Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Otac i majka Detroita

Blake Griffin odjenuo je novo ruho i igra košarku života

Zadnja izmjena: 2. ožujka 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Kada je u ljeto 2017. Blake Griffin postao slobodan igrač, pred Clippersima je bila dvojba: zadržati ga ili ne? Odluče se za ovo prvo i u svrhu lobiranja i regrutacije prirede mu pomalo bizarnu ceremoniju u Staples Centeru. Griffin je tumarao samo za tu svrhu improviziranim hodnicima s vlasnikom, GM-om i zaposlenicima dok su na zidovima bile njegove fotografije. Okupljeni su bili odjeveni u majice na kojima je bio Griffinov lik, a pored njega glave Muhammada Alija, Abrahama Lincolna, Johna Kennedyja, Nelsona Mandele, Martina Luthera Kinga i ostalih važnih povijesnih ličnosti. Kada se ušetao na parket Clippersi su pod svodove dvorane simbolični podigli njegov dres, što je bila jasna poruka da ga žele tu zauvijek i kao lice franšize. Snažna poruka ako znamo da Clippersi nemaju nijedan umirovljeni dres.

Blake je odlučio ostati Clipper For Life, kako su ga nazvali operativci Clippersa. Zbog bizarne ceremonije ili 175 milijuna dolara na pet godina, kako god.

Clipper For Life je u siječnju 2018. postao Clipper For Seven More Months. Blake je razmijenjen u Detroit. Njegovim i ranijim odlaskom Chrisa Paula završila je takozvana Lob City era u Clippersima. Definitivno najuspješnija i najbolja epizoda franšize u njihovoj povijesti, ali i epizoda obilježena posrtanjima u playoffu, beskrajnim nesrećama i ozljedama, organizacijskom kaosu i pomalo gorkom okusu koji ostaje navijačima zbog tupog osjećaja da je osovina Paul, Griffin, DeAndre Jordan, JJ Redick mogla više.

Možda više ne leti kao asteroid kao prije, i možda više ne može preskočiti auto, ali ovaj Blake je puno bolji košarkaš

Griffin je bio bijesan i po odlasku odbio razgovarati s bilo kim iz vrhuške franšize. Smatrao je da nije zaslužio takav tretman i da mu nisu trebali do kraja tajiti da ga žele razmijeniti. Ne nakon što je osam i pol godina proveo u LA-u kao lice franšize i netko tko je istu ipak izdignuo s ligaškog dna i pozicionirao je na kartu NBA relevantnosti.

Clippersi su se ipak odlučili za drugi smjer, a Blakeovoj novoj momčadi Pistonsima nasušno je trebala zvijezda njegova kalibra, jer je posjećenost njihovih utakmica bila nikakva, rezultati isti takvi, a trebalo je opravdati preseljenje u novu dvoranu. Zato su odlučili baciti se na glavu i riskirati s glomaznim ugovorom igrača koji već tri sezone nije bio All-Star i iza njega je podeblji liječnički karton. Budimo realni, mirisalo je na fijasko.

Od dunkera do all-roundera

Griffin je napustio glamurozni Los Angeles i preselio se u Detroit, što čovjeku koji je do 18. godine živio u Oklahoma Cityju vjerojatno i nije teško palo kao što bi nekim drugim zvijezdama. Istovremeno, napuštanjem LA-a s Griffinova su lika i djela skrenuta svjetla reflektora, jer koga uopće zanimaju Pistonsi?

Pa, možda bi trebali, jer je Griffin odjenuo novo ruho i upravo igra košarku života.

Kroz karijeru u Clippersima Blakea su uvijek pratile dvije stigme. Prvo, da je sirovi atleta i ništa više od toga, i drugo, da ne bi bio ni upola dobar igrač da nije igrao s Paulom. Dakako, obje teze su budalaštine. Ono što je Griffina proslavilo svakako su zakucavanja, alley-oopovi i sposobnost da svakom centru u ligi ostavi otisak svojih testisa na čelu. Mislim, lik je u natjecanju u zakucavanju preskočio auto.

