Godinu dana ranije na draftu su odabrani Karl-Anthony Towns i Kristaps Porzingis, nad čijim smo igrama i talentima slinili, nazvali ih Unicorns, pa onda i konsenzualno zaključili da će tako izgledati centri budućnosti. Nitko na draftu 2016. nije tako dobro utjelovljavao promijenjenu paradigmu po pitanju centarske pozicije i igre kao Bender. S 216 cm, rasponom ruku od 218 cm, visokim košarkaškim IQ-om, osjećajem za igru i šuterskim rasponom bio je nezaobilazan top 5 pick dodatno utvrđen usporedbom baš s Porzingisom i Draganovim idolom Tonijem Kukočem, s kojim je podijelio i nadimak Croatian Sensation.

Skauti su bili oduševljeni njegovim šuterskim napretkom u posljednjoj europskoj sezoni za Maccabi Tel Aviv. Otprije je bilo poznato da je odličan dodavač i da s visinom koju je posjedovao ima dobar pregled terena, da zna povući tranziciju nakon skoka i da mu je defenziva podcijenjeni dio igre. Mane su bile lako popravljive. Tanašni frame će se popuniti u NBA-u, doradit će se šuterska mehanika, poboljšati eksplozivnost i naučiti box-out skakačke tehnike.

Da, dobro pretpostavljate da sada ide fast-forward koji nema sretan kraj. Dvije godine poslije u Benderu imamo igrača koji je isti kao i onaj koji je došao u ligu. Njegovi talenti i košarkaške vještine nisu materijalizirani. Usporedbe pred draft izgledaju glupasto, a od projekta je postao bust kojemu Sunsi vrlo vjerojatno neće produžiti ugovor.

Kratka povijest stagnacije

Kada se pojavio u Phoenixu, dočekala ga je tranzicijska ekipa koja je imala veterane poput Tysona Chandlera, Erica Bledsoea i P.J. Tuckera, ali i mladiće koji su bili budućnost franšize tipa Devin Booker, T.J. Warren, Marquese Chriss. Na klupi je bio Earl Watson koji se, blago rečeno, nije proslavio u svom trenerskom debiju. Kada bi dobio pravu minutažu, Bender je uglavnom igrao dobro, samo što prava minutaža u ekipi koja ne zna bi li igrala na rezultat ili tankirala nije dolazila redovito. Dragan je još pred kraj siječnja 2017. imao tu nesreću da ozlijedi desni gležanj, što ga je s parketa udaljilo više od dva mjeseca da bi se vratio pred kraj sezone i odigrao zadnjih pet utakmica.

Zato je u prošloj sezoni bio jedini od Sunsa koji je odigrao sve 82 utakmice, uz nekoliko zapaženih predstava poput 17 poena Minnesoti, 20 poena uz šest trica Oklahomi, 23 poena Nuggetsima. To su bili bljeskovi u kojima je Bender svaki put dao naslutiti da u njemu ima potencijala da bude zahvalan NBA igrač.

https://www.youtube.com/watch?v=B3iAkuFsQ-o

Problem je u tome što su to bili samo bljeskovi, ne i partije koje bi predstavljale Benderov standard iz večeri u večer, što se očekivalo od četvrtog izbora na draftu. Nažalost, puno učestalije su bile utakmice u kojima ne bi odigrao zapaženu rolu. Stacionirao bi se u korner 20 minuta i pri tome uzeo samo dva šuta. Ili bi, recimo, Oklahomi ubacio 20 poena, a već u sljedećoj utakmici odigrao 36 minuta i potegao samo jedan jedini šut.

Nakon Watsona i Jaya Triana, ovog ljeta Bender je dobio novog trenera Igora Kokoškova, što je bio dobar znak za njegovu karijeru. Kokoškov odlično poznaje europske igrače, a iza sebe ima i bogat popis NBA igrača s kojima je radio individualno i pomogao im u razvoju. Srbijanski stručnjak za početak je odmah Bendera uvrstio na popis igrača za ovogodišnju Ljetnu ligu.

