Osijek tapka u mjestu

… a vremena je sve manje želi li se održati organizacijski zamah kluba

Zadnja izmjena: 28. listopada 2019.

Osijek je samo dvaput ostao neporažen u svojih posljednjih sedam ogleda s Dinamom. Prilično je razočaravajući to učinak za klub koji se u budućnosti nada borbi za naslov.

Poput svojih prethodnika Zorana Zekića i Dine Skendera, i Ivica Kulešević je osječke šanse na Maksimiru vidio prvenstveno kroz duboko postavljenu obranu te tranzcijiu. Osijek je u većem dijelu utakmice izgledao kao ekipa koja je došla braniti 0-0, a ne pokušati ostvariti pobjedu. Gosti su se branili u formaciji 5-4-1, a ključni je problem bio manjak proaktivnosti, odnosno provociranja suparničkih pogrešaka koje bi povećale šanse za osvajanje posjeda i aktivaciju prilika u tranziciji. Dinamovi stoperi i Nikola Moro kao zadnji vezni imali su previše vremena za donositi odluke na terenu jer su se Osječani orijentirali na branjenje dodavačkih opcija ispred njih.

Dvije najbolje prilike prije Dinamova gola nastale su tako da je okomitim dodavanjem proigran igrač između linija, dok je osječka obrana aktivnije reagirala tek kad bi lopta došla u njen šesnaesterac, ali onda više nije ovisila sama o sebi. Iako je pobjednički gol Damiana Kądziora pao na bizaran način, jer su gosti krivo procijenili mjesto odakle će se izvesti aut, Dinamo je imao nekoliko vrlo ozbiljnih prilika prije toga; s druge strane, Osijek je u prvih 60-ak minuta utakmice rijetko prelazio centar. Tek ulaskom u posljednjih pola sata preuzeo je malo više rizika i pred sam kraj došao do ozbiljne prilike, ali Dominik Livaković je zaustavio udarac Josipa Špoljarića.

Trenutno se čini da, nakon dvojice lokalnih stručnjaka koji nisu uspjeli Osijek znatnije približiti vrhu, gledamo treći nastavak istog filma

U prvenstvenim utakmicama nakon europskih ogleda Dinamo nudi šansu suparniku za nešto bolji rezultat nego inače, naprosto zato jer je povratak iz čarobnog svijeta Lige prvaka svojevrsno otrježnjenje za igrače Nenada Bjelice, a postoji i zamor među njima, osobito nakon što je Dinamov trener poslije poraza u Varaždinu srezao dotad vrlo široku rotaciju.

No, da bi se takva prilika iskoristila potreban je ambiciozniji pristup i preuzimanje više rizika u igri, a Osijek sinoć — kao i onaj Skenderov, koji je u kolovozu igrao s Dinamom kod kuće između dvaju utakmica Modrih s Ferencvárosem te odigrao 0-0 — nije Dinamu stvorio previše problema i domaća pobjeda se, bez obzira na Osijekovu priliku u posljednjim trenucima, može smatrati rutinskom.

Zaključak je više-manje isti kao i u prethodnim utakmica ovih dvaju suparnika. Igra na bod u Maksimiru ili zadovoljstvo minimalnim porazom naprosto nije u skladu s najvišim klupskim ambicijama i izravno se kosi s vizijom napretka.

Problem s rosterom

A on se očito neće dogoditi sve dok se ne pronađe dugoročna opcija na klupi.

Iako je Kulešević stabilizirao momčad i upisao tri pobjede u nizu nakon Skenderova odlaska, već je u sljedećoj utakmici umalo ostao bez sva tri boda u Zaprešiću, jedva spasivši jedan u zadnjim sekundama. Odluka predsjednka Ivana Meštrovića o Kuleševićevu ostanku na trenerskom mjestu vjerojatno je samo kratkoročne prirode.

Može se argumentirati da je predsjednik napravio ispravan potez, iako na pomalo nespretan način, nakon što se nije uspio dogovoriti s brojim kandidatima poznatog igračkog i nešto manje poznatog trenerskog imena. Niti jedan trener izvan ‘sustava’ u ovom trenutku ne bi uspio ostvariti svoje zamisli jer nema dovoljno vremena i za to će trebati pričekati kraj prvog dijela sezone. Postaviti osobu koja poznaje rad kluba i same igrače stoga je dobra opcija dok ne dođu zimski prijelazni rok i pripreme, a s njima i znatno više vremena za uigravanje i realizaciju novih ideja. S obzirom na neospornu individualnu kvalitetu igrača te česte rezultatske amlitude kod konkurencije, Osijek ionako teško može dočekati zimu ispod četvrte pozicije na ljestvici.