Ali Blake Griffin nikada nije bio samo zakucavanja, atleticizam i stavljanje centara na poster. Svake godine pojavljivao se s nečim novim u repertoaru, počevši od post poteza, igre licem prema košu, pa do postupnog dodavanja šuta sa sve većih distanci. Karijeru u Clippersima završio je s 4,2 asista po utakmici i prosječnim šutom s poludistance.

Igranje s Paulom vjerojatno mu je olakšalo razvoj jer visoki igrači po defaultu trebaju bekove koji im mogu donijeti loptu tamo gdje treba. Boljeg od njega teško da je mogao naći. Međutim, igranje s Paulom ima i svojih mana. Automatski si osuđen na manje dodira s loptom i ne možeš prezentirati svoj puni napadački potencijal. A osim toga, priča ide i u drugom smjeru jer je i Paul imao sreće da igra s Blakeom koji je sva njegova dodavanja pretvarao u poene i asiste za CP3-a.

Dolaskom u Pistonse Blake nije naišao na nikog sličnog Paulu, a i njegov atleticizam osakaćen bezbrojnim ozljedama u 30. godini života više nije bio tu. Griffin je zato odlučio redefinirati svoju igru. Shvatio je da više ne može atletski dominirati te je, da bi košarkaški ljepše stario, dodao u napadački repertoar šut za tricu, a napade s loptom u rukama kreira kao bek. Postao je jedan od najboljih all-round power forwarda u ligi. Sazrio je kao igrač i čovjek.

“Trenirao sam jako puno kvalitetnih visokih krila u svojoj karijeri“, kaže trener Pistonsa Dwane Casey. “On je tu odmah pored njih, rame uz rame s Dirkom i Garnettom.“

Point Blake

Teško se uzbuditi oko igre Pistonsa ove sezone. Njihov napadački stil nije lepršav i nemaju mladih igrača vrijednih divljenja. Jedini trenuci košarkaške briljantnosti dolaze od Griffina koji vrlo skroman roster pokušava ugurati u doigravanje. Blake je prvi strijelac ekipe, drugi skakač, najbolji asistent i drugi najefikasniji tricaš. Čovjek je doslovno i otac i majka napada Pistonsa koji bez njega na parketu postiže čak osam poena manje na 100 posjeda.

Griffin igra jako puno vremena s loptom u rukama, bilo da kreira za sebe ili druge. Brojke nam kažu da prosječno ima čak 93 dodira s loptom po utakmici, što je debelo najviše među krilima i drugi rezultat lige, odmah iza Nikole Jokića s 94. Iza sebe je ostavio Bena Simmonsa (86), LeBrona Jamesa (84) i Giannisa Antetokounmpa (83).

Zbog sposobnosti da se kroz njega u potpunosti vrti Detroitov napad dobio je nadimak Point Blake. Griffin asistira za 26 posto svih poena Pistonsa, a iza sebe je ostavio i nominalnog razigravača Reggieja Jacksona. Njegova paleta dodavanja i kreacije je sjajna. Malo je visokih igrača u ligi koji imaju tako dobar pregled igre, osjećaj za prostor i čitanje obrane. Griffin uvijek pronađe način kako asistirati: nakon uhvaćenog skoka i kroz tranziciju, ili dodavanjem iz posta kada na sebe navuče cijelu obranu. Suigrači samo moraju utrčati u prazan prostor ili punim sprintom istrčati tranziciju i bit će nagrađeni.

Osobno, najdraži aspekt igre Point Blakea je 4-5 pick and roll Blake Griffin-Andre Drummond. Tu najviše do izražaja dolazi njegova sposobnost kreacije, kontrole lopte i manipulacije obranama. Ovo je šok za gotovo svaku obranu lige jer visoki igrači u pravilu nikada u tandemu ne brane igru dva-na-dva, gotovo uvijek su u pitanju bek/krilo i visoki. Ono što je zanimljiv detalj kod pick igre Blake-Andre je što to što se nikada ne događa visoko. Ako obratite pozornost, akcija počinje na samoj liniji za tricu, a nerijetko i unutar nje, čak i na liniji za slobodna bacanja. To Drummonda stavlja u poziciju blizu obruča odakle je lakše finiširati, a Griffin je opasan kao strijelac. Idi mu ispod bloka i zabit će ti šut, preuzmi i ima mismatch, udvoji ga i to je zicer za Drummonda.