Bender svoj ostanak u ligi mora potražiti u specijalizaciji. Potreban mu je jedan segment igre zbog kojeg će ga trener koristiti. To bi mogla biti trica

“Postavit ćemo izazove pred njega, testirat ćemo ga. On je vrlo mlad i talentiran igrač i od njega trebamo više nego što trenutno nudi. Zato je na popisu za Ljetnu ligu”, objašnjavao je Kokoškov. “Poznajem Dragana jako dobro. Kada igraš protiv nekoga, onda se pripremaš i upoznaješ neprijatelja. Znam kako igra, što su mu prednosti, a što mane. U svakom aspektu igre on može biti bolji, zato je tu.”

S obzirom da je to Benderu bila već treća Ljetna liga i da iza sebe ima dvije NBA sezone, čovjek bi očekivao da će izdominirati suparnike u dvije utakmice, pa da će ga onda trener poslati doma na odmor, kao što je uglavnom slučaj s igračima koji kvalitativno prerastu konkurenciju u Ljetnoj ligi. Bender je, međutim, doživio fijasko. Prosječno je igrao 22 minute, ubacivao 6,6 poena uz 5,2 skoka i 0,4 asistencije. I to nije bilo ono najgore: iz igre je šutirao 37 posto, za tricu 33 posto, u pet utakmica nije izveo niti jedno slobodno bacanje, te je imao više izgubljenih lopti nego asista (11:2).

Užasne igre su se nastavile i u pet utakmica predsezone, u kojima je Bender prosječno igrao 17 minuta i za to vrijeme ostvario učinke od 3,8 poena, 2,8 skokova i 1,6 asista, šut iz igre 22 posto, za tricu 14 posto. Ne samo da u ove dvije akcije nije izgledao kao igrač vrijedan četvrtog picka, nego je jedva podsjećao na NBA košarkaša.

Kontekst i pasivnost glavni neprijatelji

Glavne uzroke ovakvog razvoja jedne karijere vjerojatno zna samo igrač. Mi možemo samo nagađati što je pošlo po zlu.

Možemo krenuti od njegova preranog odlaska u profesionalce — prvo u Maccabi, a zatim u NBA. Izraelci su tipična plaćenička ekipa koja talente ne razvija nego kupuje, uglavnom iz SAD-a. Bivši generalni menadžer Sunsa Ryan McDonough će upravo izraelsku epizodu označiti kao problematičnu, jer je po njemu Dragan preskočio nekoliko stepenica u razvoju. Što može biti točno, ali može biti i samo floskula kojom je McDonough nastojao oprati ruke i dio krivice za Benderovu stagnaciju prebaciti na Maccabi.

Činjenica je ipak da ni Sunsi zadnjih godina nisu pretjerano stabilna sredina za razvoj mladih igrača. Da im se nije sam od sebe dogodio Booker, stajali bi rame uz rame s NBA kramom poput Orlanda i Sacramenta po pitanju nedorečene sportske politike i razvoja mladih talenata. Pa oni su na draftu 2016. osim Bendera odabrali osmim pickom i spomenutog Chrissa, još jednog visokog igrača koji je ovog ljeta razmijenjen u Houston. Prije Chrissa i Bendera imali su i Alexa Lena, opet centra s kojim u pet sezona nisu postigli ništa.

Ozljeda gležnja u rookie sezoni svakako nije pomogla u razvoju, baš kao ni učestala promjena trenera i nepostojanje sustava igre koji bi znao maksimizirati Benderove talente. Sunsi su, recimo, lani izgledali kao razularena horda divljaka koja je igrala run & gun košarku bez ikakve odgovornosti prema zakonitostima igre. Imali su najgori napadački i obrambeni učinak u ligi, a pri dnu su bili po primljenim poenima iz tranzicije i dodavačkim brojkama.