No, postoji problem — kako za Kuleševića, tako i mogućeg novog trenera.

Naime, ovaj osječki roster slagan je isključivo za igru s trojicom u obrani, što je jedan od razloga zašto će sigurno doći do određenih promjena u sljedećem prijelaznom roku. Iako preferira 4-3-3, Kulešević je trenutno prisiljen koristiti potpuno drugačiji sustav igre, jer Osijek naprosto nema profil igrača koje bi mogao uklopio u svoje ideje. Primjerice, ako izuzmemo već dugo ozlijeđenog Petra Bočkaja, na rosteru nema niti jednog krilnog igrača, dok bi se za jedinu poziciju u špici napada borila trojica igrača, među kojima su najbolji Osijekov strijelac Mirko Marić i najskuplje pojačanje Antonio Mance. Također, prednosti trenutnih osječkih opcija na bekovima su orijentirane više prema naprijed nego prema defenzivi i zbog toga trener nema drugog izbora nego odraditi ovu polusezonu u istom sustavu u kojem ju je njegov prethodnik počeo.

Kad je riječ o promjenama u zimu, sve se svodi na to je li Kulešević taj koji Osijek može odvesti korak dalje. Jasno, nekorektno je ocjenjivati Kuleševićev ‘prisilni’ mandat na uzorku od samo pet utakmica. Međutim, trenutno se čini da, nakon dvojice lokalnih stručnjaka koji nisu uspjeli Osijek znatnije približiti vrhu, gledamo treći nastavak istog filma. A Osijek si ne smije dopustiti ponovno stagnaciju ako želi zadržati zamah koji ide usporedno s izgradnjom kampa i stadiona te općenito s ulaganjem čiji je cilj vinuti klub u vrh hrvatskog nogometa.

Trener za sljedeću razinu

U donekle sličnoj situaciji je prije nekoliko sezona bio i Dinamo. Nakon nekoliko više-manje neuspješnih pokušaja s domaćim trenerima, doveden je stranac Ivajlo Petev, ali nije izdržao ni punu sezonu.

Ne treba zaboraviti da uz ‘veliko’ strano ime dolazi i značajniji financijskih izdatak za plaće treneru i njegovu stožeru, a ne postoji nikakvo jamstvo da će donijeti rezultat, kao ni to da će ostati u klubu duže nego što je, primjerice, Petev ostao u Dinamu. U slučaju neuspjeha Osijek bi se opet našao na početku, a vremena je sve manje.

Zato Meštrovića čeka iznimno teška odluka.

Osječke opcije su isprobane, dok poznati stranci ne garantiraju ništa više od kratkoročnog PR-a. Ako odluči ostaviti Kuleševića nakon zimskog prijelaznog roka, riskira vlastiti ugled, jer postoji mogućnost da pogriješi treći put na sličan način. Uzimajući u obzir sve opcije, možda bi najbolji bio angažman dokazanog trenera iz HNL-a koji može ponuditi identitet u igri. To je važno zbog povećanja interesa za klub i smanjenja oscilacija na gostujućim utakmicama, što je jedan od razloga zbog kojih Osijek nije bio ozbiljan kandidat za drugo mjesto.

Koliko trener može biti značajan za klub najbolje pokazuje Bjelica u Dinamu — od najgore ekipe u povijesti Lige prvaka napravio je najozbiljnijeg kandidata za prolazak grupne faze; Bjelica je potpuno promijenio mentalitet momčadi i kluba jer je uvjerio sve da su takvi rezultati mogući. Slično se mora dogoditi Osijeku za prelazak na sljedeću razinu: potreban mu je trener koji će uvjeriti najprije igrače, pa onda i ostale sudionike u klubu da se u ligi može pobijediti bilo koga i bilo gdje, a zadovoljstvo minimalnim porazom ostaviti onima kojima je krajnji doseg borba za četvrto mjesto.

Dok se takav ne pronađe, Osijek će ostati na istoj razini kao i dosad.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.