Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Paul Pogba: Iskupljenje

Na hrvatsku nesreću, doveo je svoju igru u red

Zadnja izmjena: 15. srpnja 2018. Profimedia

Loptu je primio na lijevoj strani terena, na vlastitoj polovici, otprilike na pola puta između centra i svog šesnaesterca, točno kako je počela teći sudačka nadoknada. Ne bi to bila neka dramatično važna lopta, a ni sudačka nadoknada, a bome ni utakmica — osmina finala Lige prvaka — da nije bila riječ o Manchester Unitedu. Unitedu, koji je u tim trenucima uvjerljivo ispadao od ipak značajno slabije Seville.

Loptu je, dakle, primio na svojoj polovici, u sudačkoj nadoknadi, na kraju utakmice Lige prvaka koju je United gubio, što Paula Pogbu nije spriječilo da iz čita mira krene u nekakav slalom između dvaju Sevillinih igrača, unazad, prema vlastitom golmanu. Nakon što ih se otarasio, Pogba je laganim korakom krenuo prema desnoj strani terena, namještajući se pritom na lansiranje dugačke lopte kakve inače vrlo dobro lansira. No, uslijedio je krajnje jednostavan pas prema obližnjem Romelu Lukakuu, koji se izvukao na desnu stranu.

Točnije, ostavljeno nam je za pretpostavljanje je li dodavanje bilo namijenjeno njemu ili nekom drugom, jer Pogba ga je, sasvim sam i sasvim neometan u vlastitom dijelu terena, promašio za pet-šest metara i loptu lagano poslao u aut. Teško je ustvrditi da je bio umoran, izmožden ili dekoncentriran — udarni veznjak francuske reprezentacije te večeri u ožujku ove godine nije bio udarni Unitedov veznjak, već je u 60. minuti ulazio s klupe.

Ova sekvenca — nepotrebni slalom, izostanak žurbe, spora priprema za pas i agonija dodavanja koje jezivo sporo, ali i jezivo sigurno, odlazi izvan igrališta — vjerojatno je najgora sekvenca u dosadašnjoj mančesterskoj karijeri Paula Pogbe. Barem bih se zakleo da jest, a s neprekidnim miješanjem fascinacije, frustracije, divljenja i bijesa Pogbinu karijeru pratim još otkako je bio nestrpljivi polaznik Unitedove nogometne akademije.

Mlakim ispadanjem od Seville klub je otvorio vrata za novi val egzistencijalnih pitanja, post-fergusonovske anksioznosti i bespoštednih kritika; na najvećem je udaru bio, logično, najskuplji igrač kojeg su ikad dovukli — onaj kojeg su morali dovući za 105 milijuna eura nakon što ih je nekoliko godina ranije napustio bez odštete, u jednom od Fergusonovih legendarnih obračuna s nezadovoljnim igračima koji su rezultirali ne posve mirnim rastancima (David Beckham, Roy Keane i drugi).

Nadmudrivanje s Mourinhom

Sadržavala je Pogbina sekvenca protiv Seville više-manje sve što mu zamjeraju nakon povratka u United: nerazumno kretanje, izostanak agresije, davljenje lopte, nedisciplinirano pozicioniranje, istaknutu samodopadnost u trenucima koji iziskuju hladnu efikasnost i, na kraju, sasvim početničku pogrešku kao rezultat opće dekoncentracije. Od igrača koji je toliko koštao i toliko obećavao ne očekujete iskazivanje nesigurnosti kakva na ovom prvenstvu emanira iz, recimo, Matea Kovačića.

Uzvratna utakmica osmine finala Lige prvaka igrala se usred žestokih pasivno-agresivnih i javnih nadmudrivanja između Josea Mourinha i njegove najveće zvijezde. Mourinho je Pogbu često stavljao na klupu ili bi ga prvog vadio iz igre. Davao je krajnje nesuptilne izjave o vlastitim igračima koji su još uvijek djetinjasti i nemaju sve posloženo u glavi, o mentalitetu pobjednika, o igranju obrane kao ključnom segmentu igre svakog igrača. Pogba je pak djelovao posve utučeno i bezvoljno, a njegov je agent pedantno plasirao priče o nezadovoljstvu i mogućem odlasku u Juventus, PSG, City ili Real Madrid.

U velikom finalu ponižavanju Paula Pogbe, Mourinho je za igrača sezone proglasio mladog Scotta McTominaya, defenzivnog veznjaka iz akademije koji je u onim najtežim mjesecima igrao upravo umjesto njega. Odgovoran, disciplinaran i poslušan, McTominay je bio sve što Pogba nije bio, niti je htio biti —poput djeteta koje tjerate da nešto uradi, radio je upravo suprotno, iz bijesa i inata. Što je Mourinho više divljao da s Nemanjom Matićem mora držati liniju, Pogba bi više jurio naprijed i pokušavao previše; što je Mourinho češće inzistirao na jednostavnosti, Pogba je više komplicirao i dovodio se u glupave situacije. Poput, na primjer, one protiv Seville.

Na našu žalost, dobar dio ovih problema je Pogba uklonio tijekom Svjetskog prvenstva.

Kao da 2018. za Francusku nastupa Paul Scholes, a ne Paul Pogba, odjednom je suzdržan, discipliniran, pravovremen, racionalan i efikasan. Igra obranu, iako ne bajno — Eden Hazard nekoliko ga je puta žestoko predriblao u polufinalu — ali igra obranu. Kad je Belgija napadala, Pogba se poslušno povlačio na mjesto između stopera i desnog beka, dok je Blaise Matuidi zauzimao njegovu centralnu poziciju. Tijekom cijelog prvenstva pametno bira vrijeme za agresivnost i dobro vuče francuske kontre. Ne gubi lopte ni vrijeme, niti se na svakoj utakmici pojavljuje s novom neobičnom frizurom.