Bender se u takvim okolnostima uglavnom nije snalazio, za što i sam snosi dio krivice jer je prečesto bio pasivan i dopuštao da igra prolazi pored njega, pa čak i ako je trener samo tražio da stoji u korneru i čeka povratnu. Ne poznajem dobro sportsku psihologiju, niti se volim nabacivati parapsihološkim terminima, ali Bender doista često izgleda kao da mu nedostaje sportske drskosti, bezobrazluka, srca. Periodi u kojima se pretvara u duha na parketu i za 36 minuta uzme samo dva šuta mu se ne bi smjeli događati, čak i ako to proizlazi iz manjka samopouzdanja ili njegova košarkaškog habitusa koji ga tjera da se ne nameće i igra timski.

Bivši trener Triano je pošteno primijetio kako je Bender lani teško dolazio do izražaja u startnoj petorci jer je igrao s Bookerom i Warrenom, dvojicom potrošača koji dominiraju na lopti. Ali nije puno bolja situacija bila ni kada bi igrao bez njih. Benderov suigrač Troy Daniels mu je uputio kritiku/savjet: „Želimo da uzme loptu i krene na obruč, da bude agresivan. Nitko mu ništa neće reći ako uzme 10 šutova. Želimo da bude agresivan. Kada uzme samo dva šuta, teško nam je pobijediti.“

Specijalizacija kao spas

U obje svoje sezone Bender je imao suludo nisku potrošnju posjeda. U prošloj je trošio tek 12 posto svih napada Sunsa kada bi bio na parketu. Sada je u predsezoni bio nešto agresivniji i povećao je volumen, ali je opet prva njegova sekvenca na koju sam naišao gledajući sve njegove minute u preseasonu bila ona u kojoj bespotrebno odgađa šut zbog potencijalnog asista:

Zanimalo me kako će ga Kokoškov uklopiti u svoj napadački sistem baziran na kretnji lopte i igrača. Očekivano mu je dodijelio ulogu stretch četvorke koja ima dozvolu šutnuti ili napasti kad god je otvoren. Igra dosta handoffa na perimetru, često sudjeluje u pick and pop akciji, i zapravo se odlično snalazi u realizaciji kada je uključen u kreiranje akcije.

Šut ga nije slušao, ali ohrabruje to što ima povjerenje trenera. Benderova trenutno jedina šansa da se nametne Kokoškovu je upravo trica, koja je u moru negativnosti u njegovoj igri lani bila pozitivni aspekt. S perimetra je gađao vrlo dobrih 36 posto i bit će dobro ako nastavi u tom ili boljem ritmu. Sada kada je jasno da nije novi unicorn, Bender svoj ostanak u ligi mora potražiti u specijalizaciji. Potreban mu je za početak jedan segment igre u kojem će biti jako dobar i zbog kojeg će ga trener koristiti. To bi mogla biti trica.

S dobrim tricaškim postotcima, i radom u obrani koji kod njega nikada nije bio upitan, Bender može postati i dobar role player, a nakon toga ide potencijalna nadogradnja — pri čemu prvenstveno mislim na njegove dodavačke vještine i pregled terena, zahvaljujući čemu bi mogao biti odličan sekundarni kreator, što je na momente pokazao i u predsezoni, posebno u suradnji s drugim visokim.

Gledao sam Bendera lani uživo na Eurobasketu u Rumunjskoj protiv Španjolske. U obrani je izluđivao braću Gasol, na kojima se izmjenjivao s Dariom Šarićem u startnoj petorci. Iako u napadu nije imao veliku rolu, teško je bilo ne primijetiti njegov osjećaj za igru kada primi loptu — osjećaj koji je sugerirao da je košarkaš od glave do pete. Zato ne želim vjerovati da Bender nema svoje mjesto u ligi. Možda nikada neće opravdati visoki pick, ali neće biti ni bust.