Nakon tri kola grupne faze natjecanja i samo jednog osvojenog boda, Atalanta je bila na rubu eliminacije u svojoj debitantskoj sezoni Lige prvaka. Šanse za nastavak europskog puta postale su još slabije kad je Raheem Sterling pogodio u otvaranju četvrtog kola; Manchester City je jurio prema novoj pobjedi ali pogodak u nastavku za konačnih 1-1 vratio je Atalantu u život. Bod protiv Cityja bio je samo uvod u čudesni rasplet skupine jer je Atalanta pobjedama protiv Dinama i Šahtara u posljednja dva kola uspjela napraviti preokret i proći dalje.
Nekoliko mjeseci kasnije, Atalanta je dočekala Romu u izravnom dvoboju za četvrto mjesto Serie A. Momčad iz Bergama imala je prednost od tri boda prije početka utakmice, ali gol Edina Džeke za vodstvo prije poluvremena izjednačio je obje momčadi na 42 boda. Iako bi tim rezultatom Atalanta ostala četvrta zbog boljeg međusobnog omjera jer je na Olimpicu slavila 2-0, pragmatičnost nije osobina koja opisuje ekipu pod vodstvom Gian Piera Gasperinija. U nastavku je dvama pogocima i pobjedom na kraju pokazala zašto pripada među četiri najbolja u Italiji.
Glavni lik u oba preokreta bio je Mario Pašalić.
Prvo je Cityju zabio gol koji je produžio nadu u prolazak skupine, a zatim pobjedničkim pogotkom Romi učvrstio Atalantinu četvrtu poziciju koja vodi u elitu drugu godinu zaredom. Pritom treba posebno istaknuti da je protiv Rome počeo na klupi i samo 60 sekundi nakon ulaska osigurao slavlje svom klubu.
Gasperini ga u početku nije forsirao, ali s vremenom je dobivao veću minutažu i ulogu, a Pašalić je to povjerenje vratio nekoliko puta ove sezone
Taj gol bio je esencija njegove igre. Nakon što je lopta došla do Papua Gómeza, Pašalić je iskoristio fokus obrane na Argentinca i Remu Freulera te napao šesnaesterac. Dok su suparnici pokušavali oduzeti loptu njegovom suigraču, Pašalić je držao poziciju sve dok nije proigran, a onda je u stilu najboljih svjetskih napadača prvim dodirom smirio loptu i plasirao je u daljnji kut. Sjajan tajming i kretanje bez lopte, snalaženje na uskom prostoru, mirnoća u primanju i realizacija.
To je jedan od razloga zašto Atalanta odlučila otkupiti njegov ugovor od Chelseaja u sljedećem prijelaznom roku. Iako su u Bergamu većinu poslova, pa tako i Pašalićevu dvogodišnju posudbu, dogovarali na osnovama Moneyballa, u ovom su se slučaju odlučili na ozbiljnu investiciju. Dvije nepune sezone i 75 odigranih utakmica bili su dovoljan uzorak za procjenu, a plaćanjem otprije dogovorenog iznosa od 15 milijuna bi se izjednačio klupski rekord srušen dolaskom Luisa Muriela prošlog ljeta.
Sposobnost prilagodbe
Pašalić se potvrdio u ulozi po kojoj je postao cijenjen još kad je igrao za Hajduk. Igrajući box-to-box veznjaka, razvio je izraženi osjećaj za ulaske u prilike i kasniju realizaciju, što su upravo kvalitete prikazane u susretu protiv Rome. Nakon što je postalo jasno da će većinu vremena provesti izvan matičnog kluba Chelseaja, prilagodbe na različite sredine i nogometne kulture okrenuo je u svoju korist. Napornim radom je nadograđivao elemente u svojoj igri i svake godine napredovao.
I ove je sezone primjetan rast u odnosu na prethodnu.
Kad je došao u Bergamo, Pašalić je bio jedan od igrača u rotaciji za pozicije u veznom redu. Prošle sezone je u Serie A odigrao 33 utakmice, ali samo 17 u početnoj postavi i tako je skupio 1.619 minuta ili nešto manje od 50 po utakmici. U ograničenoj ulozi bio je većinom orijentiran na igru bez lopte i djelovanje blizu suparničkog gola. Nakon što je golovima i asistencijama pokazao spremnost utjecati na rezultate, dobio je veću ulogu i prvi primjetni rast se vidi po broju odigranih minuta. Pašalić je već gotovo premašio prošlosezonski učinak, igrajući gotovo 72 minuta po utakmici ili ukupno 1.582 minute u 22 nastupa. Također, preciznost dodavanja porasla mu je s 83 na 88 posto. To je jasan dokaz napretka u posjedu i razlog zašto je dobio više zadataka u organizaciji i povezivanju napada.
