Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Osijek vs. Hajduk: Prihvaćanje kaosa

Utakmica u Gradskom vrtu bila je sadržajna. Dobra nije bila

Zadnja izmjena: 19. ožujka 2018. Davor Javorovic/PIXSELL

Čak 22 pogotka postignuta su u pet utakmica prošlog kola 1. HNL, s tim da su dva nedjeljna dvoboja u Osijeku i Rijeci donijela njih 12. S šest golova, dva preokreta, dosta promašenih prilika, jedan crveni karton i poneku kontroverznu sudačku odluku, susret Osijeka i Hajduka je po količini događanja, što bi se reklo, „opravdao status derbija“; međutim, je li ono što smo vidjeli u Gradskom vrtu pravo lice dvaju momčadi koje pretendiraju na vrh domaćeg nogometa?

Kraće rečeno, znači li puno uzbuđenja ujedno i dobru utakmicu?

Istini za volju, od početka je bilo jasno da će obje momčadi imati itekakvih poteškoća razviti zacrtanu igru po onako lošem terenu; najava skorašnje zamjene travnjaka u Gradskom vrtu je itekako dobrodošla za otklanjanje tog alibija u nekim budućim susretima.

Osijek i Hajduk odigrali su itekako sadržajnu utakmicu po teškim uvjetima, iako nijedni ni drugi u konačnici ne bi trebali biti njome zadovoljni, makar remi na kraju dosta realno odražava viđeno na terenu. Jer malo onoga što smo vidjeli bilo je plod razrađenih sistemskih rješenja ili barem individualne klase. Golijada je uvelike došla kao rezultat individualnih i kolektivnih pogrešaka. Barem četiri od šest postignutih golova možemo svrstati pod tu egidu.

Primjerice, kod prvog gola Tome Bašića je pouzdani, ali teretni Mile Škorić ostavljen kao (pre)široko postavljeni stoper da se natrčava s kudikamo bržim Ádámom Gyurcsóm, i to bez podrške u toj situaciji očito pogubljenog i visoko zaboravljenog Alena Grgića na boku. Gabrijel Boban je iskoristio jednu od najlošijih partija Borje Lópeza u Hajdukovu dresu kada je najprije nakon njegova pogrešno tempiranog izlaska sjajno reagirao izbacivši ga po strani, da bi onda i proigrao usamljenog Mirka Marića na rubu peterca. Lijepo izveden slobodnjak Dmitra Lope za Osijekov preokret može se staviti na dušu Karla Letice, dok je neshvatljivo kako pri pogotku za 2:2 momčad može kod prekida omogućiti da suparnički igrač poentira nebranjen s desetak metara pred svojim golom kao što je to napravio Savvas Gentsoglou u 41. minuti. Treći Hajdukov gol dvostruka je greška Andreja Šimunca, koji je prvo poremetio liniju za ofsajd-zamku, a onda i nespretno skrenuo loptu u vlastitu mrežu. I penal je rezultat pogreške – bilo sudačke, bilo Hajdukova Mije Caktaša, ovisno o tome kako gledate na tu konkretnu situaciju.

Fliper, a ne nogomet

U svakom slučaju, nije bilo utješno gledati u što se igra pretvorila kada se susret silom prilika ‘otvorio’.

Zoran Zekić je pokušao ponovno primijeniti neke mehanizme iz one jesenske pobjede nad Hajdukom u Gradskom vrtu, imajući ideju forsirati stvaranje viška na Hajdukovoj desnoj strani. To se ovaj put nije pokazalo efikasnim, a Hajdukova vodstva 0-1 i 2-3 uvjetovala su i promjenu pristupa – što za Osijek obično znači ples na rubu kaotičnosti.

Pisali smo već o problematici u izgradnji napada kod Osijeka; činjenica da su mu kasni golovi u jesenskom dijelu prvenstva donijeli značajan broj bodova svakako je pohvalna za karakter Zekićeve momčadi, ali i u ovom je susretu postalo vidljivo koliko je ona ovisna o uvelike nespretnom trendu – forsiranju otvorene igre u lovu na rezultatski deficit. Ne bi to, naravno, bio neki problem da Osijek ima razrađene opcije, ali kada je većina situacija stvorenih u pohodu na izjednačenje plod lošeg postavljanja suparničkih igrača, kao što je to bio slučaj jučer, tada već moramo pričati o prepuštanju stvari slučaju, odnosno utjecaju sreće.

Hajduku nedostaje rutina, a Osijeku općenito igra

Hajduku, pak, za rezultatske pretenzije uvelike nedostaje mirnoća, ali i generalna momčadska ravnoteža. Izabranici Željka Kopića ne samo da su propustili rano nokautirati inicijalno potpuno pogubljeni Osijek, već su ponovno loše odgovorili na to kaotično podizanje suparničkog tempa. Kada su u drugom poluvremenu na teren ušli Caktaš i Zvonimir Kožulj, Hajduk je stvorio sve preduvjete da iskoristi veliku količinu ostavljenog slobodnog prostora u sredini terena i demonstrira neka od svojih uvježbanih rješenja. Međutim, od toga smo vidjeli malo ili ništa.

Splićani su prihvatili kaotičnu igru i prepustili joj se. Sigurno da je tom nekontroliranom preskakanju igre kumovala i vrlo loša kvaliteta travnjaka, ali dok ta oštra prenošenja lopte s polovice na polovicu naizgled jesu ostavljala privid dinamične igre, za gledatelja je to više bilo nalik praćenju flipera nego nogometa, ne znajući nikad gdje će se točno odbiti i gdje završiti loptica jednom kad se ispuca.

Zapravo, sukus viđenog mogao bi biti u tvrdnji da Hajduku nedostaje rutina, a Osijeku općenito igra. Nijedna od dviju momčadi ne doima se još spremnom za značajniji rezultatski iskorak.

Mjerilo kvalitete

Neki su domaći portali osječku utakmicu proglasili „ljepoticom prvenstva“; drugi su i za onu između Lokomotive i Intera napisali da je bila „dostojna liga Petice“.

Tumačenje nogometa kao igre značajno varira, pa i kad je riječ o kvaliteti viđenog. Nekome su tako glavni kriteriji golovi i općenito rezultatska uzbuđenja, koja uključuju preokrete, propuštene prilike i slično. No, oba su spomenuta susreta odigrana u vrlo teškim uvjetima i na terenima čije je stanje bilo na rubu regularnosti; dok svakako treba pohvaliti momčadi za uloženi trud i energiju, to ne može maskirati činjenicu da su uzbuđenja mahom došla kao posljedica pogrešaka i igre bez pravih ideja ili taktičke discipline – dijelom, sigurno, i baš zbog takvog stanja terena.

A ako je broj šansi i golova mjerilo kvalitete neke utakmice, onda se vrhunski nogomet igra svakodnevno i po lokalnim školskim igralištima.

Ne propusti top članke