Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Osijek na prekretnici

U kojem smjeru će krenuti projekt?

Zadnja izmjena: 18. ožujka 2018. Goran Stanzl/PIXSELL

Kad se predsjednik Uprave NK Osijeka Ivan Meštrović odlučio obratiti javnosti kako bi urbi et orbi kazao kako klub nije u krizi, bio je potpuno u pravu. Doduše, nagurao je Meštrović štošta u svoje obraćanje i jedan od idućih ciljeva o kojima bi mogao razmisliti je konzultiranje s PR službom kako bi njegovo komuniciranje bilo manje kaotično, ali razlog iza obraćanja medijima i dalje stoji.

Osijek nije u krizi. Međutim, klub je na prekretnici, na točki u kojoj novi vlasnik mora odrediti smjer strateškog razvoja projekta.

Samim činom ulaska mađarskog kapitala Osijek je postao dio nazovi ‘Velike četvorke’ hrvatskog nogometa.Međutim, ulazak u to društvo je više pitanje forme i slabe konkurencije u ligi nego stvarnog sadržaja i realne spremnosti da se Osijek uključi u borbu za vrh. Osijek u zadnjih pet kola ima tek jednu pobjedu – i to protiv Rijeke, uz tri blijeda remija 1:1 protiv lošijih momčadi i uvjerljiv poraz od Dinama. Međutim, to je samo pokazatelj toga koliko je Osijek daleko od konkurencije.

Podizanje kluba iz borbe za opstanak u krug europskih putnika dolazi po inerciji – jer čim u HNL-u klub postane solventan i može uložiti novac u momčad, odmah se izdvaja od većeg dijela lige koji preživljava bez neke dugoročne strategije. Puno veći trud zahtjeva napraviti iskorak s četvrtog mjesta u borbu za vrh.

„Apsolutno ne prihvaćam nekakvu sintagmu ili rečenicu da smo u nekakvoj krizi“ izjavio je Meštrović. „Neki su fokusirani isključivo na rezultat prve momčadi, koja je, istina, jedan od najvažnijih elemenata u funkcioniranju Kluba, ali nije jedini. Nije nam isključivo cilj sportski rezultat na uštrb svega onoga pozitivnoga što kontinuirano radimo.“

Ne tako davno, sličnu izjavu je dao i Hajdukov predsjednik Ivan Kos. Taj njegov istup je naišao na jake kritike, iako su obojica sasvim u pravu. Obični prosječni navijač je koncentriran isključivo na prvu momčad. To je jedino što mu je važno, jedino što vidi jer se samo prva momčad vrti na televiziji i to je praktički jedina tema o kojoj pišu novine. Međutim, rezultat prve momčadi nije jedini element kojim se može ocijeniti uspješnost vođenja projekta. Dapače, rezultat prve momčadi dolazi kao kruna rada čitavog kluba, on je posljedica sustavnosti rada i dugoročnosti vizije. A ovisno o smjeru, ta posljedica se obično očituje s odgodom.

Osijek je pokret

Problem s Osijekom je u tome što je nakon perioda stabilizacije došao u točku u kojoj mora izabrati kojim smjerom će razvijati projekt.

Sličnosti Osijekova modela uvođenja stranog kapitala preko domaćeg čovjeka se uvelike podudaraju s onima koje je u Rijeci proveo Damir Mišković. Može ih se svrstati pod istu egidu, posebno ako uzmemo specifični kontekst hrvatskog nogometa u kojem vlada besparica većine i vladavina manjine s kojom je oportuno biti u dobrim odnosima.

„U protekle dvije godine unijeli smo i u klub ‘ubrizgali’ 140 milijuna kuna! Pritom na računima imamo spremna i osigurana sredstva za izgradnju stadiona i kampa“, izjavio je Meštrović. „Mi smo izvezli svoju pamet i ideju kroz izgradnju kampa, gdje nam vlada susjedne države financira projekt. I još jedna stvar. Nisu iznad nas klubovi s manjim budžetom od našeg, pa da se zamislimo i preispitujemo radimo li kako treba. Novac vam determinira jako puno stvari, nećemo se lagati. Najavljujem borbu za prvaka svake godine dok sam na čelu NK Osijek. Usuđujem se jamčiti europski Osijek svake godine dok sam ovdje!“

Koju god odluku Meštrović donese, neće biti a priori ni dobra ni loša

Nacrti tog europskog Osijeka su jasni. Sustav se zasniva na dovođenju igrača dokazanih u HNL-u poput Erosa Grezde i Petra Bočkaja iz Lokomotive, kao gdje je u transferu zacijelo pomogao i onaj famozni dres koji je Meštrović poklonio pravom čovjeku, igranju moneyballa s pojačanjima kao što su Haris Hajradinović, oživljavanju karijera igračima poput Gorana Milovića i razmjeni igrača s bratskim klubom istog vlasnika. Sezonu prije je momčad sastavljana po istom scenariju, samo s drugim ulogama.

Međutim, osim ovog aspekta koji jako podsjeća na riječku priču, postoji i druga strana Meštrovićeve medalje.