Griffin zna kako igrati s centrom poput Drummonda jer je jednog takvog imao u Clippersima u Jordanu. Takvi igrači nemaju baš puno napadačkog talenta nego ovise o serviranim zicerima ili skokovima u napadu, pa trebaju dosta prostora i spacinga da bi bili napadački korisni. To, ali i potreba da se prilagodi trendovima te produži sebi karijeru natjerali su Griffina da poradi na šutu za tri i rezultati su sjajni.

Blake poteže 6,8 trica po utakmici uz realizaciju od 36 posto, što je iznadprosječna brojka za njegovu poziciju. Posebno je ubitačan iz korner-trice koju realizira s 46 posto i u tome je elitan na poziciji. Osim efikasnosti imponira i volumen ispaljenih trica. Trenutno je na brojci od 381 pokušaju s trice. Primjera radi, u prvih sedam sezona ukupno je ispalio 268 pokušaja. Dodatna stvar koja oduševljava je podatak da je većina pokušaja s trice iz driblinga, odnosno sam ih sebi kreira. Naravno, Griffin se može pretvoriti i u spot-up šutera te pick and pop opciju kada treba.

Brojke franšiznih igrača

Kad ne kreira i ne zabija trice, Griffin se vrati starom dobrom bully-ballu na kojemu je doktorirao u Clippersima. Iako je u svojim 30-ima, i dalje se radi o fizički izrazito moćnom i žilavom igraču. Nitko ne voli ratovati protiv Blakea u postu jer ima dosta poteza i trikova s kojima će razbiti sebi ravne visoke igrače, a mismatcheve protiv bekova će riješiti tako da ih doslovno ugura pod koš. Njegova realizacija na obruču od 71 posto je elitna.

“Vjerojatno naš najbolji pick and roll igrač, dodavač, strijelac, lider koji vodi primjerom“, kaže Casey. “Njegov košarkaški intelekt je impresivan. Nisam toga bio svjestan dok ga nisam počeo trenirati. Jer, znate, kada kažete Blake Griffin sjetite se letača, atlete, mišićavog tipa, ali on je puno više od toga. On je uvijek nekoliko koraka ispred igre.”

Da Griffin vjerojatno igra sezonu života potvrđuju i brojke. Rekord karijere u poenima po utakmici, realizaciji s trice, asistima, izlascima na slobodna bacanja i realizaciji istih. Njegova potrošnja od 30 posto svih napada Pistonsa kada je na parketu također je rekord karijere, baš kao i realizacija od 59 posto true shooting percentagea. Ovo su brojke franšiznih igrača.

Liga je sve ovo prepoznala i zaboravljenu zvijezdu Griffina ove sezone pozvala na All-Star. Blake se zasluženo nakon tri godine pauze vratio tamo gdje pripada. Sjajne igre posljedice su dobro tempirane forme, rada preko ljeta, ali i sreće sa zdravljem. Ozljede su ga napokon zaobišle. Propustio je tek dvije utakmice i to na drugoj večeri back to backa, i to zbog odmora, ne ozljeda. Napokon ga ne prate maleri, iako igra 36 minuta prosječno, što je treća najjača minutaža nakon rookie i sophomore sezone.

Pistonsima se kocka isplatila. Blakeov ugovor danas nitko ne spominje. Šteta samo što ne igra u konkurentnijoj i bolje posloženoj momčadi. Recimo, Jazzeri ili Pacersi s njim u ekipi bi se automatski uključili u borbu za vrh konferencije, i ne samo oni.

Griffin je pozitivni primjer igrača koji je odbio izblijedjeti neprilagođen i produžio si karijeru. Umjesto da glumi zvijezdu prihvatio je novu momčad i novi stil igre. Možda više ne leti kao asteroid kao prije, i možda više ne može preskočiti auto, ali ovaj Blake u novom ruhu je puno bolji košarkaš.

Ne propusti top članke