Tko je Paul Pogba?

“Ponekad se zna izgubiti u stvarima koje su beskorisne”, kazao je Arsene Wenger nakon polufinala. “Danas je igrao jednostavno i bio je impresivan. Njegove dugačke lopte su izvanredne, malo tko na svijetu to može”. Analiza Financial Timesa kaže kako je Pogba najbolji igrač prvenstva po driblinzima i brzim dodavanjima naprijed — dakle, u kontranapadima, ispred Kevina De Bruynea i Hazarda. Dodatna nezgoda za Hrvatsku jest što je po istoj analizi njegov partner u francuskoj sredini N’Golo Kante najbolji destruktivni igrač prvenstva, po broju duela i prekinutih dodavanja u 90 minuta.

Ova verzija Pogbe možda nije atraktivna kao ona mladenačka iz Juventusa, ali ima potencijala biti opasnija

Uz Kantea i Matuidija, koji formalno nastupa na lijevom krilu ali se stalno vraća u sredinu, Pogba je otkrio kako biti ekstremno efikasan, planski suzdržan i obrambeno koristan (39 osvojenih duela prema 36 Luke Modrića). Što nije slučajno, niti je posljedica kakve taktičko-motivacijske magije Didiera Deschampsa. Uoči prvenstva Pogba je dao niz opsežnih intervjua u kojima je ciljano pokušao zvučati ponizno, pa je između ostalog uporno naglašavao kako ima još puno toga za naučiti. “Tko je bolji igrač od vas?”, pitao ga je novinar. “Iniesta, Modrić, Kroos, David Silva, De Bruyne, Yaya Toure i Abou Diaby”, odgovorio je.

Poruka je bila jasna: imao sam slabiju sezonu, povremeno sam djelovao umišljeno, ali mlad sam i imam još vremena. Dajte mi šansu. Mourinha nije napadao, samo bi spomenuo kako je sjedenje na klupi bilo još jedno “novo iskustvo”, a napadao je jedino kritičare, optuživši ih za licemjerje i dvostruke kriterije. Teza je bila kako ga prekomjerno kritiziraju isključivo radi visoke transferne odštete; tijekom dvije povratničke sezone u Unitedu, dojma sam kako je visoki transfer na samog Pogbu utjecao znatno više nego na njegove kritičare.

Temeljno pitanje glasi: tko je Paul Pogba?

Onaj istaknuto prodorni Juventusov veznjak, autor brojnih atraktivnih golova, driblinga i asistencija; ili je Pogba idealni box-to-box veznjak, nešto između šestice i osmice, razarač koliko i kreator; ili je riječ o modernoj inačici gotovo odumrle nogometne desetke, koja u sebi spaja teško spojive kvalitete fizičke moći i tehničke superiornosti;  ili je on, pak, limitiran na igranje lijevog veznog u formaciji 4-3-3, u kojoj mu druga dvojica čuvaju leđa i pomažu agresivnošću i taktičkom disciplinom? Ako ćemo biti iskreni, Mourinho je pokušao s gotovo svim verzijama Paula Pogbe, bez osobitog rezultata.

“Moramo igrati obranu”

Stoga je Pogba na ovo prvenstvo došao kao čovjek s dubinskom misijom dokazivanja — ne samo kvalitete, pomalo zaboravljene nakon dvije godine pasije, nego i vlastitog nogometnog identiteta, pomalo izgubljenog nakon dvije godine lutanja. Spekuliralo se da bi ga Deschamps mogao ostaviti na klupi, u pripremnim utakmicama djelovao je slabo, masakrirali su ga na Twitteru i nije djelovalo da će Rusiju uspiju iskoristiti za svoje iskupljenje.

A onda je počeo igrati.

Iz utakmice u utakmicu Pogba kao da je sve uspješnije i točnije emulirao svoje idole — Scholesa, Iniestu, Modrića, Kroosa — i što smo ga manje primjećivali na terenu (ne samo radi kose koja ovog puta nije u kričavim bojama), bio je sve korisniji. Iz glavnog showmana koji je uporno ispadao iz formacije i ostavljao gomile prostora iza sebe, Pogba se reinterpretira kao zreli igrač koji bira trenutke za ubojite napade i nasrtaje.

“Igram svoju poziciju, veznjaka, a ne nekog tko mora zabijati i asistirati”, kazao je Pogba uoči okršaja s Hrvatskom. “Ovo je Svjetsko prvenstvo i svi se moramo žrtvovati. Moramo igrati obranu i iako to nije ono što radim najbolje, radim to s užitkom”.

Za Hrvatsku ovo nisu dobre vijesti: koji god Pogba se danas ukaže, riječ je o jednom od najboljih kontraških veznjaka na svijetu; ako usto bude mirno samouvjeren i inteligentno suzdržan, kao na gotovo svim dosadašnjim utakmicama prvenstva, s Kanteom će tvoriti izuzetno gadan vezni blok.

Stoga, ako u sudačkoj nadoknadi uzme loptu u svojoj polovici, napravi slalom između naših igrača i namjesti se na lansiranje dugačke lopte… Ne treba se nadati da će se lopta otkotrljati izvan terena. Jer ova verzija možda nije atraktivna kao ona mladenačka iz Juventusa, ali ima potencijala biti opasnija. Paul Pogba na rubu je odgovora na pitanje tko je zapravo Paul Pogba: ostaje nada da u nedjelju to pitanje neće biti definitivno razriješeno.

Ne propusti top članke