„Nogometni klub Osijek je puno više od rezultata na tablici, riječ je o pokretu u kojemu uživaju i oni kojima nije presudan plasman na tablici“, objasnio je Meštrović. „Mi ćemo u kamp i novi stadion uložiti 35 do 40 milijuna eura, a izgradnja stadiona će početi paralelno s građevinskim radovima na Pampasu. Imamo 30 licenciranih trenera u Školi nogometa, a znamo kakvo smo stanje zatekli po dolasku. Da sam oportunist, zar mislite da nisam mogao odgoditi to pitanje novoga stadiona i značajno povećati ulaganju u osnaženje naše momčadi i potrošiti te silne desetke milijuna eura i upustiti se u dvije godine u ravnopravnu utrku za osvajanje duple krune?“

Čvrsto uz Zekića

Dakle, očito je da Osijek ima ambiciju izgraditi kamp i razvijati momčad kroz omladinski pogon. Uostalom, postoji tradicija osječke nogometne škole, a to je i najbrži način da Meštrović uspije ono što očajnički želi – povezati klub s lokalnom zajednicom. Koliko god besplatna članarina u klubu i cashback loyalty program bili fini potezi, najbrži put do ispunjenja tog cilja je da čim više igrača iz omladinske škole igra u klubu. Ništa ne veže ljude uz klub kao činjenica da su centralnog veznog ili desnog beka susretali u kvartovskom dućanu ili mu predavali biologiju. Problem je u tome što NK Osijek nema niti infrastrukturu, niti sustav rada da lokalne klince pretvori u zvijezde.

Ne tako davno, Hajduk je bio u istom problemu. Međutim, Hajduk je napravio svoj reality check i doveo se u situaciju da je Akademija potpuno kadrovski rekonstruirana, napunjena vrhunskim mladim trenerima i stavljena kao centralni projekt kluba. Doduše, Hajdukovi uvjeti za rad nisu idealni jer u Splitu je nemjerljivo teže pronaći prigodnu lokaciju za napraviti kamp nego u Osijeku, ali rezultati kadeta i juniora već govore sami za sebe.

Meštrović ima cilj, to je europski Osijek koji će se boriti za naslove. Metoda kojom će doći do cilja može biti slična onoj koju prakticira Rijeka ili slična onoj za koju se odlučio Hajduk. Naravno, bit će to neka vrsta kombinacije, ali pitanje je isključivo odabira smjera strateškog razvoja kluba. I ljudi koji će iznijeti projekt.

Meštrović je čvrsto uz Zorana Zekića i ljude koji kritiziraju njegov rad naziva glasnom manjinom. Međutim, nije nimalo čudno da je u ovom kriznom nizu jedinu pobjedu Osijek upisao baš protiv Rijeke, jer Zekić ima ogromne probleme u izgradnji igre protiv slabijih momčadi. Protiv jačih ekipa, baš kao što je to napravio protiv PSV-a, Osijek se povlači u zonu, po potrebi se bez ikakvog kompleksa zatvori i u bunker i vreba kontru. Međutim, kad treba razviti igru i probiti povučenijeg suparnika koji ne ostavlja prostor, onda nestaje ideje.

Pravi iskorak

Zekićev Osijek igra ružan i rudimentaran nogomet. Napada gotovo isključivo kroz bočne zone, veznjaci su svedeni na ulogu promatrača, a praktički nema igre kroz međulinijske prostore. Brojem postignutih golova Osijek je bliži Interu i Lokomotivi nego Hajduku, Rijeci i Dinamu, a u devet utakmica s Istrom, Cibalijom i Rudešom – dakle, govorimo o tri zadnja kluba na ljestvici – Zekić je upisao samo dvije pobjede. Za usporedbu, u osam utakmica protiv Dinama, Hajduka i Rijeke kao tri vodeća kluba Osijek ima četiri pobjede, tri remija i tek jedan poraz.

U tim utakmicama protiv vodećeg trojca, iako je iz većine izlazio s pozitivnim rezultatom, Osijek nije odigrao utakmicu u kojoj je nadigrao suparnika. Bili su Bijelo-plavi organizirani, s planom kako se obraniti i s idejom napadati preko bočnih zona, ali bez neke dopadljive igre ili specijalno učinkovitih mehanizama. Cijelo vrijeme, borio se za ostanak ili Europu, Zekićev zaštitni znak su tvrde utakmice i iskorištavanje onoga što suparnik ponudi, a ne stvaranje šansi kroz kombinatoriku. Zapravo, u kontekstu stila i igre protiv slabijih ekipa zamjera mu se dosta stvari koje su se nekad zamjerale Matjažu Keku.

Ako je Meštrović stvarno siguran u Zekića, onda će ga zadržati kao što je Mišković zadržao Keka u svim krizama i vjerovati mu do kraja. Osobno nisam baš uvjeren da je Zekić prava osoba za pravi iskorak u borbu za vrh i mislim da on ne može dosegnuti Kekovu razinu, ali to je Meštrovićev zadatak odlučiti.

Jednako kao što je njegov zadatak odrediti smjer strateškog razvoja projekta – hoće li nastaviti graditi momčad na Rijekin način ili će se odlučiti na Hajdukov pristup. Oba nose svoje probleme; prvi činjenicu da se momčad stalno mijenja i da je teško privući istinske elitne talente, a drugi činjenicu da gradnja momčadi preko omladinskog pogona traje i da za stvaranje kritične mase treba prilično strpljenja.

I što god da Meštrović odluči, odredit će razvoj kluba u idućim godinama.

U tom kontekstu ova kriza ili rezultat utakmice protiv Hajduka nemaju posebnu težinu. NK Osijek je na prekretnici i koju god odluku donese, neće biti a priori ni dobra ni loša. Najgore što se može dogoditi projektu jest zadovoljavati se povremenim skidanjem skalpova PSV-u i ovakvim četvrtim mjestom po inerciji kad te tu drži neimaština ostatka lige.

Ne propusti top članke