ali ne pretjerano uspješan ili poznat izvan lokalnih okvira. Ako prethodna dva pokušaja nisu uspjela, a dobili su dovoljno prilika, ima li Osijek još vremena čekati rezultatski iskorak s istim načinom razmišljanja? Posebno zbog činjenice da je projekt već nekoliko godina aktivan i stadion se počeo graditi.

No, trener je odabran i Kulešević će ovog proljeća nastaviti voditi Osijek. Ako je kriterij isključivo igračka kvaliteta i širina kadra, onda su Osječani u boljoj situaciji nego Rijeka, Gorica i Lokomotiva, što znači da su favoriti za minimalno treće mjesto. Osim realizacije i loše selekcije na pojedinim pozicijama, osječki problem ove sezone je nedostatak identiteta u igri jer su u malo statističkih kategorija dominantna momčad HNL-a.

To će u nastavku sezone biti glavni Kuleševićev zadatak. Pronaći sustav igre koji će iskoristiti potencijal u napadu, a s druge strane skriti mane kao što su manjak brzine u obrani ili nedostatak zadnjeg veznog. Usto Osijek mora popraviti igru na gostovanjima. Dok je kod kuće neporažen i osvojio je 26 od mogućih 30 bodova, učinak u gostima je znatno slabiji sa svega sedam od mogućih 27 bodova.

Kadar je uigran i ima dovoljno potencijala, stoga nema prepreka za rezultatski iskorak. Ako ni ove sezone Osijek ne uspije u tome, razlog neuspjeha neće biti potrebno dugo tražiti.