No, detalj koji Pašalića ističe je sposobnost prilagodbe na različite uloge. Atalanta ima jedan od najprogresivnijih sustava u današnjem nogometu zbog slobode u igri i činjenice da ne ‘robuje’ pozicijama. Tako je Pašalić prošao put od zadnjeg veznog do središnjeg napadača.
Primjerice, protiv Jventusa je, igrajući kao desetka iza Gómeza i Josipa Iličića, imao nekoliko važnih zadataka. Dok je u obrani striktno čuvao Miralema Pjanića, u posjedu je povezivao igru, napadao druge lopte nakon skoka te ulazio u šesnaesterac jer se dvojica napadača vole izvlačiti široko. Protiv Milana igrao je središnjeg veznjaka te odigrao možda i najbolju utakmicu u dresu Atalante. S 44 točna dodavanja i 91 posto uspješnosti bio je odgovaran u organizaciji napada, a stigao je zabiti jedan od pet Atalantinih golova te još jednom potvrditi zašto se idealno uklapa u sustav svoje ekipe.
Gasperini zna što dobiva s njim
Prednost rasporeda s trojicom igrača u obrani je sloboda dolaska naprijed barem jednog od dvojice veznjaka jer postoji dovoljno igrača u zaštiti od kontranapada. Osim asistencije Iličiću iz tranzicije, Pašalić je ponovno odlično iskoristio pogodnost sustava i suradnju s krilnim napadačem za pogodak. U jednoj od uigranih akcija, cilj je dugim loptama prebaciti fokus igre na krilne pozicije i iskoristiti ih kao ispušni ventil dok se ostali suigrači ne priključe u šesnaestercu. S obzirom na dvojicu izrazitih individualca na bokovima, Iličića desno i Gómeza lijevo koji mogu na sebe privući pažnju obrane, ostaje dovoljno prostora u sredini za igrača Pašalićevih vještina.
Stoga bi ovo mogla biti njegova najbolja golgeterska sezona otkako je napustio Hajduk. Iako se ima još igrati 14 kola u Serie A, Pašalić je već izjednačio učinak od pet golova iz sezone u kojoj je igrao za Milan, a također ne treba zanemariti tri asistencije te dva gola u Ligi prvaka.
Poziv na Europsko prvenstvo ne bi trebao biti upitan, ali teško je reći hoće li njegove igre biti dovoljne za ozbiljniju ulogu u reprezentaciji. Osim činjenice da najveća konkurencija vlada upravo na pozicijama veznih igrača, treba istaknuti da izbornici nisu imali ideju kako ga uklopiti u svoje ideje. Većinom nije bio korišten, a kad je bio na terenu, igrao je desno krilo ili veznog bez jasnih zadataka. Po svom učinku i vještinama Pašalić može biti jaka opcija s klupe, što je pokazao u zadnjoj prvenstvenoj utakmici protiv Rome kad je odlučio pitanje pobjednika.
Ipak, trenutno je razlika između kluba i reprezentacije činjenica što Gasperini zna što želi i dobiva s Pašalićem na terenu. Zbog procesa prilagodbe na posebne taktičke zahtjeve u početku ga nije forsirao, ali s vremenom je dobivao veću minutažu i ulogu, a Pašalić je to povjerenje vratio nekoliko puta ove sezone.
Sutra će Atalanta prvi put u klupskoj povijesti igrati utakmicu nokaut faze Lige prvaka, suparnik je Valencia i nema jasnog favorita u tom dvoboju. Ako momčad ne uspije proći u četvrtfinale, neće to biti veliko razočaranje. Zbog nastavka rasta projekta Atalanti je važniji kontinuitet nastupanja u Ligi prvaka nego kratkoročni uspjeh. Ako to ostvari drugu godinu zaredom, učvrstit će svoj status među četiri najbolje talijanske ekipe i to je najbolji dokaz zašto Pašalić neće pogriješiti ako ostane u Bergamu. Igrat će Ligu prvaka, uređuje se stadion, povećavaju se investicije u momčad, a idealno se uklapa u trenerove ideje i igra sezonu karijere.
S tim da postoji još prostora za napredak. I kod Pašalića i kod Atalante.
